Preferiram aktivni odmor; šetnje, istraživanje, isprobavanje novih stvari

Imam osjećaj da su mnogi od nas postali zarobljenici posla – trudiš se raditi više i bolje kako bi bio uspješan, a to u konačnici nosi još više posla i čovjek upadne u neki oblik začaranog kruga. Upravo zato mislim da je godišnji odmor prilika da se taj proces barem na neko vrijeme prekine. Osobno nije mi dovoljno samo uzeti godišnji odmor,već moram otići izvan Zagreba. Ostanem li kod kuće, iako službeno ne radim, posao me opet “nađe”... zazvoni telefon, rješavaju se zaostaci ili analiziraju nove poslovne ideje i slično. Inače najviše volim otputovati u dobrom društvu tamo gdje još nisam bio, što ne mora nužno biti neka egzotična lokacija na drugom kraju Zemlje. Veseli me primjerice i posjet manjem gradiću ili atrakciji u Hrvatskoj. Preferiram aktivni odmor, dakle šetnje, istraživanje, isprobavanje nečeg novog, možda i nešto adrenalinski da se izađe iz zone komfora! Izležavanje i baš pravi odmor isto nije naodmet, ali mi relativno brzo dosadi, nakon dan ili dva, pa se trudim kombinirati to dvoje. Naravno, da bi odmor bio odmor, za njega treba imati vremena. Kraća vikend-putovanja donose veliku ugodu, ali mislim da ipak ne mogu nadomjestiti nakupljeni stres i ukloniti fizički umor zbog prekomjernog rada, nedovoljnog sna i stalnog razmišljanja o rješavanju problema odnosno poslovnih prepreka koje se kontinuirano pojavljuju. Osobno sam se zadnjih godina trudio uzeti ljetni odmor od 4 tjedna, što mi je zaista dovoljno za pravi godišnji reset. Uostalom, i automobili jednom godišnje idu na servis, pa zašto bi to i nama čiji je sustav mnogo kompleksniji bilo neobično? Mislim da smo svi svjedočili tome i na svojim radnim mjestima – kada se kolege vrate s godišnjeg odmora, neko su vrijeme puno bolje volje nego inače, strpljiviji su i spremni uhvatiti se u koštac s izazovima pa je logično da se i kod nas vidi takva promjena, a ako je tako, očito nam je odmor ponekad potreban i više nego što smo sami svjesni. Poslovna, ali i privatna kolotečina dolazi neprimjetno, ali je duboko ukorijenjena u način na koji danas funkcioniramo. Tko od nas može reći da mu je svaki dan uzbudljiv i poseban? Mislim da je u svemu važno raditi ono što voliš, jer onda i naporan rad postaje u određenoj mjeri užitak, a godišnji odmor koji uslijedi nakon teškog posla prilika da se primijete i neke druge stvari u životu, da mu se dodaju raznovrsnost i neka nova iskustva koja će nas u konačnici izgraditi u kompletniju osobu, a možda nam dati i novu poslovnu ideju ili pogled na svijet.