Kako se psiholozi nose sa stresom? Svatko na svoj način, a ovo je moj:

U nošenju sa stresom najviše mi pomažu svakodnevne šetnje sa psima. Svjež šumski zrak, zrake svjetla koje prodiru kroz drveće, miris gljiva, šuštanje lišća pod nogama i gledanje mojih dviju kuja kako se igraju – nema boljeg odmora za mozak od toga. Iako svaki put idemo istom rutom, svaka je šetnja drukčija. Suptilne promjene u šumi, ali i u glavi – ono su što čini svaku šetnju posebnom. U šetnjama promatram što mi se vrti kroz glavu – kakve su misli i emocije izazvane današnjim danom. Tako uspijem dobiti odmak od vlastitih procesa, što samu šetnju čini meditativnom, a misli i emocije nekako se „poslože“. Ponekad mi se ne da otići u šetnju – primjerice, kad je loše vrijeme, kad nemam vremena ili kad sam imala posebno naporan dan. Ipak, „natjeram“se – i na kraju se uvijek osjećam bolje i bude mi drago što sam uzela to vrijeme za sebe.

Također, u nošenju sa stresom puno mi pomaže bavljenje jogom – joga je, osim tjelovježbe, i vježba za psihu. Ostajanjem u „teškim“pozicijama, uz smireno disanje, u jogi kroz iskustvo učimo kako ostati smiren u nelagodnim situacijama. S vremenom, um uz smireno disanje „nauči“prihvatiti nelagodu. Primijetila sam da, zahvaljujući tome, sada spontano umirujem disanje kad sam u stresnim životnim situacijama. Smireno disanje šalje našem organizmu poruku da je sve u redu, što nam olakšava donošenje mudrih odluka u izazovnim trenucima. Kreativno izražavanje još je jedna antistres-metoda koju rado koristim. Fotografiranje, slikanje, kompilacija videa – samo su neke od potencijalnih aktivnosti kojima posežem kad se želim opustiti.

Osim što finalni produkt donosi zadovoljstvo, zadovoljstvo nalazim i u samom procesu izrade radova. Nažalost, za kreativno izražavanje rjeđe nalazim vremena, no primijetila sam da sam puno bolje raspoložena kad se posvećujem takvim aktivnostima, zbog čega ih nastojim što češće uvrstiti u svoj raspored.