Dar zahvale japanskog konzula potpuno je zamijenio vinovu lozu

Prve sadnice mandarina sorte unshiu do nas su doputovale iz dalekog Japana 1933. godine, a 1950-ih kreće se u masovnu sadnju te voćke

Voćka koja je danas zaštitni znak neretvanske doline i koja je obilježila ovaj najjužniji dio Hrvatske još prije stotinu godinu na hrvatskom tlu praktički nije ni postojala. Baš 1923. godine mandarine prvi put u našoj stručnoj literaturi u svojoj knjižici “Neke južne kulture” spominje agronom Mato Bobanović, a već deset godina kasnije, točnije 1933. godine, sadnice mandarina sorte unshiu do nas su doputovale iz dalekog Japana kao dar japanskog konzula koji je trgovao s tadašnjom Kraljevinom Jugoslavijom i s vremenom su, zbog svoje rodnosti, potpuno zamijenile vinovu lozu koja se do tada uzgajala u tom kraju. Dogodilo se to nakon što je jedan brod iz Kraljevine Jugoslavije u Japan odvezao vojvođansku pšenicu od koje se pravio naročito kvalitetan i ukusan kruh. Nakon što je brod istovaren, a Japanci isprobali kruh, oduševljeni počasni konzul u Japanu Ujeyama iz Tokya poslao je darove Istoka – 372 sadnice agruma, i to sorte: unshiu, honikan i natsu mikan. Od tih prvih sadnica formirali su se rasadnici agruma u Dalmaciji, a među njima je bio i rasadnik u Blatu na Korčuli iz kojega su stigli pupovi za cijepljenje poncirusa (otpornije vrste agruma) u Opuzen te je tamo godine 1951. formiran oblastni rasadnik na površini od 2300 kvadratnih metara. Nakon probnog perioda u kojem je prepoznat i prihvaćen potencijal neretvanske zemlje i klime za rast agruma (posebice mandarina) te nakon opsežnih melioracija kojima su stvorene nove slobodne poljoprivredne površine, pristupilo se masovnoj sadnji mandarina. Melioracijom područja oko Neretve, čime su isušene močvare, stvoreno je plodno tlo koje cijele godine daje plodove, a projekt je započeo osnivač i prvi direktor Poljoprivredno-industrijskog kombinata “Neretva” u Opuzenu, umirovljeni kontraadmiral Stanko Parmać. Danas se u voćnjacima većinom uzgaja desetak glavnih sorti, od najranije ichumare, koja dozrijeva već sredinom rujna, pa sve do sorte unshiu owari, s kojom se sezona mandarina zaključuje u prosincu. Berba mandarina inače je poseban pothvat jer se okrugli plodovi ovog agruma ne mogu jednostavno trgati s peteljki. Umjesto toga pažljivo se režu škaricama kako bi mandarine ostale na peteljci, svježe i pune ukusnog soka. Berba mandarina u neretvanskom kraju danas se razvija i kao turistička atrakcija.