Čaše na stalku za potpuno uživanje, ali i održavanje temperature

Bijela vina u manju čašu kako bi arome manje “bježale”, a crna u onu veću da bi vino “prodisalo”

Pri posluživanju vina ne treba zanemariti ni vinski bonton, kaže ova vinoznalka. – Čaše na stalku nisu prenemaganje, one omogućuje puno uživanje u vinu u koje je uloženo jako puno rada, umijeća i znanja prije nego je stiglo na naš stol. Od sadnje trsa vinar mora čekati minimalno tri do pet godina na prvi urod, zatim ga u vinogradu čekaju prirodne daće i nedaće, tuče, mrazevi, nedovoljno sunca i sl., a na to se onda može nadovezati nedostatak radne snage, pogotovo za berbu. A tek tada, kada grožđe dođe do podruma, kreće avantura u kojoj prirodni procesi odrađuju jedan, a znanje vinara drugi dio posla. Nakon toga, na policama trgovina treba se još izboriti za naklonost kupca. Sve u svemu, nije to nimalo jednostavno, ali je čarobno. Ne kaže se uzalud da je pivo stvorio čovjek, a vino Bog. I sad, kada već imamo priliku uživati u pokojoj kapljici Bakhova nektara, red bi bio da ne zakažemo na posluživanju – govori Irena. Vino jest stvoreno da bismo u njemu uživali, a na to, podsjeća naša sugovornica, iznimno utječe i njegova temperatura. Pjenušci tako najbolje prijaju kada ih se poslužuje rashlađene na 4°C do 7°C, boca i čaša trebaju se rositi od kondenzacije, a otvorenu butelju na stolu valja poslužiti u posudi s ledom. Bijela i ružičasta vina, pak, poslužuju se u rasponu od 14°C do 16°C, a crna na tzv. sobnoj temperaturi. – Pri tome ne mislimo na sobu grijanu preko toplane u kojoj je 30 stupnjeva, već na temperaturu soba Versailleskog dvorca gdje je prevladavalo hladnjikavih 18 °C. Inače, u vinskim poklon-setovima često se nalazi i termometar kojim možemo izmjeriti temperaturu vina prije posluživanja, ali u praksi to zna biti gnjavaža. Stoga svoje polaznike na radionicama pravilu 20/20 koje kaže: bijela vina držimo u hladnjaku, a 20 minuta prije posluživanja izvadimo ih da se zagriju na sobnoj temperaturi; crna ćemo, pak, držati vani, a 20 minuta prije posluživanja ćemo ih staviti u hladnjak. Spomenuta čaša na stalku, pak, utječe i na održavanje temperature vina. Iako se ono počinje zagrijavati čim ga natočimo, držeći čašu za stalak, a ne za tijelo čaše, taj ćemo proces svesti na minimum, pa ćemo tako u rashlađenom vinu dulje uživati. Za bijela i ružičasta vina potrebna nam je, inače, čaša manjeg volumena, jer je riječ pretežno o svježim vinima čije arome brže “bježe” iz čaše. Crna, kao i neka ozbiljnija bijela vina poslužujemo iz čaša većeg volumena, kako bi vina koja su dugo odležavala u tanku, bačvi, a zatim i u boci, “prodisala” i lakše pokazala osebujnost svojih aroma i okusa. Ali, kako je vinska industrija u svijetu napredovala, svaka važnija vinska sorta, među kojima je i istarska malvazija te međimurski vinski brand pušipel, tj. sorta moslavac, ima i svoju specijalno dizajniranu čašu. No, za početak, dovoljne su i samo čaše za bijelo, iz kojih je ispravno poslužiti i pjenušce, te za crno vino – kaže Irena.