Večernji list

Šest lica kašelanskog crljenka

Čitav tim svjetskih znanstvenika dolazio je ovamo po uzorke, razbijao godinama glavu o podrijetlu slavne loze, ali je li to dovoljan razlog da se na tome mjestu postavi barem najobičniji putokaz koji će gostima kazati da se ovdje proizvodi vino? Očito nij

Jelena Bulum Milan Šabić/pixsell

Perišini su jako ponosni na svoj zinfandel koji već drugu godinu zaredom osvaja prvo mjesto na vinskoj smotri u povodu dana Kaštela. Odlučili su da će ga sljedeće godine poslati na Decanter

A ONDA SU JEDNOG DANA U VINOGRADE IVICE RADUNIĆA U KAŠTEL NOVI DOŠLI PROFESORI EDI MALETIĆ I IVAN PEJIĆ S AGRONOMSKOG FAKULTETA U ZAGREBU I UZELI UZORAK STARE LOZE, TZV. CRLJENKA KAŠTELANSKOG KOJEG JE U VINOGRADU OSTALO JOŠ SVEGA NEKOLIKO TRSOVA. Sorta je bila pred izumiranjem. Poslali su uzorke u laboratorij na genetsku analizu i ostalo je povijest… Priču dalje vjerojatno znate i sami. Ono što je u Kaliforniji imalo kultni status, dakle zinfandel kao vino koje može stajati uz bok najboljim crnim vinima svijeta, u Hrvatskoj je bilo na sigurnom putu da zauvijek zamre. Baš u trenutku kad su se u Kaliforniji pripremili proglasiti zinfandel svojom sortom, unatoč tome da se i dalje tragalo za njegovim podrijetlom, združeni tim znanstvenika – Carol Meredith s kalifornijskog sveučilišta Davis te Edi Maletić i Ivan Pejić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu – potvrdio je genetskom analizom da su crljenak kaštelanski i zinfandel zapravo jedna te ista sorta i da zinfandel potječe iz Hrvatske.

Zinfandel se vratio kući

Nakon Kaštela još nekoliko trsova pronađeno je u Omišu za koje je genetska analiza ustvrdila identičnost s crljenkom. Tu lozu starosjedioci su nazivali pribidrag ili tribidrag, a povijesni izvori pokazuju da pisani trag o tribidragu postoji još iz 16. stoljeća. Činjenica da se radi o tako staroj lozi bila je objeručke prihvaćena od vinara u Kaliforniji, a pet stoljeća postojanja – duže od caberneta ili merlota – dalo joj je samo na još većoj važnosti. Ipak, jednog kalifornijskog vinara vijest je toliko obradovala da te večeri nije mogao spavati. On je bio Hrvat, a njegovo ime je Miljenko Mike Grgich. Legendarni vinar, koji kaže da od svoje treće godine života nije propustio nijednu berbu, odmah po dolasku u Ameriku ustanovio je sličnost zinfandela s plavcem malim i smatrao kako njegovo podrijetlo treba tražiti baš u Hrvatskoj. Iako su se mnogi smijali njegovoj tvrdnji, pokazalo se da je bio u pravu. Prije točno 20 godina jedne večeri tri sata iza ponoći probudio ga je telefon. S druge strane na liniji bio je prof. Edi Maletić koji mu je potvrdio ono što je on oduvijek znao: „Zinfandel je Hrvat!“Emocije koje su preplavile ovog legendarnog vinara nakon revolucionarnog otkrića najbolje je sam opisao: „Kad sam imao tu lozu, znao sam da nikad nisam sam!“Točno na svoj rođendan, 7. rujna 2001. godine, prof. Edi Maletić u vinogradu Ivice Radunića u Kaštelima uzima uzorak trsa koji će poslužiti kao dokazni materijal o podrijetlu zinfandela. Ove godine obilježava se 20 godina od tog revolucionarnog otkrića pa smo odlučili posjetiti kaštelanske vinare i vidjeti što se sve odonda promijenilo u domovini crljenka kaštelanskog. Danas u Kaštelima postoji 12 certificiranih proizvođača crljenka, a odnedavno su uz

Gosti iz Njemačke i Austrije osobito su “goluzni” na rosé od crljenka Pink Lady Vlade i Ivana Perišina. Rosé je u prošlosti bilo izrazito cijenjeno vino u Kaštelima jer se pilo samo dva mjeseca u godini, a ponuditi gostu rosé značilo je ukazati mu osobitu čast.

pomoć lokalne uprave i Turističke zajednice grada Kaštela pokrenuli i projekt prepoznatljivosti. Svako vino imat će markicu kao garanciju kvalitete i izvornosti, a to znači da vino treba zadovoljiti visoke parametre kvalitete koje propisuje posebna komisija i da grožđe mora biti izvorno iz Kaštela. Također, svi proizvođači crljenka kao i njihovi partneri dobit će dodatnu ploču prepoznatljivosti s natpisom „Zinfriendly“koju će moći izložiti na svojim objektima. Iako podržavamo ovakvu inicijativu, ne možemo ne primijetiti da je i nakon 20 godina potencijal za brendiranje Kaštela kao domovine crljenka jedva iskorišten. Na primjer, vozeći se u Kaštela, očekivali smo da će nas u nekom trenutku dočekati oznaka na kojoj će pisati nešto u stilu: „Dobro došli u domovinu crljenka kaštelanskog!“ili „Zinfandel je zapravo crljenak!“. Ništa od navedenog. Dobro, ako već imamo previsoka očekivanja u pogledu ovakve signalizacije, nadamo se da ćemo barem naići na putokaze koji vode do pojedinačnih vinarija. Nema ni toga. Štoviše, iz dvije vinarije su vinari morali dolaziti po nas jer nas ni Google Maps nije uspio dovesti do destinacije. Ovo ne pišemo da bismo nekoga ocrnili, nego jednostavno da ukažemo na potrebu da se putokazi što prije postave. Naime, ovamo dolaze turisti iz cijeloga svijeta i netko bi zaista mogao pomisliti da je na krivom mjestu i odustati. Na sreću, mi nismo odustali i sav trud koji smo uložili da pronađemo pravi put do vinarije se isplatio. Kaštela su oduvijek bila poznata kao vinogradarski kraj. Govorilo se “sedam Kaštela kao sedam bisera ili kao sedam labudova”. U doba Austro-ugarske u Kaštelima je bio napravljen prvi rasadnik i postoji teorija da je baš u tom rasadniku bio crljenak koji je otišao u Beč i onda iz Beča u Ameriku, odnosno Kaliforniju gdje je našao plodno tlo. Inače, zlatno doba kaštelanskog vinogradarstva seže u drugu polovicu 19. stoljeća kad je Francusku poharala filoksera. Kako su kaštelanska vina bila najsličnija vinima iz Bordeauxa, ovi su podigli cijene vina za barem 4-5 puta. Brojne građevine, kamene kuće, crkve i narodna nošnja svjedoče o bogatstvu kaštelanskog kraja. No u Drugom svjetskom ratu sve se promijenilo. Poljoprivredne zadruge počele su s otkupom grožđa, a kvaliteta vina je degradirala. Težačkim obiteljima oduzeta je zemlja. Cijela jedna generacija vinara u Kaštelima potpuno je preskočena ili, kako nam je jedan od vinara koje smo posjetili rekao: „Otiša je dida, vratija se unuk!“

Otkriće im je dalo veliki vjetar u leđa

Zapravo, unuci su ti koji su nas ugostili u svojim vinarijama i s kojima smo razgovarali za potrebe ove reportaže. Priznaju da im je otkriće podrijetla zinfandela promijenilo živote iz temelja i da im je to bilo veliki vjetar u leđa da se odluče vratiti zemlji i ponovno baviti vinogradarstvom. Unatoč poteškoćama s kojima se svakodnevno susreću, od nedostatka radne snage do nedovoljnog brendiranja destinacije, a sada i globalne pandemije, oni ne misle odustati. Svjesni su da je komercijalni potencijal crljenka ogroman i da njegovo vrijeme tek dolazi.

Bilo je vrijeme berbe i od 12 vinara registriranih

Marin Milan kaže da mu je vino zapisano u genima, a svima koji žele piti dobar crljenak poručuje da ga ne traže naokolo, nego da dođu u Kaštela

profesionalnih proizvođača crljenka donosimo vam njih šest koji su nas vinima i osobnošću potpuno oduševili. Preostalih šest neka bude tema za neki drugi put.

Legendarni Jakša Bedalov

– Ima vam puno lipšeg posla od poljoprivrede – tim riječima dočekuje nas legendarni kaštelanski vinar Jakša Bedalov koji iz svojih starih vinograda u brdu na visini od 400 m proizvodi nadaleko poznati crljenak.

Žali se kako je još prije korone morao zatvoriti kušaonicu jer nije imao nikoga da mu radi u vinogradu, a sam sve nije stizao. Zatvorena konoba slomila je srce jednoj od Jakšinih kćeri koja je odlučila ostaviti siguran posao i pridružiti se tati. – Nisam vam siguran jesam li zbog toga sretan ili nesretan – govori nam vinar, ali činjenica je da je kušaonica zablistala pod ženskom rukom vinarove kćeri i da se unutra opet čuje smijeh i zveckanje čaša. Osim crljenka koji ovdje obavezno morate kušati i koji čini većinu proizvodnje vinarije Bedalov koja godišnje dosegne oko 10.000 butelja, ovdje ćete uživati u vinu lokalne sorte dobričić, a zanimljiva je i kupaža crljenka, plavca i dobričića – Tribus – kao i ista ta kupaža u rosé verziji. Uz svako vino služe zanimljive zalogaje s paštetom od pašticade, sušenih rajčica i bakalara.

Pink Lady Vlade i Ivana Perišina

Vladin tata umro je kada je on imao samo četiri godine, ali zato Ivan ima sreću da uz oca preuzme posao u vinariji. Ivan nam kaže kako ove godine očekuje dobro berbu, ali će

Mladi vinar Ivan Kovačević s plasmanom vina nema problema, baš je prije nas ispratio zainteresirane distributere za američko tržište

Brendvina vinarijekovačević nosinazivkastel Sikuliprema antičkomnaseljukoje senalaziloubliziniiu kojemsupronađene amforeičaše zavino

pričekati da šećeri u grožđu još malo porastu jer je prethodnih dana bilo dosta kiše. I oni imaju vinograde u brdu gdje se zemlja odvaja od kamena, a osim crljenka uzgajaju još i dobričić, plavac mali i pošip. Godišnje proizvedu oko 8000 butelja vina. Posebno je zanimljiv rosé od crljenka Pink Lady, a tata Vlado kaže da su gosti iz Njemačke i Austrije osobito „ goluzni“na njega, što u prijevodu s lokalnog dijalekta znači da ga obožavaju. Inače, rosé je u prošlosti bilo izrazito cijenjeno vino u Kaštelima jer se pilo samo dva mjeseca u godini i bilo je jedino ljetno vino jer nije bilo baš ljetnih sorti. Ponuditi gostu rosé značilo je ukazati mu osobitu čast. Također, Perišini su jako ponosni na svoj zinfandel koji već drugu godinu zaredom osvaja prvo mjesto na vinskoj smotri u povodu dana Kaštela.

Ivanov otac Ivica ima desetljeća iskustva u uzgoju loze i proizvodnji vina tako da kvaliteta ovdje ne može izostati. Imaju prekrasnu kušaonicu na nadmorskoj visini od oko sto metara odakle pogled puca na Split i Kaštela. Vinogradi se nalaze odmah pred vama, a na 1,3 ha zasađeni su crljenak i pošip.

Crljenakstafileo Nevena v uli ne jedan jeodelegantnijih crljenakakojesmo imali priliku isprobati, anipošipnikakone bistetrebali preskočiti

Svakako vrijedi probati ine veno v r os é jer jer os é od c r l je n ka pravi raritet, a on ne proizvede više od 1000 butelja

Odlučili su da će ga sljedeće godine poslati na Decanter. Osim vina, u ovoj vinariji možete kušati i kupiti odlično domaće maslinovo ulje i uživati u tipičnom dalmatinskom pogledu na brodove i rivu.

Genetski kod Marina Milana

– Meni je vino zapisano u genima – kaže nam Marin Milan i dodaje da je to težački gen. Posjeduje mali vinograd površine oko jedan hektar i godišnje proizvede oko 400 butelja. Fokusiran je većinom na crljenak, a ima i nešto pošipa. Vina nema puno, teško ćete ga naći u slobodnoj prodaji pa Marin u šali dobacuje: – Tko hoće piti crljenak, treba doći u Kaštela. Najprije smo pili crljenak iz 2018. godine i treba reći da se tu radi o ozbiljnom crnom vinu. Potom smo prešli na berbu 2019. i tu već počinje čarolija jer uistinu nam nije jasno kako je ovaj vinar zakamuflirao 17,1% alkohola, koliko ga ima ovo vino, u nešto jedinstveno, harmonično, ekstraktno i pri tom nevjerojatno pitko. Marin Milan se samo smije i kaže da crljenak dosta poprima obilježja iz vanjske okoline: terroir, podrum, konoba itd. Ovo vino je doista jedinstveno po mnogim parametrima u odnosu na vina koja smo kušali, a to govori i nešto o osobnosti vinara čije energije se nalazi jako puno unutra. Milan crljenak je jedna od etiketa koju treba svakako probati.

Kastel Sikuli Ivice i Ivana Kovačevića

Dočekuje nas mladi vinar Ivan Kovačević u kušaonici na nadmorskoj visini od stotinjak metara odakle pogled puca na Split i Kaštela. Vinogradi se nalaze odmah pred nama, a na 1,3 hektara zasađeni su crljenak i pošip. Brend vina nosi naziv Kastel Sikuli prema antičkom naselju koje se nalazilo u blizini i u kojem su pronađene amfore i čaše za vino. Ivan kaže kako s plasmanom vina nema većih

Neven Vuina svake godine proizvede i nekoliko butelja vina od stare kaštelanske sorte babica koja samo ovdje postoji. Babica je pravo iznenađenje: ima niske alkohole, lijepo izraženo tijelo, ugodne voćne arome, atraktivnu boju i lijepo se pije. Zbog tih odlika Neven je zove kaštelanski pinot crni, a mi se ne možemo više složiti s njim.

Matelin crljenak odležava na divljim kvascima, a na tržište izlazi tek nakon što je tri godine proveo u podrumu. Za ovo vino kaže da može odležavati 20 godina, što je uistinu karakteristika velikih crnjaka

problema, a upravo su prije nas ugostili jednog distributera za američko tržište kojem su se jako svidjela vina. To ne čudi jer uz Ivana tu je i tata Ivica Kovačević s jako puno godina u vinogradarstvu i kvaliteta jednostavno ne može izostati. U vinogradu uz njega i sinove radi i Ivičina žena. – U životu nije ušla u vinograd – kaže Ivica i dodaje kako sada iz njega ne izlazi pa ga brine da netko ne pomisli kako je on tjera da radi, dobacuje kroz smijeh. Međutim, mi znamo da ljubav i vino čine čuda, a to se osjeti i u ovim vinima. Osim što ćete uživati u kvaliteti, pamtit ćete ih po nezaboravnom pogledu.

Babica Nevena Vuine

Neven Vuina je ugodan sugovornik, odličan vinar, zna jako puno o povijesti kraja i, ne manje važno, ima jedan od elegantnijih crljenaka koje smo kušali – Crljenak Stafileo. Međutim, oduševio nas je pričom o jednoj drugoj sorti, a to je babica. Babica je stara kaštelanska sorta koja samo tu postoji. Kad je prvi put napravio berbu babice 2008. godine, svi su bili oduševljeni vinom. Međutim, postojao je jedan problem. Kako će prodati babicu ako je on jedini proizvođač te sorte na svijetu? Što je učinio? Izvadio je babicu i posadio crljenak. Nije je se baš dokraja odrekao i svake godine proizvede nekoliko butelja pa smo i mi imali sreću da je probamo. Babica je pravo iznenađenje: ima niske alkohole, lijepo izraženo tijelo, ugodne voćne arome, atraktivnu boju i lijepo se pije. Zbog tih odlika Neven je zove kaštelanski pinot crni, a mi se ne možemo više složiti s njim. Svakako vrijedi probati i Nevenov rosé jer je rosé od crljenka pravi raritet, a on ne proizvede više od 1000 butelja.

Ivan Kovač Matela – čuvar tradicije crljenka

Matelin crljenak prepoznatljiv je po etiketi sa slikom težaka na magarcu. Radi se o tradicionalnoj etiketi i najtradicionalnijem crljenku koji smo kušali. Baš kao takav visoko kotira među vinoljupcima. Džemaste note, opojna voćnost, gusta tekstura, visoki alkoholi i kiseline koje

sve drže u balansu. Pijemo 2017. i vino je zaista moćno. – Ja ti sve radim po starinski – kaže Matela i dodaje kako vino odležava na divljim kvascima, a na tržište izlazi tek nakon što je tri godine provelo u podrumu. Za ovo vino kaže da može odležavati 20 godina što je uistinu karakteristika velikih crnjaka. Na upit što mu je najvažnije kod vina, odgovara iskrenost i karakter. – Vina su ti kao žene. Vina moraju imati karakter i moraju te zavesti – objašnjava nam Matela znalački. Kaže da ga mlada i lepršava vina ne zanimaju. Ovaj vinar ima jako nemiran duh i voli puno eksperimentirati tako da nikad ne znate na što sve možete naići kod njega u podrumu. Na primjer, trenutačno je jedini koji proizvodi crni pjenušac od crljenka kaštelanskog. Ali na stranu sva vina i njihova kvaliteta koja nije upitna, osobito kad je crljenak u pitanju, susresti Ivana Kovača Matelu i razgovarati s njim u podrumu je jedinstveno iskustvo. Potrudite se svakako da ga doživite. Pronaći ćete ga sigurno unatoč tome što još nisu postavili putokaze, a i to će valjda uskoro biti.

Vinasukaožene, morajuimati karakteri moraju te zavesti, tvrdi i van Kovačmatelakojeg mladailepršava vinauopćene zanimaju

Uvodnik

hr-hr

2021-09-18T07:00:00.0000000Z

2021-09-18T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/282179359218127

Vecernji List