Orehovica: Prvi ćemo imati dvojezične hrvatsko-romske natpise

OREHOVICA U MEĐIMURJU JE PRVA HRVATSKA OPĆINA U KOJOJ JE ROMSKA NACIONALNA MANJINA PREŠLA 33 POSTO I TIME STEKLA PRAVO NA DVOJEZIČNE PLOČE

Napišite da se sprema prosvjed ako se naprave ploče na jeziku koji mi ne razumijemo! Neka Kajzati nauči naš jezik, a ne da mi učimo njegov

Kako se na našem jeziku kaže općina? Općina. Kako se kaže škola? Škola. Dom zdravlja? Dom zdravlja... Pa velim ti, to s dvojezičnim pločama je totalna glupost! Nemamo mi Romi posebne riječi za općinu, školu i Dom zdravlja – objašnjava nam Krunoslav Vuk iz Orehovice, prve hrvatske općine u kojoj je romska nacionalna manjina prešla 33 posto i time stekla pravo na dvojezične ploče. Točnije, udjel Roma u ukupnom broju stanovništva danas je 33,68 posto. U romskom naselju u Orehovici, odvojenom od sela u kojem živi većinsko stanovništvo, prema posljednjem popisu živi 916 pripadnika romske manjine. Za vrijeme popisa 2011. bilo ih je točno 491, što je tada bilo 18,29 posto. Mještani pitanje o tome kako to da se u deset godina udvostručio broj stanovnika okreću na šalu.

– Pa zna se kako se rade djeca... – smije se i Krunoslav koji ne razumije one koji kažu da ne žele imati djecu jer su teška vremena, jer ne mogu dobiti stalan posao ili nemaju riješeno stambeno pitanje.

– Kad to čujem, baš se naživciram. Kažu da se ne isplati imati dijete jer ga neće moći uzdržavati. Kako to može netko reći? A što da se dijete ipak dogodi i da jednog dana dozna da se tata bojao da ga neće moći uzdržavati. Zar je dijete traktor? Nitko nije kod nas umro od gladi. Nismo mi Etiopija – kaže Vuk koji je dvanaest godina bio prvi čovjek sela, no povukao se iz političkog života. Stojimo na ulici koja se zove – Ilica.

Kako je nastala Ilica

Priča ide ovako: trebalo je imenovati dvanaest ulica u romskom naselju. Sastane se mjesni odbor i izglasa imena. No, kad su došli na Općinsko vijeće, shvatili su da su zaboravili na jednu ulicu.

– Za jedanaest smo dali ime, a za dvanaestu nismo. I pitam ja predsjednika Vijeća je li Zagreb zaštitio ime Ilica? Kaže da ne vjeruje, pa smo na papir stavili da neka se ulica zove Ilica. Nije tako duga kao ona u Zagrebu, ali je naša – kaže Krunoslav dok šetamo selom. Uz Ilicu imaju i Ulicu dr. Franje Tuđmana, Cvjetnu, Omladinsku, Ulicu hrvatskih branitelja, Ulicu Vladimira Nazora, Sportsku... Na cesti nema puno muškaraca kao što je to slučaj u drugim romskim naseljima u Međimurju. – Nećeš vjerovati, ali zaposleno je 95 posto muškaraca. Kad sam ja bio predsjednik mjesnog odbora, bilo me sram reći da na prste jedne ruke mogu nabrojiti ljude koji rade. Sad ih radi, hajde, neću reći 95, nego 90 posto. Da tražim nekoga da mi pomogne u vinogradu, ne bih ga mogao naći. Zaposlili su se u firmama u Donjem Kraljevcu, Maloj Subotici, Čakovcu i Štefancu. Susjed je otvorio OPG, proizvodi povrće. U jednoj firmi zaposlili su se muž i žena i na kraju mjeseca dobili zajedno 20.000 kuna plaće. Nisu očima mogli vjerovati koliko je to novca! No, onda su dobili otkaze, valjda zbog ove ekonomske krize. Puno je mještana otišlo u inozemstvo. I ja sam skoro šest godina vani, u Austriji. Prosječnu hrvatsku plaću zaradim u dva tjedna – kaže. Politika ga više ne zanima. Razočarali su ga mještani koji mu nisu dali dovoljno glasova na izborima za zamjenika općinskog načelnika.

- Glasali su za drugoga. Proveo sam ovo naselje kroz trnje i kamenje, i to kao volonter, a kad me trebalo nagraditi glasovanjem za zamjenika načelnika, onda su me zaj... Najviše moji pajdaši. “Kruno, daj nas otpeljaj do birališta”, zamolili su me. Osobno sam ih vozio na glasačko mjesto i onda sam na kraju dobio manje nego što sam ih prevezao u autu. Znači, nisu svi ni glasali za mene. Vodio sam dvanaest godina ovo naselje, napravili smo jako puno i došli smo na reputaciju da smo najbolje romsko naselje u Međimurju. Kad su me nakon dvanaest godina mukotrpnog rada trebali izabrati za prvog profesionalnog zamjenika načelnika, izabrali su buntovnika jer su mislili da je bolje izabrati nekoga tko viče i maše prstom. To nije normalan oblik konverzacije. I tako, to je bilo totalno poniženje i odustao sam od politike. Djelima sam puno toga pokazao, pa ako nisu bili u stanju to shvatiti, dižem ruke od svega. I otišao sam u Austriju. No, za prolivenim mlijekom ne plačem – prekida za njega bolnu temu.

Određena satisfakcija mu je je što čovjek koji je izabran za zamjenika nije Bog zna što napravio, a aktualni zamjenik Marko Balog pak je otišao raditi u Njemačku. Procijenio je da mu je plaća u Općini od oko 4000 kuna premala i da mu se ne isplati ostati u Hrvatskoj. Javio nam se iz Njemačke.

– Još sam zamjenik načelnice, samo što više nisam profesionalac. Što se tiče dvojezičnih ploča, razgovarao sam s predstavnicom Saveza Roma Kali Sara i rekao svoje mišljenje da se postave ploče na jeziku kojim se kod nas govori, to jest bajaškom. Ako treba, da se postave i trojezične ploče, ako već inzistiranju na njima. A koliko sam ih shvatio, oni bi htjeli ploče jer imaju najvjerojatnije neki projekt. Nisam protiv, kažem, ali neka ploča bude na jeziku na kojem mi govorimo i na kojem djeca uče u školi – dodaje. O povećanju broja stanovnika kaže da se mladi vjenčaju i imaju više djece. Balogu je ovo drugi mandat zamjenika. Za politiku se zainteresirao 2014. godine kad se na nagovor mještana kandidirao za vijećnika. U selu nisu bili zadovoljni prošlim zamjenikom, pa je izašao na izbore i pobijedio. Zalagao se za legalizaciju nezakonito sagrađenih kuća, uređenje dječjeg igrališta i nogometnog igrališta. U školu ide oko 400 djece, organizirana je i predškola. Oko 80 posto romske djece nakon završene osnovne škole upisuje se u srednju i nastavlja obrazovanje.

– Puno se ulagalo u naselje i mogu slobodno reći da je to možda najuređenije romsko naselje u Hrvatskoj – kaže. Radi se na projektu izgradnje društvenog doma u naselju. Zadovoljan je suradnjom s načelnicom Dijanom Novak, a odnosi s većinskim stanovništvom su, kaže, dobri. Zna da se oko odabira jezika na kojem će se, uz službeni hrvatski, ispisati nazivi ustanova poput općinske uprave i škole, u selu se podiglo najviše prašine. Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina propisano je da se ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje na području jedinice lokalne samouprave kad pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika, kad je to predviđeno meglasova đunarodnim ugovorima i statutom lokalne jedinice u skladu s odredbama posebnog zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina. Mještani s kojima smo razgovarali ne žele da na pločama bude jezik romani ćhib, koji se u svijetu koristi kao službeni romski jezik, već na bajaškom, kojim uglavnom govore Romi u Međimurju. Selom se proširila glasina da će morati početi učiti romani ćhib jer na tome inzistira saborski zastupnik Veljko Kajtazi.

– Napišite da se sprema prosvjed ako se naprave ploče na jeziku koji mi ne razumijemo! Neka zastupnik Kajzati nauči naš jezik, a ne da mi učimo njegov. Najavite da radimo prosvjed jer ne želimo dvojezične ili trojezične ploče. Tko ima pravo u naše ime nešto odlučiti? Zamjenik načelnika nam je otišao u Njemačku. Prva sam koja neće pristati na trojezičnost. Kajtazijev jezik nama ne treba. Ako Kajtazi misli uvesti novi jezik koji uopće ne razumijemo, neka preuzme naš i svoje Rome neka uči bajaški – ogorčeno će Romana Balog.

Misli da će s dvojezičnim pločama Veljko Kajtazi samo skupljati glasove.

– Zauzet će svako romsko naselje i širiti se po cijeloj Hrvatskoj – dodaje. Dok razgovaramo na ulici, oko nas se skupljaju djeca. Prije desetak godina na ulici su bila djeca svih dobi, no sad su samo predškolci. Svi stariji od sedam su u školi. Nema više neopravdanih sati i odustajanja od obveznog osnovnoškolskog obrazovanja u trećem ili šestom razredu.

Posljednjih godina rijetki su učenici koji s 15 godina napuste školu, a da nisu dogurali dalje od petog razreda. Škola se uspjela izboriti za nastavu na bajaškom jeziku prema C modelu. Pionirski je to poduhvat škole.

– Nek’ djeca samo uče bajaški. Bojimo se da nam ne nametnu romani ćhib. To bi bilo malo kritično. Mi govorimo bajaški. Nemamo rječnik i neke riječi smo i zaboravili. Ovo s pločama nema smisla. Treba se boriti za prava svih Roma jer neki žive kao kraljevi, a drugi kao sirotinja – kaže nam Nedeljko Marić. Romi na području Hrvatske žive više od šest stoljeća. Spominju se u pisanom dokumentu iz 1362. godine u Dubrovniku, a 1373. u Zagrebu. Prve veće skupine stigle su u razdoblju od 10. do 14. stoljeća preko Male Azije i jugoistočne Europe, velikim dijelom bježeći od Turaka. U Međimurju se prvi put spominju 1688. godine, kad je u Legradu koji je tada administrativno bio dio Međimurja (danas je u Koprivničko-križevačkoj županiji) kršteno dijete “ciganskog” vojvode Ivana. Uredbom cara Josipa II. iz 1783. godine zabranuje se nomadsko seljenje, uvodi obveza nošenje nošnje sela, uvedeni su kućni brojevi u naseljima, a dobili su pravo na bavljenje kovačkim obrtom te organiziranom glazbom. Istom tom uredbom zabranjeno je prosjačenje. Velike romske skupine pristigle su u 19. stoljeću iz Rumunjske, nakon što je 1855. ukinuto ropstvo Roma u toj zemlji. Bila je to skupina zvana Koritari jer su se bavili obradom drva. Zastupnik Kajtazi rekao je da će se u dogovoru s općinskom vlasti dogovoriti hoće li se postaviti dvojezične ili trojezične ploče. Svjestan je da se službenim jezikom Roma u svijetu smatra romani ćhib. Zanimljivo je da je Kajtazi 2008. godine tiskao prvi romsko-hrvatski rječnik s 420 stranica i više od 12.000 riječi, uz pridodane nazive ustanova i udruga. U Savezu Kali Sara ističu da Romi u svijetu govore jezičnim dijasistemom koji čini 60 dijalekata, no da većina Roma govori jezikom romani ćhib. Hrvatski sabor je 2012. godine prihvatio zaključak o potpori međunarodnoj inicijativi za ustanovljenje 5. studenog Svjetskim danom romskog jezika. Te je godine održano i prvo predavanje na romskom jeziku na Filozofskom fakultetu. Na Odsjeku za indologiju i dalekoistočne studije u sklopu Katedre za indologiju počeo je s radom izborni kolegij “Uvod u romski jezik” i “Uvod u književnost i kulturu Roma”. Prvo predavanje održali su profesori Ljatif Demir iz Makedonije i Hedina Tahirović Sijerčić iz Sarajeva, a 2013. godine održano je i svečano otkrivanje dvojezične ploče na Filozofskom fakultetu.

Teško se probiti

U studenom 2015. godine Opća skupština UNESCO-a prihvatila je inicijativu Hrvatske i službeno proglasila 5. studeni Svjetskim danom romskog jezika. Krunoslav Vuk smatra da dvojezične ploče neće zaživjeti.

– Službeni romski jezik u svijetu je romani ćhib koji mi u Međimurju apsolutno ništa ne razumijemo, kao ni 95 posto Roma u Hrvatskoj. Razumiju ga samo Romi Lakatari, Lovari, uglavnom doseljenici iz Zagreba. Kad bi se uvele ploče na jeziku romani ćhib, to je kao da bi bile na turskom. Naš dijalekt nema pisanu gramatiku i nije standardiziran. Sve se prenosi usmenom predajom. Drugi problem je što nemamo puno riječi. Nemamo, na primjer, riječ za školu. Tko može reći da je nešto ispravno? Diskutabilno je to sve. Orehovicu zovemo Orehovica. I što će sad dvaput pisali “Općina Orehovica”? Samo je izgovor drukčiji. Dosta se bure podiglo i ja bih najrađe da od toga ne bude ništa. Ljudi ne jedu table, ljudi jedu kruh. Mi od tih tabli ne živimo. Treba nam više kruha i igara – nasmijao se Krunoslav.

U razgovor se uključio mladić na biciklu i kaže da je romskoj djeci hrvatski jezik zapravo prvi strani jezik, a engleski ili njemač

ki drugi.

– Mi odrasli romski govorimo kako smo naučili i sigurno sad nećemo učiti romani ćhib. Tako ploče mogu biti i na njemačkom ili engleskom jeziku, nebitno – kaže.

Općinska vlast zasad nije previše razgovorljiva o toj temi. Nemaju, kažu, ništa protiv dvojezičnih ploča, no zatraženo je tumačenje Ministarstva uprave i Ustavnog suda, kako bi se razriješile neke zakonske nedoumice. Načelnica Dijana Novak rekla je novinarima da je pitanje na kojem će jeziku te ploče biti jer službeni romani ćhib međimurski Romi ne razumiju jer se koriste bajaško-rumunjskim jezikom. Pričekat će se i službeni stav Vijeća romske nacionalne manjine. Na ulazu u romsko naselje već godinama stoji Orehovicu stoji tabla s natpisom “DROM”, kako se zvao EU projekt koji se provodio u okviru programa prekogranične suradnje sa Slovenijom 2007. – 2013. vrijednog oko pola milijuna eura. Općina Orehovica surađivala je sa Sveučilištem u Ljubljani, udrugom Romano Pejtaušago iz Kamenca i udrugom iz Pomurja. U obrazovanju cilj je da se što više mladih upiše na fakultet. Primjer je Benjamin Ignac (30) koji je završio Gimnaziju u Čakovcu i nastavio školovanje na United World Collegeu u Norveškoj, Oxfordu i Oklahomi. Uz ostalo, surađivao je i u projektu NASA-e.

Nove table nisu prioritet

– Zakonsku mogućnost za dvojezične table imamo, ali prihvatiti je ne moramo. Čak su neki počeli govoriti o trojezičnom tablama, što je smiješno. Za vrijeme komunizma nas Rome su zatomljivali. Romi nisu dolazili do izražaja sve do demokracije 1990. Tek smo, možemo to tako reći, trideset godina na sceni. Kajtazi je spretan, dosta dobro se bori, ali on je samo jedan glas u Hrvatskom saboru. Što on može ispregovarati za Rome? Najvažnije od svega je obrazovanje. Kad među nama stvorimo kritičnu masu od 30 ili 50 fakultetski obrazovanih ljudi koji će se htjeti baviti romskom problematikom, možda se nešto promijeni, pa da pokažemo svoju snagu. Mi smo, vidiš i sam, getoizirani, živimo u odvojenim naseljima. Teško se probiti. Kad živiš u kolibi, izgledaš nesposoban u očima naroda, a kad nešto postigneš i sagradiš, onda kažu da si ukrao. Sposobnog čovjeka treba gurati naprijed jer ako je sposoban za sebe, onda će biti i za druge. No, još se nije rodio netko tko će se sto posto dati za narod, to bi bila znanstvena fantastika – kaže Vuk.Predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Matijaš Oršuš kaže da je sve u rukama Ministarstva uprave i općinske načelnice.– Vijeće se sastalo i podržalo postavljanje ploče na bajaškom jeziku, a po mogućnosti i na službenom romani ćhib, pa bismo onda imali trojezične ploče. Ne vidim tu nikakav problem i nikome ne bi štetile. Osim ploča, za nas Rome važno je i da smo dobili pravo na zamjenika župana i još nekoliko zamjenika načelnika. U Općinskom vijeću Orehovice imat ćemo nekoliko vijećnika nakon sljedećih izbora. Sve to donio nam je popis stanovništva – kaže Oršuš. Najveći broj pripadnika romske nacionalne manjine u Hrvatskoj živi u Međimurju, njih 6954 od ukupno 17.980.