OPERATIVNA UMJETNOST U KAMPANJI „DRUGI BULL RUN“1862.

Tijekom Američkog građanskog rata 1861. ± 1865. pojavilo se nekoliko vojnih zapovjednika za koje se može reći da su u svoje vrijeme, pa i šire, bili među najsposobnijima na svijetu, a jedan od njih svakako je bio i general Robert (. Lee, komandant politički najvažnije južnjačke terenske armije na politički najvažnijem bojištu rata ± Armije Sjeverne Virginije na Istočnom ratištu. Lee je bio proIesionalni vojnik, veteran rata s Meksikom, ravnatelj vojne akademije :est Point, a uoči secesije njegove rodne Virginije zapovjednik 2. konjičke pukovnije, star 5 godine. Bio je majstor manevra na operativnoj razini, što je dokazao u više kampanja tijekom Građanskog rata, od kojih je vjerojatno najljepša, najmaštovitija i najelastičnija ona iz kolovoza 1862., poznata kao Drugi Bull Run.

Obranivši u Sedmodnevnoj bitki krajem lipnja prijestolnicu .onIederacije, Richmond, od neposredne ugroze koju je predstavljala Armija Potomac iskrcana amfibijskim manevrom na Poluotok Virginiju u proljeće 1862., Lee se morao suočiti s drugom opasnošću iz suprotnog smjera. Tu je opasnost predstavljala nova sjevernjačka Armija Virginije, smještena južno od :ashingtona, između raskrsnice Manassas i rijeke

Rapidan. .ako bi otklonio ovu prijetnju, sredinom kolovoza je pokrenuo kampanju, u mnogočemu školski primjer operativnog manevra temeljenog na izvrsnoj obavještajnoj djelatnosti, sposobnosti i autonomiji korpusnih komandanata, te komparativnim prednostima Armije Sjeverne Virginije ASV .

Do proljeća 1862. godine .onIederacija je pretrpjela ozbiljne udarce na Zapadnom ratištu zapadno od masiva Apalačkog gorja početno neutralni .entuck\ prešao je u potpunosti na stranu i pod kontrolu Unije, oko 90 Arkansasa došlo je pod sjevernjačku upravu nakon nekoliko južnjačkih poraza u toj državi, Unija je većim dijelom okupirala Tennessee, kao i lavovski dio Doline rijeke Mississippi, te luku NeZ Orleans na njenom ušću u Meksički zaljev. Sjevernjačka pomorska blokada .onIederacije postajala je sve eIektivnija, a najbolja prilika za njen proboj, napad oklopnjače Merrimack na blokadni odred kod Hampton Roadsa u travnju 1862. završio je neuspješno, jer je sjevernjačka oklopnjača Monitor obranila Àotilu drvenih brodova. Bio je to prvi sukob metalom zaštićenih ratnih brodova u povijesti, a završio je taktički neriješeno, no zbog opstanka blokade strateškom pobjedom Unije. Nakon propasti prve kampanje protiv .onIederacije na Istočnom ratištu, u srpnju 1861. kod Bull Runa, glavni zapovjednik .opnene vojske SAD postao je general bojnik George B. McClellan ± jedan od najobrazovanijih američkih časnika, vojni promatrač .rimskog rata i kasnije uspješni željeznički poduzetnik koji se na početku Građanskog rata vratio u vojsku kako bi pomogao suzbiti pobunu. Pod njegovom dirigentskom palicom ustrojena je najpoznatija i vjerojatno najbolja od terenskih armija Unije ± Armija Potomac AP , a McClellan je, uz već postojeći, preuzeo i posao njenog komandanta. Na njegovu i žalost predsjednika Lincolna, pokazalo se kako mu nedostaju moralna hrabrost i odlučnost potrebne za operativnu komandu, te želja za potpunim uništenjem neprijatelja, nužna za vođenje rata na strateškoj razini. Naime, McClellan je, poput mnogih drugih u političkom i vojnom vrhu Sjedinjenih Država, smatrao kako je Jug moguće vratiti u Uniju bez kolosalnog krvoprolića, kojeg se grozio. Upravo potaknut takvim razmišljanjem dizajnirao je amfibijsku operaciju za obilazak položaja ASV oko Manassasa i brzo osvajanje Richmonda kojim bi, nadao se, priveo rat kraju. Iskrcao je čitavu AP oko 120 000 na Poluotok Virginia, nekih 110km od Richmonda, no traljavim i sporim napredovanjem dao je neprijatelju dovoljno vremena za prebacivanje eIektiva ASV na Poluotok i prokockao priliku. Tijekom borbe na Poluotoku u jednom je okršaju teže ranjen zapovjednik Armije Sjeverne Virginije, general Joseph Johnston, pa ga prema želji predsjednika .onIederacije zamjenjuje general Lee. Zadnjih tjedan dana lipnja Lee izvodi kontroIenzivu u kojoj odbacuje AP niz Poluotok, na sigurnu udaljenost od Richmonda i otklanja neposrednu opasnost za prijestolnicu. Za trajanja te protuoIenzive, Unija organizira novu terensku komandu od nekoliko nezavisnih postrojba i naziva ju Armija Virginije. Inicijalno je imala tri korpusa sa oko 5 000 vojnika, a naknadno će dobiti još tri korpusa pojačanja s kojima će narasti na oko 70 000 bajoneta. Zapovjednik je bio general bojnik John Pope, pobjednik nekoliko bitaka u Dolini Mississippija koje su mu donijele znatan, iako najvećma neopravdan prestiž. Osnivanje nove armije značilo je konsolidaciju nezavisnih jedinica razbacanih po sjeveru Virginije, ali ništa više od toga, jer je unionističko planiranje trenutačno bilo u krizi i bez ideja za daljnje poteze na Istočnom bojištu. .ako bi adresirao taj problem, Lincoln je sredinom ljeta doveo u :ashington