Publication:

Ordinacija.hr - 2021-05-22

Data:

Zasladite si život

HRANA

Andrea Bilandžija, mag. nutr., voditeljica nutricionističkog savjetovališta i centra za mršavljenje Nutrilabplus

Kada je riječ o prehrani, uvijek se veliki naglasak stavlja na slatkiše i grickalice. Slatkiši poput čokolade, keksa, vafla, sladoleda pa čak i kolača te slanih grickalica poput čipsa, smokića i sličnog pripadaju skupini namirnica koje imaju jako visoku energetsku gustoću, a vrlo nisku nutritivnu. Što to znači? To znači da mala količina takvih namirnica u sebi sadrži puno kalorija, a malo hranjivih tvari poput vitamina, minerala, vlakana... Zbog visoke energetske gustoće samo mala količina, primjerice čokolade, znatno doprinosi našim dnevnim potrebama, a zbog malo hranjivih tvari ne doprinosi osjećaju sitosti zbog čega je lako kroz takvu hranu unijeti puno više kalorija nego kroz hranu koja ima visoku nutritivnu gustoću, a vrlo malu kalorijsku poput povrća. Primjerice – 100 g brokule ima samo 24 kcal, 100 g jabuke oko 50 kcal, dok 100 g mliječne čokolade ima oko 550 kcal, a 100 g čipsa oko 540 kcal. Osim što je razlika u kalorijskoj vrijednosti, slatkiši i grickalice osiguravaju veliku količinu jednostavnih šećera, soli i masnoća. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), preporučeni dnevni unos soli je 5 g/ dan, a u Hrvatskoj se prosječno unosi 11,6 g/ dan. Čips na 100 g ima oko 1,9 g soli što je gotovo 40% dnevnih potreba, a gdje je još sol koja se prirodno nalazi u namirnicama te sva sol koju dodajemo kad solimo hranu. Prema novim preporukama Svjetske zdravstvene organizacije ( WHO), djeca i odrasli trebali bi ograničiti unos slobodnih šećera na maksimalno 10% ukupnog energetskog unosa. Za prosječnu osobu koja dnevno unosi 2000 kcal to je 200 kcal iz dodanog šećera, odnosno najviše 50 g šećera dnevno. 100 g mliječne čokolade u sebi sadrži 55 g šećera, čime smo već premašili dnevni preporučeni unos. Kada govorimo o masnoćama u takvim namirnicama, poseban naglasak stavlja se na transmasti. Transmasne kiseline mogu biti prirodno prisutne u hrani u malim količinama, ali najviše nastaju procesom djelomične hidrogenacije biljnih ulja u industrijskoj proizvodnji hrane (proizvodi koji sadrže djelomično hidrogenirana biljna ulja, npr. keksi s krem-punjenjem, fini pekarski proizvodi, različite slastice, grickalice, industrijska gotova hrana itd.). Transmasti povećavaju razinu lošeg (LDL) kolesterola i snižavaju razinu dobrog (HDL) kolesterola. Unos transmasti povećava rizik od razvoja srčanih bolesti i moždanog udara. Također je povezan s većim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2. ŠTO SE DOGAĐA KADA KONZUMACIJA TAKVE HRANE POSTANE PREČESTA? Prije svega, što uopće znači prečesto? Danas bi prehrana svakog čovjeka trebala biti individualizirana. Svi mi imamo drugačije potrebe, drugačije preferencije, rasporede i navike. Teško je davati generalne preporuke koliko nešto smijemo ili ne smijemo konzumirati. Nije isto govorimo li o osobi 50-ak godina s određenim zdravstvenim tegobama i slabijim kretanjem te osobi od 20-ak godina, izrazito tjelesno aktivnoj, bez zdravstvenih tegoba. Jasno je da te dvije osobe imaju različite potrebe, što znači da će si aktivnija osoba moći priuštiti malo više namirnica visoke kalorijske vrijednosti, a da pritom ne premaši svoje potrebe niti će utjecaj takvih namirnica na njezino dugoročno zdravlje biti štetan. Problem nastaje kada takve namirnice postaju glavni izbor namirnica u našoj prehrani. Kada umjesto konkretnog obroka biramo slatkiše

Images:

Categories:

Paid Magazines

© PressReader. All rights reserved.