Živim u prošlosti, tužna sam i bezvoljna

U posljednje vrijeme osjecam tjeskobu, stalno mi je neki pritisak u grudima, uvijek osjecaj tuge, stalno mi se place, nekako ne osjecam istinsku srecu, bezvoljna sam, živim u prošlosti i ne mogu prestati razmišljati o pogreškama koje sam ucinila, iako mi je u životu sve relativno dobro i nemam razloga za brigu. Samopouzdanje mi je na nuli, imam osjecaj da sam glupa, smotana osoba koja nikamo ne pripada, osoba koja ne zna uspostaviti neke malo dublje odnose, vec samo površne koji ubrzo nestaju.

Ne mogu uopce uspostaviti nikakav ljubavni odnos upravo iz straha da se osobi necu svidjeti, da cu im biti dosadna i naporna i da cu biti ostavljena i povrije ena.

Trudila sam se nekako izbaciti iz sebe sve ovo razmišljanje, ali ne ide.

Imate li kakav savjet kako se riješiti svega ovoga i biti sretna? Imam 22 godine i studentica sam.