Velika stvar: 10 godina emitiranja emisije ‘Indizajn s Mirjanom Mikulec’

DIZAJNERICA U VELIKOM INTERVJUU OTKRIVA KAKO JE SVE POČELO

Dok je razmišljala kako odgovoriti na krizu i unaprijediti svoj posao, s tek rođenom mlađom kćeri u rukama, dizajnerica interijera Mirjana Mikulec odlučila se, sa svojom najbližom suradnicom Vedranom Džapo, na pionirski potez – TV emisiju o uređenju interijera Indizajn s Mirjanom Mikulec. Iako su o TV produkciji znale jako malo, željele su tržištu ponuditi nešto novo i drukčije, a da su u tome i uspjele, najbolje svjedoči činjenica da je ta emisija prije nekoliko dana proslavila deset godina emitiranja, što je čini najdugovječnijom emisijom ove tematike na domaćim televizijama u domaćoj produkciji. Danas Mirjana Mikulec ima ozbiljan brend i vodi ozbiljan posao. Studio za uređenje interijera, od kojeg je sve krenulo, dvije TV emisije, uz spomenuti Indizajn tu je i “Tražim dom s Mirjanom Mikulec”, Škola za stiliste i dizajnere interijera, Indizajn sajam, a odnedavno i agencija za nekretnine. Jasno je iz prilože

nog da njezin radni dan traje puno više od prosječnog, kako sama kaže, 10 – 12 sati, ovisno o obvezama. Uhvatili smo je jednog proljetnog jutra i naveli na brzu retrospektivu.

:: Emisija “Indizajn” proslavila je nedavno 10. rođendan. Čestitamo! Sjećate li se početka, kako je sve izgledalo? Jeste li uopće pomišljali u startu da će emisija ovako dugo trajati?

Vrlo živo se sjećam početka i ne mogu vjerovati da je prošlo 10 godina. Ono što mogu reći jest da smo malo stariji i puno iskusniji. Kad smo Vedrana i ja krenule u ovo, iskreno, bile smo prilično neiskusne. TV produkcija bila nam je jedno sasvim novo područje, ali ništa nas nije obeshrabrilo. Radile smo puno, učile u hodu, slušale “feedback” gledatelja i pokušavale svakom emisijom biti sve bolje i bolje. Sjećam se prvog makeovera, nisam znala kako s malim budžetom napraviti veliku, wow promjenu, sad to odradim doslovno u treptaj oka. Uza sve to, snimanja su na početku trajala cijele dane, a kod kuće sam imala malu bebu. Bila su to izazovna vremena, ali sve bih, i nije to floskula, nego to zaista mislim, ponovila.

:: Sami ste rekli da ste doma imali malu bebu. Uz emisiju valjalo je voditi i studio, nalaziti se s klijentima, raditi. Kako ste sve to uspjeli organizirati?

Da nije bilo sjajne logistike, moje obitelji, to bi bilo nemoguće. Iako, kad se sad osvrnem na to vrijeme, mislim da mi je kronično nedostajalo – sna.

:: Vaš studio ima prepoznatljiv stilski potpis koji je danas jako tražen, ali u početku nije bilo tako?

Točno. Stil koji je danas prepoznatljiv kao moj potpis u početku klijenti nisu prihvaćali. Ne jer im se nije sviđao, već nisu znali kako to izgleda. Tada sam se odlučila na radikalan potez. Cijeli stan u kojem smo živjeli preuredila sam u taj „svoj“stil, kao svojevrsni showroom, i vodila klijente da vide kako to izgleda uživo. Svi oni koji nisu željeli zidne obloge zaljubili su se u njih i danas ih imaju u svojim domovima.

:: Vi kao kreativna direktorica vodite cijeli posao. Uz studio tu je i škola, sajam, TV emisije, a odnedavno i agencija za nekretnine. Kako sve to stižete i otkud sve te ideje?

Sajam je jedan vrlo opsežan i meni jako drag projekt. Također pionirski. Kako nas je 2020. onemogućila zbog pandemije u održavanju sajma, odlučili smo se upustiti u pokretanje agencije za nekretnine. Opet na inovativan i drukčiji način. Naime, nudimo tzv. „stageing“i prodavačima i kupcima. Dakle, uređujemo interijer kako bi se vidio njegov maksimalni potencijal. Klijenti tu postavu mogu uvažiti, čak i kupiti, ali i ne moraju, mi im samo nudimo tu opciju kao bonus, dodanu vrijednost i lakšu vizualizaciju prostora. Osim toga surađujemo, i to sjajno, s drugim agencijama. Vjerujem da ima posla za sve.

:: Odnedavno je biti dizajner interijera jako popularno zanimanje. Bojite li se konkurencije?

Kao što sam već rekla, mislim da ima mjesta i posla za sve. Oni koji rade kvalitetno i dobro uvijek će isplivati na površinu. Ovo je popularna branša, ali i vrlo selektivna – ili si dobar ili nisi.

:: Kako je situacija s pandemijom utjecala na posao, na vas?

I potresi i korona promijenili su nam živote i nas kao ljude. Što se tiče posla, moram priznati da ide sjajno iako smo morali uvoditi neke prilagodbe i promjene, kao uostalom i cijeli svijet. Vidljivo je da su ljudi više kod kuće i da puno više promišljaju o domu i njegovu uređenju. Što se mene osobno tiče, naučila sam uživati u prirodi i raditi na sebi te cijeniti vlastiti mir.

:: Nije tajna da ste često humanitarno angažirani. Nedavno ste udruzi „Kolibrići“u potpunosti obnovili prostor. Koliko vam znači humanitarni rad?

Pomoći drugima najveće je veselje. Uvijek me veseli kad mogu nekoga usrećiti, posebno kad su u pitanju djeca. Prostor koji je Udruga Kolibrići dobila na korištenje bio je iznimno zapušten, doslovno golubinjak gdje su se skupljale ptice i štetočine... Cijela ekipa danonoćno je radila na njemu zadnja dva mjeseca, a bilo je tu ozbiljnih građevinskih radova, renoviranja i opremanja, te su svi sudionici i partneri svoj rad, znanje i opremu darovali udruzi kako bi bar malo olakšali život roditeljima i vitalno ugroženoj djeci, koji dolaze u Zagreb na terapije. I zbog toga mi je srce veliko k’o kuća!

:: Biti žena na čelu jednog takvog posla i imati obitelj može biti vrlo izazovno. Kako vi sve to „hendlate“?

U početku, kad su cure bile male, bilo je dosta zahtjevno, ali sad kad su one velike i ne trebaju u tolikoj mjeri brigu i sve se s njima može dogovoriti, puno je lakše i ljepše. Provodimo kvalitetno zajedničko vrijeme i to je, mislim, najvažnije.

:: Za kraj, još jedan volonterski zadatak za vas: na čemu se pri uređenju interijera ne smije štedjeti i čime se prostor za malo novca može „podići“?

Ne treba štedjeti na zidovima, podovima, instalacijama, kvalitetnoj kuhinji, kupaonici. Uštedjeti možete na namještaju, koji ne mora biti dizajnerski da bi dobro izgledao, a lako ga je podići odabirom pravih detalja. Rasvjeta, ukrasni jastučići, tepisi imaju čudesnu moć transformacije prostora za malo novca.

Pomoći drugima, posebno djeci, najveće je veselje i uvijek me raduje kad svojim radom mogu nekome izmamiti osmijeh na lice