Večernji list

Sestrinstvo je zahtjevna profesija u kojoj ne samo radite nego za nju i živite

MOŽDA NISTE ZNALI, ALI KBC ZAGREB MOŽE SE POHVALITI I ZAPOSLENIKOM KOJI JE PRVI DOKTOR ZNANOSTI IZ REDOVA MEDICINSKIH SESTARA I TEHNIČARA!

Razgovarala: Ana Abrahamsberg

Velik je to uspjeh koji je iziskivao puno truda i odricanja jer dr. sc. Adriano Friganović, dipl. med. techn., sve vrijeme studija nije zapostavljao ni ulogu glavnog tehničara Zavoda za anesteziologiju i intenzivnu medicinu, a spomenimo kako je i predsjednik Hrvatskog društva medicinskih sestara anestezije, reanimacije, intenzivne skrbi i transfuzije, predsjednik Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva, predsjednik Europske organizacije medicinskih sestara specijalista i predsjednik Svjetskog saveza medicinskih sestara intenzivne skrbi. Član je Upravnog odbora Međunarodnog saveza medicinskih sestara na anesteziji te član Upravnog odbora Pokreta za održivu jednakost u zdravstvu.

U nastavnom je zvanju višeg predavača na Katedri za zdravstvenu njegu Zdravstvenog veleučilišta. Prva je stvar koju iz ovog uvoda možemo i sami zaključiti, što će Friganović uvijek naglasiti, da se sve može kada postoji volja! Izuzetno predan svom pozivu, uporan u radu koji bi mogao donijeti pozitivne promjene u struci, dr. Friganović otkriva koje su to ljepote sestrinstva, što ga najviše veseli, ali i daje nekoliko važnih savjeta pacijentima kako bi svaki posjet liječniku bio ugodan i bez stresa.

Jeste li kao neki već u djetinjstvu znali što želite biti i je li poziv ispunio očekivanja?

Priča o mojem izboru zanimanja je dosta zanimljiva. Naime, postao sam medicinski tehničar spletom sretnih okolnosti. Prije svega htio sam postati fizioterapeut, a sudbina me bacila u sestrinstvo. Kada sam se tijekom rata doselio u Zagreb trebao sam upisati treći razred škole za fizioterapeute, ali te generacije u Zagrebu nije bilo i upisao sam Školu za medicinske sestre u Mlinarskoj. Da bih se prebacio u drugi smjer morao sam položiti razliku predmeta, kako stručnih tako i općih, jer sam prva dva razreda završio u Bosni i Hercegovini. Tijekom školovanja potpisao sam ugovor o stipendiranju s KBC-OM Zagreb gdje sam u radnom odnosu već 24 godine. U početku ne znate baš što očekujete, ali volio sam raditi s ljudima, pomagati im, razgovarati s njima. Kako vrijeme odmiče, tako si postavljate neke ciljeve. Želio sam napredovati u obrazovanju i to mi je na kraju i uspjelo. Jedan od mojih ciljeva je razvoj sestrinstva kao samostalne i autonomne profesije te promocija medicinskih sestara i tehničara. To su veliki ciljevi, ali mislim da sam dosadašnjim radom dao svoj doprinos.

Koja je posebnost sestrinskog poziva? Sigurno postoje situacije s kojima se nije lako nositi.

Sestrinstvo je zahtjevna profesija u kojoj ne samo radite nego za nju i živite. Nije dovoljno samo steći znanje i završiti školu i misliti da smo s time gotovi. Osim znanja potrebno je steći specifične vještine i biti u stanju koristiti i jedno i drugo. Posebnost sestrinstva kao profesije je em

patija prema pacijentima i to tu profesiju čini različitim od drugih. Završetkom formalnog obrazovanja na bilo kojoj razini ne prestaje potreba za učenjem, jer medicina i zdravstvo kontastno napreduju i moramo se neprestano usavršavati. Najteže je suočavanje sa smrću i patnjom bližnjih, naročito ako su u pitanju pedijatrijski pacijenti. To vas jako troši emocionalno i neke se kolegice i kolege ne mogu s time nositi. Najveća mi je sreća kada se pacijent javi i kaže što je sve postigao u razdoblju liječenja, a sve to ne bi bilo moguće da nije dobio našu pomoć.

Može li to raditi bilo tko?

Kao što sam spomenuo, ne radi se samo o radnome mjestu medicinske sestre, nego o načinu življenja i svatko se može u tome okušati. Ali da bi bio medicinska sestra ili tehničar, mora imati puno entuzijazma, ljubavi, razumijevanja, strpljenja i na kraju i znanja. Može li to bilo tko, na čitateljima je da prosude. Nisu svi spremni na puno odricanja.

Nedostaje li u Hrvatskoj medicinskih sestara, odlaze li iz zemlje u velikom broju u potrazi za boljim uvjetima?

Ulaskom u Europsku uniju otvorilo se veliko tržište rada, pa su tako i medicinske sestre potražile sreću izvan granica Republike Hrvatske. Kod nas nedostaje medicinskih sestara i to je najveći problem. Godinama je ignoriran nedovoljan broj medicinskih sestara pa nam se to vratilo kao bumerang. U zemljama EU poštuju se standardi broja osoblja i naravno da su onda i bolji uvjeti rada jer imate vremena provesti kvalitetnu zdravstvenu njegu. Plaće u inozemstvu su također bolje pa onda nije čudno što se ljudi odluče raditi tamo gdje će biti manje opterećenje na radnom mjestu za više novca. Resorne institucije morale bi imati strategiju zadržavanja medicinskih sestara u Hrvatskoj stvarajući pozitivnije i bolje uvjete za rad i stimulativan radni okoliš.

Aktivno radite i na promjenama koje bi mogle donijeti poboljšanje u struci. Što bi se to moralo promijeniti?

Ono što bi bilo dobro je da se može razviti sustav nagrađivanja, odnosno kontinuranog individualnog praćenja. Svakom pojedincu je drago kad netko primijeti njegov trud i rad, kao što i nije drago kad vidi da se neki ljudi provlače kroz sustav bez imalo većeg osobnog doprinosa. To je ono na čemu moramo kao društvo raditi. Moramo stvoriti pozitivno natjecanje, u kojem je vidljivo što vas čeka na kraju. Ljudi često dožive razočaranja i onda sreću traže na boljem mjestu. Ja sam u okvirima koji su mi zadani pokušao raditi pomake u tom smislu, ali ne mogu sam sebe ocijeniti.

ZDRAVLJE

hr-hr

2021-08-28T07:00:00.0000000Z

2021-08-28T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/283145726819119

Vecernji List