FAZE ŽALOVANJA:

Žalovanje je proces koji se temelji na nekom gubitku koji osoba doživi. Reakcija na taj gubitak je prilagodba, a koja ide kroz psihološke mehanizme kojima se osoba brani protiv teških emocija i doživljaja koje gubitak nosi. Dakle, žalovanje ima i pozitivnu, adaptivnu vrijednost jer omogucuje da covjek kompenzira neravnotežu koju mu gubitak donosi. Žalovanje je neophodno ako osoba želi krenuti dalje nakon doživljenog gubitka, a ovo je posebno bitno i kada se radi o transgeneracijskom prijenosu traume. U terminologiji se za prijenos traume na iduce generacije koriste izrazi transgeneracijski, intergeneracijski, me ugeneracijski kao i multigeneracijski. Isto tako, koristi se termin sekundarna traumatizacija, da se napravi razlika od primarne, direktne izloženosti traumatskom iskustvu. U tom kontekstu, koriste se i termini otvorena i prikrivena trauma, svjesna i nesvjesna razina traumatskog iskustva. Ima više podjela procesa žalovanja, a jedna od najprimjenjivijih u psihijatrijskoj praksi je ona koja ukljucuje pet faza žalovanja.

PARADOKS PSIHE Osoba izvana ima osjecaj praznine zbog gubitka, a u sebi nosu jaku tenziju

zbog boli koje gubitak nosi

1

2

3

4

5 Poricanje – osjecaj kao da se gubitak nije dogodio

Ljutnja – preispitivanje po tipu “tko je kriv” i “zašto baš meni?”

Pregovaranje – osoba razmišlja što bi mogla uciniti da promijeni tijek procesa gubitka

Depresija – tuga jer se gubitak postupno prihvaca

Prihvacanje – osoba u najvecoj mjeri prihvati da se gubitak dogodio i samim time dobije i izvjesni osjecaj smirenja.