STUDIO PEPEL

PROSTOR GALERIJE OSMIŠLJEN JE VRLO JEDNOSTAVNO, NO ISTODOBNO JAKO MINUCIOZNO, DRUGIM RIJEČIMA, PROSTOR DJELUJE JEDNOSTAVNO I PROČIŠĆENO

Riječi: ANA BANCHI Slike: JOSIP REGOVIĆ/PIXSELL

2023-01-07T08:00:00.0000000Z

2023-01-07T08:00:00.0000000Z

Vecernji List

https://vecernjilist.pressreader.com/article/282613151875547

SASVIM OSOBNO

Kada se životne okolnosti, godine iskustva u ispreplitanju forme i teksture, ljubav prema prirodi, snažna volja i povrh svega izuzetna urođena i intuitivna kreativnost sretnu na istom raskrižju sudbine i životnih putova te krenu u istom smjeru, rađa se fenomenalan nusprodukt u kojem je satkana sva ljepota života u svojoj iskonskoj, predivno jednostavnoj formi. Martinu Franić, umjetnicu i vlasnicu galerije “Pepel” novi je životni put odveo u svijet keramike, a rezultirao je izradom doista iznimnih predmeta. Kako Martina objašnjava, karakter keramike koju izrađuje leži u posebnim recepturama za glinu te u posebno prilagođenim glazurama čiji se sastojci sakupljaju u prirodi ili nabavljaju u specijaliziranim trgovinama materijala za izradu keramike, a sama se izrada temelji na dugoj tradiciji ručnog oblikovanja na kolu što pridonosi posebnosti svakog izrađenog predmeta. Od samih početaka i prvih pokušaja izrade keramike u njezinu ateljeu Martinu je vodila volja, upornost te fascinacija i ljubav prema glini jer, kako umjetnica kaže, glina je materijal najbliži ljudskom tijelu – ona je zemlja na kojoj stojimo. Potreba za prostorom rasla je s učenjem i umijećem, a paralelno se pojačavao interes potencijalnih kupaca koji su s nestrpljenjem čekali da Martinina djela postanu dio njihovih domova. Prostor od 15-ak kvadrata Martina je osmislila sama, a inspiracija je proizašla iz svega što je vidjela u svom životu, a da je na nju ostavilo dojam – iz osjećaja. Ideja vodilja bilo je evociranje osjećaja mira kada ostajemo sami i odvojeni od preglasne i zahtjevne svakodnevice – kutak u kojem sve što nas okružuje priziva nečemu višem u nama. Prostor galerije osmišljen je vrlo jednostavno, no istodobno jako minuciozno, drugim riječima, prostor djeluje jednostavno i pročišćeno, ali svaki element u njemu pomno je osmišljen i u apsolutnoj je službi predmeta koji su u njemu izloženi – on je kulisa i pozornica svakog predmeta, a u isti mah omogućuje vizualnu i taktilnu komunikaciju predmeta i posjetitelja. Velika staklena stijena na ulazu u galeriju, koja ujedno služi i kao izlog, omogućava izvanrednu komunikaciju uličnog s unutarnjim prostorom, a uloga svjetla koje propušta (čak i kada je tmuran dan) kao da je prilagođena priči koja se odvija u unutrašnjosti. Prostor je svojim uređenjem povezan s prirodom. Drvo je element koji prevladava te se prelijepo sljubljuje s keramikom. Drvene građevne grede (element koji se koristi u konstrukciji gradnje) s namjerom su ostavljene vidljivima, a na njima su postavljene drvene police koje se vrlo jednostavno mogu pomicati. Svi drveni elementi (napravljeni po mjeri) stigli su iz Istre, a metalne (koji služe kao elementi za izlog) vlasnica je nabavila u Zagrebu te ih naknadno poprskala solnom kiselinom da bi postigla izgled kortena. U centralnom dijelu prostora nalazi se prekrasan drveni stol koji je istodobno u izložbenoj funkciji, ali ima i praktičnu svrhu. Jer, kako Martina kaže, uporabna keramika nigdje ne izgleda tako lijepo kao na drvenom stolu. Da bi scena funkcionirala savršeno, a izvedba maksimalno došla do izražaja, rasvjeta je možda i najvažniji element, a u ovom je prostoru ona osmišljena do savršenstva. S pravom je mjerom intimna i indirektna, mistična, ali u isto vrijeme akcentuira ono što treba doći do izražaja, bilo da je riječ o samom predmetu ili sjeni koju “baca”. Svjetla se, baš kao i na pozornici, pale i gase po potrebi, a “ples” rasvjete i pažljivo postavljenih predmeta (pa i onih većih formata) rezultira prividom dematerijalizacije što pak stvara nevjerojatnu mistiku, a to je upravo ono što potencira Martininu uporabnu keramiku jer, kako objašnjava vlasnica, ona se približava skulpturalnoj. To je prostor, kako ga vlasnica opisuje, u kojem se vode ugodni razgovori, čita se knjiga, ulazi se u poeziju računovodstva, sortiraju se misli i ideje, a uz to rado ponavlja Da Vincijevu misao kako je danas već sve izmišljeno, nema ničeg novog, ali je interpretacija istoga nova – izumi provučeni kroz vlastito iskustvo postaju novi. Takav je i “Pepel” – jedna posve nova i nadasve posebna interpretacija.

hr-hr