Mandarina, zaštitni znak doline Neretve

Brodovi natovareni kištrama preplavljuju kanale i jure prema otkupnim centrima. Posada su prijatelji, kumovi i rodbina vlasnika plantaža

BERBA NJENIM MANDARINA PARCELAMA U OKRUŽENIMA NERETVANSKOM VODOM, KRAJU, LOPOČIMA NA USIT- I LISKAMA, DONOSI VELIKO UZBUĐENJE. BRODOVI NATOVARENI KIŠTRAMA PREPLAVLJUJU KANALE I JURE PREMA OTKUPNIM CENTRIMA. POSADA SU UGLAVNOM PRIJATELJI, KUMOVI I RODBINA VLASNIKA PLANTAŽA. TO JE POSEBAN TRENUTAK ZA LOKALNO STANOVNIŠTVO I ZNAK DA JE STIGLA SEZONA MANDARINA. Petar Bjeliš iz Opuzena bavi se proizvodnjom mandarina više od dvadeset godina, a njegovi roditelji imaju nasade još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Sadnju je započeo Petrov pokojni djed. U to vrijeme svi su radili u nekim firmama, a uz posao su se bavili i mandarinama. S vremenom su se proširili i uzgoj mandarina im je postao primaran. – Danas imamo oko 6 hektara zemlje. Pola nasada je na vodi, a pola je na kopnu. Mi to radimo obiteljski, svi beremo, moja supruga, otac, majka i teta. U berbi nam pomaže tek nekoliko radnika, a tijekom godine sve radimo sami – govori nam Petar. Berba na njegovoj plantaži započela je krajem rujna i trajat će sve do sredine prosinca budući da imaju sorte od ranijih do kasnijih. Nakon što se poberu, mandarine se prevoze čamcima do otkupnog centra tvrtke Enna Fruit u Opuzenu. Ovaj moderni centar prostire se na 11.000 četvornih metara, sa 6000 kubnih metara kondicioniranog prostora. Opremljen je za prijem i pripremu različitih vrsta voća i povrća, s posebnim naglaskom na mandarine, lubenice, jagode i kupusnjače. Impresivan je i najmoderniji kalibrator za mandarine kapaciteta 35 tona na sat. – Mi prvo uberemo mandarine pa ih nakrcamo u brodice i dovezemo u centar. To onda dalje ide u hladnjaču i na kalibriranje. Većina ide za izvoz u Sloveniju, Srbiju, Bosnu i Češku. Prije smo puno izvozili u Rusiju, ali otkad je embargo, prebacili smo se na druga tržišta – objašnjava nam Petar. Iznimno tražena roba Ove je godine urod mandarina u dolini Neretve jako dobar, možda čak i rekordan. Posljednji takav zabilježen je 2016. godine. Petar i njegova obitelj će imati oko 250 tona, što je duplo više nego lani. No, problem je u maloj otkupnoj cijeni. – Sve nam je poskupilo, cijene rada i repromaterijala su skočile, a otkupna cijena je ostala ista kao i prethodnih godina. Za prvu klasu je 40 centi po kilogramu, a druga klasa je 20 centi. To je loše – rekao je Bjeliš. Neretvanska mandarina je nevjerojatno tražena roba s obzirom na to da dozrijeva čak mjesec dana prije španjolskih i turskih mandarina. No, kako ističe Bjeliš, iako je oznaka izvornosti dobivena, nije dovoljno promovirana. Da bi ostvarila svoj puni potencijal, potrebno je da se proizvođači i lokalne zajednice organiziraju i zajedno promoviraju ovu voćku. Na taj način neretvanska mandarina može postići veću cijenu na međunarodnom tržištu i donijeti korist svima uključenima u proizvodnju. – Naša mandarina slađa je i ukusnija od uvoznih. U turskima ćete naći špicu, kao kod klementina. Naša ima tanju koru i zato ne traje dugo, ali ima više soka u plodu nego talijanska, turska ili španjolska – zaključio je Petar Bjeliš.