Kuća podno Učke: Draga di Lovrana

Postoji razlog zašto se trebamo pomučiti da dođemo do nekog mjesta, jer ono što nas tamo očekuje nagrada je za one koji vole izazove i uvijek traže nešto više

Sandra Šimunović/pixsell

2022-06-18T07:00:00.0000000Z

2022-06-18T07:00:00.0000000Z

Vecernji List

https://vecernjilist.pressreader.com/article/282136410077400

Tema Broja

Nona Bosiljka, jedna od rijetkih preostalih stanovnica Lovranskog sela, i dalje se aktivno bavi poljoprivredom, a plodovi njezina rada u izvedbi chefa Luke Goleša više nego ikad prizivaju okuse Bosiljkine mladosti NA OKO ČETIRISTO METARA NAD MOREM IZNAD MEDVEJE, SMJESTIO SE NA HRIDI PO IMENU KRIŽEVICA, NA OSAMI PRIJE SELA LOVRANSKA DRAGA, BOUTIQUE HOTEL & FINE DINING RESTORAN DRAGA DI LOVRANA. JOŠ KOJIH TISUĆU METARA VIŠE NALAZI SE VRH UČKE, A SLOGAN KVARNERSKOGA KRAJA – OD GORA DO MORA – OVDJE PRISTAJE KAO SKROJEN. Ta složenost, bolje rečeno slojevitost nijansi od modrog do zelenog, očituje se i u gastronomiji. Gastrolekti ovoga kraja su namirnice iz podjednako livadsko-pašnjačko-šumskog, kao i morsko-priobalno-mediteranskog područja, a kao prirodni resursi stanovnika koji su od davnine naseljavali ovaj kraj, čine temelj samoodržive tradicijske ekonomije. Gledamo li tako s medvejske plaže put kanjona kojim se stiže do Lovranske drage (uzbrdo dobrih sat i dvadeset, a nizbrdo jedva dvadeset minuta), opažamo tik uz more maslinike i vinograde, slijede ih povrtne kulture (lehe), pa voćarske ljepotice – breskve i trešnje. Dolaze zatim povrtne kulture, među kojima se ističu kupus (osobito je cijenjen brgujski kapuz), broskva (kelj), češnjak (vrlo je štovan brsečki česan), a visinama učkog masiva protežu se pašnjaci. Poglavito su to pašnjaci za ovce – ovčarstvo je ovdje što kroz mlijeko, sir ili janjad, othranilo i odškolovalo dio stanovništva. Zahvaljujući pak mediteranskoj klimi i obilju padalina obronci Učke obrasli su ljekovitim i začinskim biljem – timijanom, kaduljom, šumama lovora, ružmarinom, vrijeskom, pelinom, a bujične vode koje u krškom krajoliku strmoglavo jure u kvarnerski zaljev, ispiru na svom putu lišće i nose organski materijal koji se onda taloži u moru kao „plavi mulj“i postaje izvrsno ležište za rakove i školjke. Doseljenik sa Sjevera Upravo plavome mulju valja zahvaliti kvalitetu kvarnerskog škampa. Inače, znanstvenici vjeruju da je današnji kvarnerski škamp umjetno naseljen, odnosno da je donesen iz Norveške. Naime, prije tridesetak godina kvarnerski škamp poslan je na analizu u Norvešku, gdje su tamošnji znanstvenici utvrdili da je u cijelosti sličan škampu iz sjevernoga ledenog mora. “Zanimljivo je napomenuti da su škampi poslani na taj znanstvenoistraživački put zrakoplovom od Rijeke do Norveške putovali upakirani u kruh natopljen alkoholom, te su tako omamljeni i panirani živi stigli na odredište. Naime, škampi žive na dubini od 50 do 500 metara, gdje je temperatura vode najviše plus 8 celzija pa bi transport u morskoj vodi na sobnoj temperaturi bio za njih poguban, a opisano paniranje bilo je u to doba najjeftiniji način da se škampe iz Rijeke na siguran način pošalje na daleki sjever Europe”, piše Damir Herceg u magazinu Iće & piće iz srpnja 2007. Škamp, pa tako i kvarnerski raste sporo jer presvlači oklop pa težinu od 20 dkg dosegne tek oko desetog rođendana. Ovi dekapodni raci čiji su srodnici jastog i hlap, žive u kolonijama na muljevitom dnu, a poznata su mu staništa Kvarnerski zaljev, Podvelebitski kanal, Jabučka kotlina te kotline kod Palagruže i Blitvenice. Poznato ovčarsko-sirarsko područje Selo Lovranska draga, te na Križevici smješten boutique hotel s fine dining restoranom Draga di Lovrana, nalazi se unutar Parka prirode Učka, na njegovim istočnim padinama. Stanovništvo se nekada intenzivno bavilo vinogradarstvom te poljoprivredom, okružuju ga šume maruna, a danas je slabo naseljeno. Uz selo se nalazi šetnica po imenu Slap, a izvrstan je primjer krškog krajolika (čak 46 % ukupnog hrvatskog teritorija pripada krškom terenu, a Učka je jedan od fenomena tog krajobraza karakterističnog po svojim ponornicama, ponikvama, te bujičnim potocima i kanjonima). Poviše sela nalazi se Mala Učka, najviše ruralno naselje u ovom dijelu Hrvatske (995 metara nadmorske visine) i poznato ovčarsko-sirarsko područje koje je s vremenom opustjelo, te danas svega jedna obitelj živi od ovčarstva i prodaje učkarski sir. Riječ je o pastirskoj obitelji Maliki. Došli s makedonske Šar-planine, a u ponudi imaju učkarsku ovčju skutu koja se divno sljubljuje s kvarnerskim škampom, a u težnji prema iskonskoj jednostavnosti, znalci slatkog zuba serviraju ju s medom iz obližnjeg Lignja. Obitelj Maliki proizvodi još i tvrdi ovčji sir koji je zadržao svu rustikalnost domaćih sireva, pa se gdjekome neće svidjeti. Ipak, uz zrele sočne rajčice kasnoga ljeta, njegova se zanosna punoća i mliječnost pretvaraju u harmoniju što je može dati samo raskoš jednostavnih, temeljno dobrih namirnica nad kojima nema razmišljanja, a caruje samo užitak slasti. Inače, zbog svoje velike vrijednosti ruralne cjeline Mala Učka je još 1976. godine upisana u Registar kulturnih dobara RH. U gastronomiji ovoga kraja danas često nalazimo raviole punjene skutom. Radi se o prastarom jelu poniklom iz neimaštine učkarskih žena. One su na tovarima iz Istre donosile brašno ( jer unatoč samoodrživoj ruralnoj ekonomiji ovdje zbog klimatskih uvjeta žitarica nema), koje su prethodno samljeli mlinovi u Kotlima, pa bi kod kuće radile fuže ili raviole i punile ih onim što su imale, učkarskom skutom. Danas, samo ovce obitelji Maliki putuju u Istru na istarske pašnjake gdje je klima blaža, da bi se povratkom proljeća ponovno vratili. Uz ovčji sir i skutu, te janjeće meso koje obilježava ovaj teritorij i oslikava se u gastronomiji, obitelji su običavale imati svinju, jednu ili više, ovisno o mogućnostima, te kokoši, pa otuda ponekad začudno u gastronomiji priobalja nalazimo i jela od svinjetine. Krava je bilo vrlo malo i sporadično te svakako na nižoj nadmorskoj visini, a upravo je pastirski način života jedna od odrednica ovoga krajolika i njegovih ljudi koji su u naslijeđe osim gastrolekata, ostavili i svoje nastambe – pastirska skloništa nalik na istarske kažune, pastirske

hr-hr