Purica s mlincima uz crni pinot za 7-8 € i eto ti prave male gozbe

Dobra kombinacija hrane i vina uopće ne mora biti skupa

IRENA UVIJEK SPREMNO ODGOVARA

NA PITANJA KOJA MUČE MNOGE VINO

LJUPCE. SLJUBLJIVANJE HRANE I VINA

SVAKAKO JE JEDNO OD NJIH, A PO IRE

NI, TO I JEST JEDAN OD VEĆIH IZAZOVA. – To već zahtijeva i organoleptički talent i sommeliersku stručnost, a često i višegodišnje edukacije i prakse. No, treba reći i da vino nije uvijek nužno sljubljivati s hranom. Postoji i izraz “samostalno vino”, čime se želi reći da ono samo po sebi ima harmoniju aroma i okusa i ne zahtijeva nužno hranu kako bi se postigao efekt gastronomskog uživanja. Dobar primjer za to su pjenušci, koji se često poslužuju kao aperitiv ili predikati. Iako, naravno, ne znači da se pjenušci ili predikati ne mogu izvrsno sljubljivati s hranom. U svakom slučaju, vino je izvrstan pratitelj hrane i u tom području leži golemi potencijal za igru, istraživanje, ali i primjenu naučenih znanja. Formalno, razlikujemo francusku, englesku i talijansku školu uparivanja hrane i vina, od kojih svaka ima svoja pravila i specifičnosti. Izdvaja se i princip lokalnog sljubljivanja, koji se ponekad kosi s tim školama, ali u praksi sjajno funkcionira. Dobar primjer za to je dalmatinska kuhinja koja dozvoljava da oboritu bijelu ribu spojimo s plavcem, iako bi formalna sommelierska pravila sugerirala da uz bijelu ribu ide bijelo vino. Vino i hranu ponekad, pritom, možemo sljubljivati i po boji. Izvrstan primjer za to su rosé vina koja super idu uz ružičastu hranu kao što je losos, tuna, domaći špek, pršut i sl. Osnovno pravilo kaže da uz jednostavnija i lakša jela idu jednostavnija i lakša, što će reći bijela i ružičasta vina. Crveno meso u pravilu zahtijeva crveno vino, a divljač voli “teške” crnjake. Općenito vrijedi kako treba težiti da se hrana ne izgubi u vinu i obratno, ali zašto ne bismo primarni i svakodnevni čin hranjenja podigli na jednu višu razinu kreativnosti i uživanja – retorički će Irena. Pritom, naglašava, dobra kombinacija hrane i vina uopće ne mora biti skupa. – Puricu s mlincima možemo uz estetsko serviranje i dobar crni pinot, koje u Moslavini možemo naći po cijeni od sedam- osam eura, pretvoriti u pravu malu gozbu. Pritom, pravila o uparivanju hrane i vina je puno, iznimaka još više, a ukusi su različiti pa ako sljubljivanje shvatimo kao formu i područje za kritiku, ništa nismo napravili. Ali ako to doživimo kao igru, istraživanje i učenje, u prilici smo povećati kvalitetu svojeg, a i života onih za koje kuhamo – poručuje naša sugovornica koja nema predrasuda ni prema gemištima ili bevandi. Dobro zna da se mnogi užasavaju miješanja vina i vode, ali poznaje i vrhunske vinske profesionalce koji ljeti taže žeđ dobrim gemištom.

– U redu je da svatko pije ono što mu se sviđa, ali pijenje vina i pijenje gemišta i bevande jednostavno nije u istoj kategoriji. To je kao da u isti koš trpamo šunku za pizzu i vrhunski pršut. Gemišt i bevanda napici su na bazi vina, kao kokteli na bazi pjenušca ili viskija. Tradicija miješanja vode i vina prisutna je u malo zemalja i tipična je za naše krajeve. Iako, i susjedi Mađari rade gemišt, i to sa roséom, stranci se kod nas često iznenade kad to vide. Inače, najveću štetu od gemišta pretrpjela je naša najznačajnija bijela sorta, graševina, na koju otpada čak 25% proizvodnje vina i koja ima nevjerojatan potencijal izričaja, od pjenušca do ledenog vina. A ipak, još uvijek se nepravedno bori sa stigmom vina koje je dobro samo za gemišt – kaže Irena, koja u svom diwine baru nudi isključivo hrvatska vina i tako pridonosi imidžu Zagreba kao vinske metropole.