PRIRODNI SASTOJCI ZA SKLAD LICA I UJEDNAČENOST SVIH TIPOVA KOŽE

Sve je snažnija scena te jednostavne kozmetike, biljnim sastojcima uistinu vjerujemo već stoljećima

Posljednjih godina prirodna kozmetika aktualna je tema, ulaskom novi milenij to postaje izuzetno raširen trend. No ne samo to, za mnoge je kozmetika ovog tipa označila ‘novi početak’, brinemo se ne samo što stavljamo na sebe već i u sebe. Konzumacija hrane jednako je važna, često liječnici i dermatolozi ističu kako su isto tako važne i kreme koje apliciramo na kožu jer ih ona upija te sve na koncu ulazi u krvotok. Sama ova ideja dokazuje kako bismo se trebali više brinuti o tome te zamisliti nad svim tim formula ma koje nam stoje u kupaonici – sve više beauty publike prelazi na prirodnu stranu, barem u skincareu. Nekima se možda čini da je ovakav način brige o sebi inovativan, no trend zapravo datira još iz vremena starog Egipta, jer stari spisi otkrivaju kako se još Kleopatra kupala u magarećem mlijeku. Od nje smo napravili ikonu ljepote, stoga kad je riječ o prirodnoj kozmetici, ona je jedna od prvih ideala. Mi se danas nećemo baš kupati u mlijeku, ali ćemo svakako koristiti nešto inspirirano prirodom. I možemo se svakako držati te ideje koju su cijenili u starom Egiptu, jer vjerovali su da ih je ljepota približila bogovima i bila najbolja veza sa zagrobnim životom. Dakle, bili su to rituali, a tako ih nazivamo i danas, jer nakon boravka u kupaonici, sa svim tim formulama koje mirišu po smilju, lavandi, aloe veri, menti i sličnim ekstraktima, uistinu se osjećamo predivno. Prirodna kozmetika ima snažan wellness efekt koji je također bitan. Naime, holistički pristup je ključan, daje nam osjećaj mentalne opuštenosti, baš kao i fizičke. I ta je ideja prastara – arheološka su nalazišta otkrila kozmetičke posude koje datiraju iz 3500. godine prije Krista, s dokazima da su ih koristili i muškarci i žene. Analiza je istaknula da su koristili prirodne sastojke kao što su maslinovo i sezamovo ulje, ulja šafranike, moringe i slatkog badema. Osim toga, otkriveno je i da su koristili parfeme kao važan dio rituala ljepote. Staro doba također je definiralo sam pojam kozmetike – riječ ‘kosmetikós’, koja znači higijena, njega i očuvanje ljepote tijela i lica, nastala je u Grčkoj. Profesionalce u kozmetici zvali su tada ‘kosmetes’, a osim ljepote, bila je važna i fizička sprema, pa su upravo Grci osmislili i prve teretane, javna kupališta te rituale masaže kremama i uljima. Njihov je poznati liječnik Galen osmislio niz formula koje volimo i u moderno doba, primjerice kombinirao je biljna ulja i pčelinji vosak. Ta je formula davala koži osjećaj osvježenja, olakšanje, hidrataciju i mekoću. Grčkoj kulturi, dakle, možemo zahvaliti otkrivanje prednosti prirodne kozmetike, ali ne samo to već i načine uživanja u ljepoti tijela. Sve je to bilo povezano, stoga su znali da nema dobrog unutarnjeg osjećaja bez njege ili kretanja. Ta pravila znamo i danas, no sjedilački način života prisiljava nas da se ipak malo bolje organiziramo kad želimo neku aktivnost. Veliki hit prirodna kozmetika bila je i u renesansi, kad su učenje, umjetnost i istraživanja postali važni kao dio svakodnevice i života. Tako i kreme postaju dio užitka, a ne samo za liječenje. Sve su intenzivniji trgovački putovi koji omogućuju korištenje novih formula i saznanja. Put svile do nio je u Europu niz egzotičnih, novih sastojaka, stoga se i scena pojačala - tu su neke nove formule koje podsjećaju na današnje gelove, pilinge, ulja i tonere. Naravno, sve je to bilo prirodno jer tek u prošlom stoljeću kozmetička je scena postaje brža i svestrana, a prirodna kozmetika pada u drugi plan. Veliki comeback ima od početka milenija, zajedno s ekološkim principima koji su sve zastupljeniji. Priroda i okoliš velika su tema pa je tako prirodna kozmetika postala zanimljiva, bitno je ostaviti što manji utjecaj na svijet oko nas. Uz to, sve je češća pojava osjetljive kože, a jedan od razloga je i pretjerano korištenje kozmetike raznih formulacija, koje su previše ‘nabrijane’ te na koncu ostavljaju loše rezultate. Umjesto da bude bolje, koža je loša, što na koncu dovodi do toga da želimo isprobati nešto sasvim prirodno i neutralno. Formule tog predznaka ujedno imaju manje sastojaka pa su već u startu u prednosti nad klasičnom ‘kemijom’. Treba znati i da klasična kozmetika često ima puno mirisa umjetnog podrijetla kako bismo mi uživali jer često kad tražimo kremu, prvo probamo kako miriše. Ako nam je fino, zaključujemo da je dobra i da će nam pasati, no to je element koji može biti negativan. Stoga, ako vam ta divna mirisna krema ne odgovara, moguće da je to baš iz tog banalnog razloga – previše je parfimirana. Na koncu, miris nije ključan za njegu, neke od krema koje su izuzetno kvalitetne i inovativne uopće ne mirišu kako bi formula bila superjednostavna, bez suvišnih sastojaka. Danas kozmetičke kuće jako paze što i kako stavljaju u kreme i serume, mnoge od njih imaju svoje ekskluzivne izvore kako bi bili sigurni da je sastojak prirodan te proizveden po načelima održivosti. Pojavili su se posljednjih desetljeća razni certifikati s kojima znamo na čemu smo – kompanije se trude zaraditi te ikonice koje nam govore o prirodnosti formule. Pakiranja su zelena ili nekih nježnih tonova, pa i tu smo pokriveni, nije ih teško pronaći na policama. Trend se nastavlja, odnosno taj lifestyle prirodnosti proširio se na sve dobi – već i mlade djevojke danas se interesiraju što je to u njihovoj kremi. Čitaju ona sitna slova i razgovaraju o tome, možemo ih vidjeti u svakoj drogeriji jer nova generacija smatra da ima pravo znati sve te ih nije sram pitati. Znaju to i vodeći brendovi te brojne kompanije pa objavljuju sastojke, čim je neki problematičan ili s njime nešto nije u redu, izbacuju ga iz proizvodnje. Vremena su se promijenila, stoga sada prirodnu kozmetiku ne koriste samo rijetki već svi koji žele kontrolirani unos kreme u vlastito tijelo. A to danas uistinu nije neki problem.