FENOMENALAN TIM STRUČNJAKA KLINIKE JORDANOVAC

traje satima, otvorila sam sve prozore ne bih li došla do zraka i nekako se izborila da udahnem. Stigla sam tamo, prošla trijažu i došla do hitne. Objasnila sam svoje tegobe i na kraju sam dobila odgovor da me ne mogu primiti jer imam negativan nalaz na COVID-19, a ne znaju koliko imam antitijela i postoji mogućnost da se ponovno zarazim. Uputili su me u KBC Zagreb, ali ja sam već bila toliko iscrpljena da nisam više imala snage hodati po bolnici. Došla sam doma, popila sam sve moguće tablete za koje sam smatrala da će mi pomoći i krenula disati na „škrge“. Iduće jutro ponovno sam krenula u akciju zvanu „Imam POST-COVID sindrom, zna li mi netko pomoći?“Obratila sam se svojoj doktorici opće prakse koja me uputila na rendgen i krvne pretrage te sam dobila uputnicu za hitni pregled pulmologa. Došla sam na Jordanovac i saznala da nemaju hitni prijem otkad je bio potres te su me uputili u KBC Zagreb. Nakon cjelodnevnog čekanja na hitnom prijemu, pozvali su me na pregled k internistu jer nema mogućnosti da me hitno pogleda pulmolog. Saturacija kisikom tada mi je bila 95%, krvne pretrage uredne, rendgen uredan. Dobila sam terapiju kortikosteroidima, antibioticima i inhalator te preporuku da provodim vježbe disanja. Doktor mi je otvoreno rekao da je svima virus COVID-19 nešto novo, neistraženo i da ne zna može li mi pomoći te da sada možemo samo pokušati olakšati moje simptome. Popila sam terapiju po naputku doktora interne medicine, ali, nažalost, moje stanje ostaje bez promjene. Teško disanje i dalje je prisutno u mirovanju, kretanju i ne ide nabolje. Počeli su mi se javljati i napadaji disanja i trnjenje čeljusti zbog nedostatka kisika i jedino je bila od pomoći topla kupka koja bi mi otpustila spazam pluća. Obavila sam i pregled doktora traumatologije i ortopedije, koji mi je dijagnosticirao torakalni sindrom do kojeg je došlo od moje silne želje za udahom i konstantnog napinjanja mišića gornjeg dijela kralježnice te preporuku za fizikalnu terapiju. Naravno prvi slobodni termini koje sam dobila za terapiju bili su početkom kolovoza, jer što je meni čekati pet mjeseci sa svakodnevnim gušenjem. Potražila sam i pomoć osteopata, ali ni to mi nije pomoglo. Zdravstvene sam struke i želim realno sagledati kompletnu situaciju. Od potpuno zdrave mlade djevojke došla sam do toga da se borim za zrak. Dakle, svi moji nalazi su uredni i nijedan od njih ne objašnjava moje simptome. Trudila sam se pronaći odgovor zašto mi se događa sve ovo. Iskreno, bila sam toliko očajna da sam u jednom trenutku priželjkivala da barem jedan nalaz nije u redu i da napokon imam objašnjenje. Kada bi me netko pitao kako sam, rekla bih: „I dalje isto, ne mogu disati.“Često bih dobila sumnjičavu reakciju ljudi s kojima sam komunicirala, bili to doktori ili moji prijatelji i poznanici. U današnje vrijeme, ako ne možete nešto temeljiti na dokazima, kao i da ne postoji.

U cijeloj agoniji post- COVIDA počela sam samu sebe preispitivati postoje li zapravo moji simptomi ili sam ja to umislila. Iskreno, moram vam reći da sam već bila pomalo iscrpljena od traženja odgovora na svoje pitanje. Moje pitanje i dalje ostaje isto, što se događa sa mnom i kada ću biti bolje? Nažalost, odgovor na to pitanje i dalje nemam.

Nastavila sam svoju potragu i došla do Klinike Jordanovac koja provodi plućnu rehabilitaciju. Plućna rehabilitacija je program usmjeren na edukaciju bolesnika s plućnom bolesti o pravilnom načinu disanja, svladavanju fizičkog napora, vježbanju i sve u svrhu poboljšanja kvalitete života. Program plućne rehabilitacije traje tri tjedna i održava se pod vodstvom fenomenalnih stručnjaka.

Moram pohvaliti medicinske sestre i fizioterapeute koji su sa mnom učili ponovno disati i ohrabrivali me iz dana u dan, čak sam im na kraju rekla: „ Ja ne znam kako ću sada disati bez vas, odlični ste!“Na rehabilitaciju su dolazili pacijenti s raznim dijagnozama, a jedna od njih je post- COVID sindrom. Naučila sam pravilno disati tehnikom dubokog abdominalnog disanja kako bih uključila i donji dio prsnog koša u proces disanja i olakšala si nedostatak zraka. Svakodnevno smo vježbali disanje uz razne vježbe s opterećenjem, nordijski hod, bicikl, traku za hodanje i zapravo svakodnevno učili kako primijeniti pravilno disanje kada se vratimo svojim životima. Možda se čini jednostavno, ali sve je samo ne to. Cijeli svoj život disala sam spontano, a sada moram razmišljati o svome disanju i ne znam koliko će trebati mome tijelu da usvoji novi obrazac disanja. Bitno je primijeniti takvu tehniku disanja kao nešto normalno i konstantno, ali znamo koliko je ponekad teško fokusirati se na dvije stvari od jednom.

Završila sam program plućne rehabilitacije i zadovoljna sam s rezultatom jer sada mogu kontrolirati nedostatak zraka. Tehniku disanja primjenjujem na svoj svakodnevni život i zadatke koje obavljam. I dok vama ovo pišem, svakog trenutka razmišljam kako ću udahnuti i izdahnuti i da to bude pravilno.