Silvanac iz moje prve berbe još se dobro drži

Otac je čekao do njegove dvadesete godine, a onda mu je dao tri bačve od po 1500 litara i grožđe neka napravi svoje prvo vino i odluči hoće li raditi za njega ili će drugdje potražiti sreću. Ispalo je da je sreća, ali i prava ljubav, samo u vinu – baš kao što kaže i slogan ove uspješne vinarske obitelji

Uz prethodnu najavu kod obitelji kolari ć uživa t ćete u odabiru između20etiketa vrhunskih pleši vi č kih vinateudomaćoj hra nikoju priprema Franjinamajka

Franjo Kolarić vodeći je hrvatski proizvođač sivog pinota, a njegov pinot grigio iz amfore, punjen u keramičke boce, ekskluzivno je vino koje se poslužuje u najboljim restoranima

MLADI VINAR FRANJO KOLARIĆ, KOJI IZA SEBE IMA VEĆ 23 BERBE PREMDA JE UOBIČAJENO DA IH JEDAN VINAR U SVOM RADNOM VIJEKU ODRADI 35, POSVE LEŽERNO NOSI TITULU VODEĆEG HRVATSKOG PROIZVOĐAČA SIVOG PINOTA KOJI ISTODOBNO ODUŠEVLJAVA PJENUŠCIMA, ALI I EKSKLUZIVNIM VINIMA IZ AMFORE PUNJENIMA U KERAMIČKE BOCE. Ne podnosi megalomanstvo, utrku za novcem i sve što ona sa sobom donosi – tu je da bi uživao u proizvodnji vina i bio na usluzi onima zbog koji se ovim poslom bavi – svojim gostima i zaljubljenicima u dobro vino i pravu, domaću hranu

– Nisam u ovaj posao ušao da bih zgrnuo golem novac i izležavao se na egzotičnim plažama dok vas ovdje ugošćuju moji zaposlenici koji nikad neće moći prenijeti emociju na onaj način na koji to mogu ja, koji sam bio prisutan u svakom trenutku nastajanja mojih vina – započeo je naše druženje Franjo Kolarić ozbiljnim izjavama koje nisu samo obične floskule jer čovjek je satima stajao pokraj svoje krušne peći i pripremao nam jednu od najfinijih telećih koljenica ispod saća koju smo u posljednjih nekoliko godina kušali.

Prvi kredit nabildao mu karakter

Dok smo čekali da meso bude baš onako kako treba biti, pijuckali smo Coletti rosé brut, prekrasno pjenušavo vino proizvedeno klasičnom metodom od sorte pinot crni koji osvaja svježinom i nježnim aromama jagoda i malina. Nismo mogli ne zapitati se koliko ljudi uistinu zna da za svega stotinjak kuna mogu uživati u fantastičnim plešivičkim vinima i pjenušcima!? – Što se tiče krajnjih korisnika, imam svoje obožavatelje, ali mogu reći da mi brend raste jer svakodnevno rastemo, što se vidi po upitima. Baš smo se u ovom razdoblju pozicionirali u Istri, ušli smo u neke top-lokale, Maistra hotele, svi važni hoteli u Zagrebu drže naše vino, u Rijeci smo sve popularniji... Pjenušac rosé, pjenušac bijeli, pinot grigio, crni pinot... Ljudi me zovu i traže naša vina. Da nema korone, tko zna kako bi to izgledalo, ovako rastemo po upitima, ali i dalje nema dovoljno turista da bi se vino konzumiralo sukladno količinama koje smo proizveli – objašnjava Franjo dok pozorno riba smrznuti maslac po koljenici čiji miris osvaja. Baš kao i arome vina Coletti. Uz bogatu trpezu, Franjo nam je poslužio čak tri etikete svojih vina. Za početak, bio je to mirni rosé od 50% crnog pinota i 50% sivog pinota za koji nam je savjetovao da ga pijemo kao uvod u večeru, zatim svježi sivi pinot koji je izvrsno prijao uz teletinu ispod saća i nakon jela Coletti crni pinot u kojem se istinski uživa. Po svemu što radi i kako se ophodi, osjetiš da ovaj čovjek ima strogu radnu etiku i beskrajno strpljenje. Prvi veliki kredit digao je kao klinac od 27 godina kad je obitelj Kolarić odlučila početi ozbiljnu proizvodnju buteljiranih vina. Bio je to krvav period i taj ga je uteg izgradio kao čovjeka i radnika – ako je to preživio, može se još malo strpjeti, tvrdi. Prisutni su Kolarići i u regiji, u Nizozemskoj imaju svoje kupce, a prije pandemije Franjo je pronašao distributera za Berlin u kojem ima 80 hrvatskih restorana. I to je korona stavila na čekanje. Na čekanju je još jedan projekt u vezi s kojim je Franjo poprilično uzbuđen, a riječ je o vinariji na oko dvije tisuće kvadrata koja će izrasti odmah pokraj postojećeg objekta, a nacrt priprema u suradnji s poznatim zagrebačkim arhitektom Ottom Barićem. – Na donjoj etaži prostirat će se vinarija na 8001000 metara kvadratnih. Iznad nje će biti oko 600 kvadrata skladišnog prostora, koncipiranog tako da će biti i

otvoren za razgledavanje. Želim da posjetitelji vide baš svaki korak u procesu proizvodnje – od drvenih bačvi, inoksa do gruzijskih amfora po kojima su Kolarići, uz Tomca i Šembera, jedinstveni na Plešivici. Glinene amfore volumena od 800 do 3500 litara koje su iznutra obložene pčelinjim voskom, a oblikom podsjećaju na antičke amfore bez ručki, nabavljamo iz Gruzije. Za njih će u novoj vinariji biti osiguran zaseban prostor u kojem će one biti i atrakcija za posjetitelje. Posljednja etaža zamišljena je kao 200 kvadrata degustacijskog prostora. Tu će biti kušaonice naših vina, prezentacije, gosti će imati priliku kušati moja vina iz najskupljih čaša na svijetu ako to požele. Radi se nacrt moderne građevine koja će također imati prepoznatljive elemente podneblja iz kojeg dolazimo. Trenutačno pripremamo dokumentaciju za EU fondove, a nadam se da će projekt ugledati svjetlo dana u sljedećih pet godina – najavljuje Kolarić. Bit će to velika stvar za ovaj kraj, ali i za Kolariće, primijetili smo dok nas je Franjo vodio kroz postojeću vinariju i skladišni prostor. Kad to vidiš, znaš da ovaj čovjek živi svoj posao 24 sata na dan jer samo tako je moguće objasniti da u tom naizgled posvemašnjem kaosu postoji nekakav red u kojem se Franjo savršeno snalazi.

Iznenađenja iz podruma obitelji Kolarić

U podrumu se izvrsno snalazi i Franjin sedmogodišnji sin Ivano, koji tati redovito pomaže u podrumu, sat vremena radi pa malo odjuri na igru i opet se vrati u podrum. Hoće li sin nastaviti očev posao, nitko ne može sa sigurnošću znati, ali zna se da će Franjo sve učiniti da svojim klincima ostavi nešto po čemu će ga pamtiti. To je, smatra, smisao 24-satnog crnčenja u vinogradu i podrumu. Time su se bavili njegov pradjed, djed i otac, a Franjo s 20 godina još nije bio siguran je li to ono čime se želi baviti. Ali pomagao je ocu. – Stari mi je jednog dana rekao da je vrijeme da odlučim što želim. Želim li se baviti vinom ili ću raditi negdje za 500 eura. Onda sam se ja predomišljao nekoliko noći, pa sam uzeo one tri bačve od 1500 litara, silvanac, graševinu i neuberger, grožđe iz berbe koje mi je otac dao da sam napravim vino. I napravio sam ga. Moja prva berba bila 1997. godina. Još imam 250 boca, silvanac se jako dobro drži! A dobro se drži i 80 godina stara bačva koja u podrumu zauzima posebno mjesto, a Franji ju je darovao djed. – Prošle sam je godine dao obnoviti. Darovao mi ju je djed zajedno s vinogradom na kojem je uzgajao tri stare plešivičke sorte, a koje bih volio ponovno popularizirati. Sve je u ovom poslu stvar tradicije, obiteljskih veza i emocija – objašnjava Franjo dok u podrumu stojimo pokraj djedove bačve. A iz podruma vinarije Kolarić ne izlazite a da vas tamo nečim ugodno ne iznenade. Ovoga puta imali smo zadovoljstvo isprobati kupažu traminca i sivog pinota iz amfore koju će Franjo uskoro buteljirati i izbaciti na tržište, a za kraj smo zavirili u bačvu u kojoj odležava još uvijek mladi crni pinot, za usporedbu kroz koje sve faze prolazi mlado vino prije nego što poprimi obrise koji se od zrelog crnog pinota očekuju. Zanimljivo, poticajno i nadasve poučno iskustvo u vinariji Kolarić prekrasno je zaokružilo naše upoznavanje s plešivičkim vinarima nove generacije.

Svoja vrhunska pjenušava vina te ekskluzivna mirna vina koja na tržište izbacuje u limitiranim izdanjima Franjo Kolarić ujedinio je pod zvučnim nazivom Coletti. Riječ je o talijanskoj izvedenici njegova imena – Francesco Coletti – za koju mu je ideju dao dugogodišnji prijatelj podrijetlom iz Italije.