Večernji list

Decanterovi laureati 2022.

U osvit svoje tisućite vinske radionice Jelena Šimić Valentić održala je još jedno nezaboravno druženje s najboljim vinima (ove godine i vinarima!) Hrvatske. Bravo za Pupitres, mjesto koje živi za vina!

Melita Redžić Savičić Sandra Šimunović/pixsell

IZ GODINE U GODINU SVE VIŠE HRVATA NESTRPLJIVO IŠČEKUJE REZULTATE NAJPRESTIŽNIJEG VINSKOG NATJECANJA NA SVIJETU, A SVE VIŠE HRVATSKIH VINA S NATJECANJA SE VRAĆA S OVIM UGLEDNIM PRIZNANJEM. Ove godine naši su vinari ponovo nadmašili sami sebe i Hrvatskoj donijeli ne samo 3 platinaste, 16 zlatnih, 111 srebrnih i 184 brončane medalje nego i sve veći ugled na svjetskoj vinskoj sceni. O Hrvatskoj vinskoj sceni, našim vinarima i njihovim vinima više se ne govori kao o fenomenu ili neočekivanom iznenađenju nego o zemlji ozbiljnih vinara pred kojima je blistava budućnost. To osobito veseli Jelenu Šimić Valentić, sommelierku kroz čiji su boutique vinske kulture Pupitres prodefilirale tisuće zaljubljenika u vino i vinsku kulturu. Dok su čekale objavu rezultata Jelena i njezina suradnica Ivana bile su “napete kao puške”, kažu, jer trebalo je odmah kontaktirati vinare i osigurati dragocijene butelje za najpopularniju radionicu u Pupitresu.

– Ove godine je ponovo postignut rekord, osvojili smo gotovo dvostruko više medalja nego prošle godine, a bila je ovo i rekordna godina što se tiče prijava pa je time naš uspjeh još veći: poslano je 18244 uzorka iz 54 zemlje. Vinari

Velikani na okupu: 3 platinasta i 15 zlatnih vina testiralo se i ponovo ocjenjivalo u Pupitresu, a prijeki sud ovoga su puta bili pripadnici najjače struke – ljubitelja dobrih vina

su sve hrabriji, usude se izići sa svojim vinima na natjecanja što je jako pohvalno. Mi to podržavamo svim srcem i poručujemo im da je to sjajna stvar – s iskrenim oduševljenem objašnjava nam Jelena s kojom smo ove godine razgovarali nakon radionice jer tijekom nje vladalo je takvo uzbuđenje, polaznici su sve informiraniji, znaju više, traže objašnjenja i odgovore, a prtisustvo našeg velikog vinara Siniše Šoškića dodatno je naelektriziralo atmosferu. – Prošle godine je bilo vrlo jednostavno nabaviti sva ta vina, a ove godine kad smo imali dvostruko veći broj nagrađenih i nije više bilo tako jednostavno. Zapravo, bio je to pravi izazov – kaže Jelena koja je s nekim vinarima provela sate na telefonu objašnjavajući im zašto bi trebali nekoliko boca svog vina prodati za radionicu, a od svih platina i zlata s ovogodišnjeg Decantera jedno se vino nije našlo na radionici. Razlog više nego opravdan. – Jedan od vinara odlučio je odmah nakon proglašenja povući svoje vino od distributera i povisiti cijenu četiri puta. Žestoko se protivimo ovako nepoštenoj praksi zbog čega smo odlučile preskočiti ovo vino i to smo polaznicima jasno iskomunicirale. Decanter tijekom ocjenjivanja uzima u obzir i cijenu vina pa je poprilično nepošteno odmah nakon proglašenja postaviti četiri puta višu vrijednost za svoj proizvod – nadamo se da to neće postati uobičajena praksa – kaže Jelena.

Trijumf bregovite Hrvatske

Hoćemo li pretjerati ako kažemo da je ove godine na Decanteru trijumfirala bregovita Hrvatska, pitali smo Jelenu, jer dosta je zlata i srebra završilo u toj regiji, a kao kruna uspjeha i jedna platina! – Jako sam ponosna na to, između ostalog i zato što puno polaznika vinske škole i ljubitelja vina percipira vina Zagorja, Međimurja, možda Prigorja i Moslavine kao vina s jako visokim kiselinama, koja se uglavnom biraju kad nam trebaju jako velike količine vina koje ćemo miješati s mineralnom vodom. To je potpuno pogrešno jer ova regija ima jako puno potencijala, čak i najviše od svih regija u ovom trenutku zbog čega zadnjih 5 godina doživljava nevjerojatan procvat. Puno tamošnjih vinara naslijedilo je

vinarije svojih roditelja, to su sve mladi ljudi koji su završili fakultete, vrlo su obrazovani, hrabri, ulažu u novu tehnologiju, imaju viziju, koriste EU fondove, vinske omotnice... Prate što se događa na tržištu, putuju po svijetu što je jako važno. Osim što su međusobno vrlo povezani i ujedinjeni (slično kao u Istri) vidi se da imaju veliko htijenje, žele ići naprijed, osjeti se jedna lijepa energija kod tih vinara što se reflektira u stilistici vina i njegovoj kvaliteti. Osim toga, jedan od najvažnijih elemenata u vinu je kiselina, ona je život vina. Vino da nema kiselinu bilo bi nikakvo, kiselina je ono što mu daje poletnost, užitnost... Ne smijemo se bojati kiselina, važno je da su u ravnoteži s ostalim elementima: taninima, mineralnim solima, šećerima.... to nam sve čini tijelo vina. Važno je da su sve komponente u harmoniji, a ta kiselina će dati vinu jednu vibrantnost, sočnost, poletnost... Zašto se toga bojati? Mi obožavamo kiseline! – naglašava naša ugledna sommelierka s kojom se kroz ovaj razgovor nismo maknuli od bregovite Hrvatske, a za to postoji valjan razlog. – Ondje gdje osjetim najveći procvat zadnjih 6-7 godina je Plešivica. Plešivica je bila ta koja je prepoznata kao mala Champagna, podregija gdje se proizvode vrhunski pjenušci, gdje se koristi tradicionalna, klasična metoda.

Obitelji Tomac, Šember, Jagunić, Kolarić, Ivančić... uvijek su oni bili ti koji su radili iskorak i nekolicina njih, osobito obitelj Tomac, svima su bili uzor i glavni pokretač promjena. Oni su ti koji dobiju neku genijalnu ideju i svi ih slijede. Sjetimo se pet-nata! Upravo je vinarija Tomac prije nekoliko godina prva u Hrvatskoj izbacila pet-nat i nakon nekoliko mjeseci stiglo nam je 11 pet-nata iz cijele Hrvatske. Znači, imamo vrlo moćne vizionare, jednostavne, a opet velike ljude koji jako puno toga nose na svojim leđima.

Plešivički velikani

Posljednjih mjeseci upravo je Plešivica podregija s najviše narančastih vina. Možemo nabrojati desetak različitih vinara koji proizvode narančasta, odnosno jantarna, amber vina. Ako se spustimo dolje u Moslavinu svakako treba spomenuti uzlet škrleta, naše autohtone sorte grožđa koja sad možda broji oko stotinjak hektara površine vinograda, gdje se radila klonska selekcija škrleta. Prije je škrlet bio jednostavno vino ne odveć prihvaćeno, pilo se na kućnim zabavama i prodavalo na kućnom pragu. Danas obitelji Košutić, Jančar, Miklaužić, Florijanović, Kezele proizvode vrhunski škrlet koji strane goste potpuno obori s nogu. Mislim da je

Ljeti je uvijek dobro piti elegantna, pitka vina s naglašenim primarnim notama (voćnim i cvjetnim). Neizostavan iz ove naše selekcije jest Puhelek-purek sauvignon, zatim fantastična Demar graševina, sauvignon Štampar, Šoškićev Haiku, narančasto vino koje ima nevjerojantu eleganciju i pitkoću i koje će biti veliki hit ovoga ljeta, predviđa Jelena Šimić Valentić

obitelj Košutić već treću godinu za redom osvojila srebrnu medalju za svoj škrlet što je velika, sjajna stvar, osobito uzmemo li u obzir da se radi o vinima koja koštaju 40-50 kuna što je izvrsna vrijednost za novac! Škrlet ima nevjerojatan potencijal, vinari se sad malo igraju s pjenušcima i nekim predikatnim vinima, a najbolji rezultat daje u obliku ljetnog, osvježavajućeg, pitkog, voćnog vina sa izraženim primarnim, voćnim i cvjetnim notama. Zanimljivo bi bilo promatrati kakav mu je potencijal sterenja, ali to su krasna, elegantna, pitka voćna i cvjetna vina za svaki dan, za svaku prigodu... Pogotovo ako imate prijatelje koji se zanimaju za hrvatske autohtone sorte i žele nešto novo otkriti – škrlet je sjajno vino za početak – predlaže Jelena Šimić Valentić.

Bogatstvo s kojim se moramo dičiti

Nismo mogli da se ne dotaknemo i Pokuplja i vinarije Puhelek-purek o kojoj Jelena ima samo riječi hvale.

– Njihov smo sauvignon imali prilku kušati na radionici. Na Decanteru je dobio oznaku „value“što nam govori da je to izvrsna vrijednost za novac. Mislim da se cijena vina kreće u okviru nekakvih desetak eura, a Nataša i Ivana su sestre koje proizvode vrhunska vina. Jako su obrazovane, mlade žene koje su vinograde naslijedile od svojih roditelja. Njihov otac Stjepan također je proizvodio vino. To se dogodilo i sa Davidom Štamparom, svi su oni naslijedili vinograde i usudili se nastaviti dalje, ali s jednim potkrijepljenjem u fakultetskoj diplomi i konstantnoj žeđi za znanjem i otvaranjem novih horizonata u proizvodnji vina. Nije im problem pitati, priznati pogešku, otvoreni su i rastu zajedno... Što reći nego da Hrvatska doživljava svoj procvat. U Pupitresu puno radimo sa strancima, dolaze nam na wine tastinge ljudi iz cijelog svijeta i znamo iz prve ruke kako doživljavaju naša vina. Naša je misija i zadaća širiti ljubav prema vinu, prema autohtonim sortama, pokazati svima koliko smo bogati, značajni, posebni. Hrvatska broji oko 130 autohtonih sorti grožđa na nešto više od 18 tisuća hektara površina zasađenih vinogradima. S obzirom na broj hektara imamo ogromnu raznolikost, veliki sortiment, različitost, to je naše bogatstvo i time se moramo dičiti. Stranci dođu i kušaju škrlet ili pušipel i potpuno se oduševe! Pa kad čuju da vino dolazi iz vinarije koja ima 2 hektara vinograda! Uzmite Pelješac i vinariju Križ koja ima dva i pol hektara vinograda koje ručno obrađuju. Imate cijeli fenomen iz sela Prizdrina koje ima 16 stanovnika i dva ekološka vinara. A sveukupno ih je tri na cijelom Pelješcu: Miloš, Bartulović i Križ. To su takve pozicije i ekspozicije da se pitaš kako čovjek uopće fizički može izdržati takav rad. To je ono što ljudima treba naglašavati – vino nije luksuz, nešto što se pije samo u posebnim prigodama. Svaki dan treba popit čašu vina za zdravlje, za životnu poletnost, radost. Emocije koje izazove vino to su najposebnije i najiskrenije emocije. A slične emocije proizvode i naši vinari, pa je pojavljivanje Siniše Šoškića koji je na Decanteru osvojio platinastu medalju za svoje vino Haiku2 izazvao salve oduševljenja. Mi smo morale otići dalje u neko doba, ali glasine kažu da je Siniša ostao na druženju s polaznicima radionice dugo iza ponoći i odgovorio na

Jelena i Ivana mali su, ali moćan tim vinskog bara Pupitres. Ženska energija u kombinaciji sa stručnošću i profesionalizmom sigurna su formula za dugoročan uspjeh

stotinu pitanja. – Siniša je vrlo skroman i ponizan u svom trijumfu. Divno je što to pokušava svoje priznanje prikazati kao zajednički uspjeh svih na Plešivici. Plešivica je postojala i prije njegove nagrade i svi mi znamo što je Plešivica i jako je volimo, ali ovo je nagrada za Šoškićev rad i trud. Ogromno priznanje. Sad odjednom svi znaju za Šoškića i trebaju znati! To je ono što me čini sretnom. Netko ode, uplati listić i dobije odmah na lotu, a netko čeka 40 godina. Koliko je to divno! On je stvarno velika faca – zaključuje Jelena, a mi dodajemo da je i ona itekakva faca koju u rujnu očekuje velika proslava tisućite radionice u Pupitresu!

– Kroz naše radionice prošlo je oko 70 tisuća ljudi koji imaju zajedničku strast, a to je vino. Ja ću svim tim ljudima poslati pozivnicu i nemam pojma što će se dogoditi. Otišla sam kod Štampara i pitala ga stane li tu puno ljudi? Ako nas bude 50 opet će biti lijepo, a možda nas bude 500 ili 5000. Još radimo plan proslave, hoću da se osjeti vinograd, zemlja, da bude zeleno, na zraku, da se ljudi susretnu. U Pupitresu su rođena mnoga prijateljstva, imamo i Pupitres bebu, kumstva... Želim taj dan biti okružena ljudima koji vjeruju u moj rad i vole vino i život!

Najveće mi je zadovoljstvo to da Plešivica napokon ima platinu i da je upisana u sve karte svijeta. Haiku govori više o terroiru nego što govori o sorti. U tom se vinu vidi koliko je moćan sklop svih elemenata koji čine terroir. U podrumu sazrijevaju Haiku4 i Haiku5 i čini mi se da su već sad nadmašili dvojku! Siniša Šoškić, vinar i vlasnik vinarije Šoškić na Plešivici

Vinske Priče

hr-hr

2022-07-16T07:00:00.0000000Z

2022-07-16T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/281874417128815

Vecernji List