Razdire me tuga što nisam bila bolja majka svom djetetu

MOŽDA ĆETE USPJETI BITI NEKOM DRUGOM DJETETU (UNUKU, NEĆAKU, SUSJEDU…) DOBRA BAKA. DAJTE SI ŠANSU. JOŠ UVIJEK STE ŽENA ISPRED KOJE STOJI JOŠ PUNO GODINA ŽIVOTA. ISKORISTITE IH NAJBOLJE ŠTO MOŽETE

Imam 55 godina. Otkad pamtim nisam nikad imala dužu vezu. Odrastanje mi je bilo teško, praćeno osjećajem straha i srama jer mi je majka osuđena za ubojstvo. Imala sam četiri godine kada je mama otišla u zatvor na devet godina. S osamnaest godina rodila sam izvanbračnu kćer. Bila sam na cesti bez ičega, međutim borila sam se za nas obje, ali nisam je znala voljeti. Danas je ona obrazovana mlada žena. Ne viđamo se često, međutim svejedno obje znamo, kad bi jednoj od nas trebala pomoć, da bismo se mogle jedna na drugu osloniti. To je lijepo, ali mene zadnjih godina razdire tuga što joj nisam znala biti bolja majka. Osim toga, u mladosti sam imala dosta bezveznih veza koje nisu nigdje završavale. Ja sam birala pogrešne osobe dokazujući se na taj način, primjerice: ako je muškarac bio obrazovan, nije važno što mi se nije sviđao, pristajala sam biti u vezi, tako je bilo u zreloj fazi, a u ranoj mladosti bila sam sa svakim tko bi pokazao malo dobrote. Teško mi je to ponašanje razumjeti iz ove perspektive. Kako da izađem iz ovog kruga tuge? Prihvatila sam da je odnos s kćeri takav kakav jest, ali me razdire bol zbog te čudne prošlosti.

Pitanja koja si danas postavljate i osjećaj krivnje koji vam se javlja zbog toga što mislite da ste u prošlosti trebali biti bolji prema sebi i svom djetetu puno govore o vašem duhovnom rastu. Proživjeti i preživjeti sve traume iz vašeg djetinjstva pa postati majka u tako mladoj dobi bez podrške, bez znanja o tome što to znači biti majka, a u tom trenutku ste i sami gladni majčine ljubavi i pažnje, može samo netko tko ima sposobnosti i snage u sebi nositi se tako velikim životnim nedaćama i problemima.

Pokušat ću vam povezati uzroke i posljedice gledanja na svijet oko sebe, doživljavanja same sebe i drugih uz pomoć informacija koje ste mi dali u nadi da će vam šira slika dati objašnjenje na vaša pitanja.

Da bismo kao odrasli ljudi bili zdrave ličnosti i da bismo mogli donositi zdrave odluke za sebe i druge, potrebni su duboki temelji koji se grade od najranijeg djetinjstva do naše odrasle dobi. Djeca koja nisu imala zadovoljene osnovne potrebe poput ljubavi, pažnje, nježnosti, osjećaja sigurnosti i zaštite, stabilnosti, prihvaćanja, razumijevanja, vodstva, uvažavanja osjećaja i potreba i slobodu, u kasnijem životu razvijaju određene obrasce ponašanja kojima pokušavaju ili nadoknaditi ono što im je nedostajalo ili kojima se pokušavaju zaštititi od onog što ih je povređivalo u djetinjstvu.

Osobe koje osjećaju stalni strah i sram kroz svoje odrastanje, ali i kasnije kroz život, često imaju bazično vjerovanje o sebi da su bezvrijedni, loši, nekompetentni, defektni i da zato ništa ne vrijede, a ako ništa ne vrijede, onda ih ljudi nemaju razloga ni voljeti. Zbog takvog bazičnog vjerovanja sebi ne dopuštaju da im se dogodi ljubav, nepovjerljivi su prema ljudima i vjerojatnije će birati partnere s kojima nemaju budućnost i koji će im potvrđivati takvo mišljenje o sebi.

Djeca koja nisu dobivala ljubav u svom djetinjstvu ili ako su dobivala ljubav samo ako su to “zaslužili” (što je emocionalno zlostavljanje djece), često se boje vezati jer misle da će ih opet netko napustiti i/ili kazniti, što bi moglo objasniti vaše kratke veze. To što ste birali obrazovane kao jedini kriterij moglo bi se objasniti na način da ste si tako objašnjavali da i niste tako loši ako vas ovi “pametniji” žele za partnericu. Slični se obrasci pojavljuju i kod majčinstva. Mi učimo po modelu, od svojih roditelja ili skrbnika, kako voljeti, odgajati, biti majka… Tko je bio vaš model? Od koga ste vi to učili? Kakva god da ste majka bili, vrijeme nazad ne možete vratiti. Bili ste, valjda, u tom trenutku najbolja majka što ste mogli biti. Da ste mogli biti bolji, bili biste. Nakon puno godina života i iskustva, kad pogledamo unazad, mnoge stvari bi mnogi od nas mijenjali, ali ne možemo. Vraćanje u prošlost stvara nam tugu i depresiju, a ako previše negativno predviđamo budućnost, stvaraju nam se strahovi i tjeskoba. Zato je najbolje živjeti u sadašnjosti.

Dopustite sebi da vam proradi glas zdravog odraslog u sebi, a ne glas koji vam stalno nabija osjećaj krivice i vraća se unazad. Zamislite da je netko koga znate prošao kroz sve ovo što i vi i da vam kaže kako ga tuga i osjećaj krivice razdiru. Što biste mu rekli? Vrijeme je da si kažete da ste napravili najbolje što ste mogli s obzirom na svoje odrastanje i uvjete života. Vrijeme je da se zagrlite i oprostite si. Možete i pohvaliti samu sebe da vam se uvidi i znanje o životu mijenjaju i da ste danas bolja osoba, s većim znanjem i širim spoznajama.

Možete svojoj kćeri ispričati kako vidite sebe i svoj život kroz godine i reći joj sve ono što vam je na srcu i koliko je volite. Ona je i dalje vaša kćer i još uvijek možete graditi i poboljšavati odnos. Razgovarajte s njom. Vjerujem da bi i ona voljela čuti odgovore na neka svoja pitanja, a iako je odrasla, i dalje je vaše dijete. Djeca uvijek žele čuti koliko su važna, vrijedna i voljena od svojih roditelja. Nadam se da ste iz ovog mog kratkog odgovora uvidjeli koliko je kompleksan život i što sve utječe na naša ponašanja. Zato bi bilo dobro kad biste se odlučili na jednu dulju psihoterapiju kako biste svoje nezdrave obrasce ponašanja zamijenili onima koji su bolji za vas i kako biste se oslobodili osjećaja stalne tuge.