Večernji list

Dobro došli na čobanac!

U restoranu Zlatni lug slavonski čobanac obavezno se kuha utorkom. Vikend je uvijek ‘ težak’, kaže glavni kuhar Marijan Bek, pa svi već u ponedjeljak traže nešto na žlicu, ali čobancu prije kuhanja treba i jedan dan pripreme

Melita Redžić Savičić Sandra Šimunović/pixsell

U ZLATNOM LUGU, JEDNOJ OD OMILJENIH GASTRONOMSKIH DESTINACIJA U POŽEŠKO-SLAVONSKOJ ŽUPANIJI, ČOBANAC SE UVIJEK KUHA UTORKOM. MI SMO DOŠLI U SRIJEDU, ALI TO ZA GLAVNOG KUHARA MARIJANA BEKA NIJE BIO PROBLEM. KAD SMO STIGLI, VATRA NA OGNJIŠTU VEĆ JE UGODNO PUCKETALA, IZ KOTLIĆA JE VEĆ MIRISALA TOPLJENA SVINJSKA MAST, A SVI OSTALI SASTOJCI POTREBNI ZA PRIPREMU OVOG SLAVNOG JELA VEĆ SU BILI SPREMNI.

Stručno nasjeckani luk i korjenasto povrće (Marijan uvijek u čobanac dodaje korijen celera i mrkvu), divljač, junetina, svinjetina, obavezni začini, bokalčić vina i – sušeni vrganji! Zašto vrganji? – U selu Orljavac, gdje sam odrastao, bilo je gljiva kao u priči. Stari ljudi u sva su jela, osim u bistru juhu, dodavali gljive. U čobanac obavezno svježe vrganje, ali sad ih više nema pa koristim sušene. Svaki sokak u selu imao je svoj recept – kaže Marijan koji je već kao trinaestogodišnji klinac pomalo kuhao u lovačkoj kući u Orljavcu gdje je svaki muškarac bio lovac – pa se na kraju odlučio školovati za kuhara. Čim je završio školu, posao ga je odvukao iz Slavonije sve do nekoć slavne Ličke kape na staroj cesti iz Karlovca prema moru, gdje se obavezno zaustavljalo zbog janjetine, ali i tradicionalnih ličkih oblizeka. Tamo je proveo tri godine, zasitio se mesa pa se odlučio spustiti do mora i naučiti nešto i o dalmatinskoj kuhinji. Vratio se Marijan 2006. godine u Slavoniju i otad traje njegova priča s obitelji Pandžić. Sve je faze prošao, a od 2011. glavni je kuhar u restoranu Zlatni lug ili, kako on kaže, od nultoga dana. – Krenuli smo u vrijeme kad ugostiteljstvo baš i nije bilo u cvatu, nakon recesijskih godina, s malim restorančićem, a danas smo jedan od vodećih u županiji. Zadnje dvije godine smo na listi 100 najboljih restorana Hrvatske. Kapacitet povećavamo, a kvaliteta kod nas raste s kapacitetom – kaže Marijan i šali se kako su posao ovdje pokrenuli “iz štalice” (prostorija iz koje je sve krenulo zapravo je preuređena štala s prekrasnim detaljima koji podsjećaju na prvobitnu namjenu) i s tri zaposlenika. Sad ih je trideset zaposlenih, a kapacitet restorana je više od 300 sjedećih mjesta.

Kvaliteta raste s kapacitetom

– Čim smo otvorili, pročuo se glas o nama pa je brzo došla potreba za širenjem. Slavu smo stekli s kartom na kojoj je bilo svega nekoliko jela: kiselo zelje, pečenje, sarmice, lovački gulaši i – naravno – čobanac. To vam je jedno od onih jela oko kojeg ljudi vole filozofirati i prisvajati ga. Pa onda imate slavonski, baranjski, vojvođanski... svi vole reći da je čobanac njihov. A zove se slavonski čobanac, ako se ne varam. Što se mene tiče, dokle god je ravno meni je Slavonija... – kaže Marijan koji voli sve u životu pojednostaviti, pa i pripremu čobanca (valjda je zbog toga jednostavno – savršen!). – Tamo gdje sam odrastao 2-3 vrste divljači uvijek su bile na raspolaganju, isto je i s junetinom, a svinjetina je standardna u našoj prehrani. Baza za čobanac je luk, a mi još stavljamo malo korijena celera i mrkve. To se sve obavezno pirja na svinjskoj masti. Ako se radi o velikoj količini čobanca koji mora biti već ujutro poslužen, luk se pirja dan ranije. Sad imamo moderna pomagala pa je slobodno poslužiti se štapnim mikserom da se to pirjano povrće lijepo usitni i da se masnoća ne razdvaja. Od divljači koristimo meso jelena i divlje svinje, lopaticu ili vrat, a može i mišić od

TZ Požeško-slavonske županije prošle je godine pokrenula opsežan projekt Zlatna Slavonija Eno & Gastro. U suradnji sa chefom Brankom Ognjenovićem i sommelierom Darkom Lugarićem na edukacijama i radionicama sudjelovalo je više od 80 kuhara, konobara, sommeliera i barista, vlasnika ugostiteljskih objekata i vinarija s područja čitave županije, istaknula je Maja Jakobović, direktorica TZ Požeško-slavonske županije

Divljač,junetina, svinjetina, povrće izačini–svetoide nadomaćusvinjsku mast, u kotlić koji se veselo ljuljuška iznad vatrenaotvorenom ognjištu

koljenice koji je fino prožet masnoćom da dobijemo lijepo mekano i lakše probavljivo meso, a ne ono krto, suho. Butovi idu za odreske, a meso koje sadrži masnoću za čobance, gulaše... Sve je to tamno meso od kojeg dobijemo isto tako lijepu, tamnu juhicu. Domaću papriku, slatku i ljutu, uzimamo iz Vrbanja, a obavezno je i malo bijelog vina, slavonskog, lijepog, točenog iz bokalčića – gotovo da tepa Marijan dok objašnjava, baš se uživio u priču. Dok mi razgovaramo, čobanac ne stoji, priprema ga Megi, desna Marijanova ruka i prva od osam cura koje rade u kuhinji. Imaju i jednog dečka (samo jednog!) koji je ovdje odrađivao praksu i – kao i svi prije njega – ostao raditi u Zlatnom lugu. Marijan je poznat kao vrlo dobar mentor, od 2008. ima titulu stručnog učitelja, predaje na požeškom Veleučilištu na studiju kuharstva. On i Tomica Đukić. Kaže da je sa studentima ipak puno lakše nego sa srednjoškolcima koje je sve teže zainteresirati za posao koji nema praznika ni slobodnih dana. – Mi tek danas slavimo Novu godinu, to je tzv. Ugostiteljska nova godina kad se svi okupimo u nekom restoranu i feštamo do jutra. Kad svi drugi slave, mi radimo – kaže Marijan dok toči vino u čobanac. – Samo malo, oko 2 dl, da čobanac malo dobije na svježini. Znam nekad stavljati i crno vino, prepoznam po juhi traži li jelo dodatnu slatkoću i punoću okusa ili svježinu... – Ovo je Krauthakerova graševina, naše kućno vino koje gosti obožavaju – kaže. Znači li to da se onda uz čobanac pije graševina? – Uvijek je pravilo da uz divljač pijemo

Marijan je tijekom života skuhao nepresušan bunar čobanaca, kaže da bi teško bilo izračunati o koliko se litara radi. Premda je nakon 20 godina u ugostiteljstvu malkice umoran, radit će taj posao do mirovine jer nema boljeg od toga, a ima i odličan tim od 8 cura i jednog mladca blaženog među njima

Sastojci:

• 1 kg crvenog luka

• svinjska mast

• malo mrkve i celera

• meso jelena, od lopatice ili vrata, malo masniji komadi

• meso divlje svinje, od lopatice ili vrata, malo masniji komadi

• juneće meso, od lopatice ili vrata, malo masniji komadi

• svinjetina, od lopatice ili vrata, malo masniji komadi

• sol, papar

• slatka i ljuta paprika, 1 sušeni ljuti feferon

• malo pasirane račice

• 2-3 lovorova lista

• bijelo vino

• suhi vrganji

Priprema:

Prvo na svinjskoj masti pirjajte luk i korjenasto povrće, ovo može potrajati pa budite strpljivi. Zatim dodajte meso po tvrdoći, prvo meso jelena, zatim divlje svinje, junetinu i na kraju domaću svinjetinu. Sve u razmaku od 15-20 minuta. Kad je sve meso u kotliću podlijte s malo vode, tek da pokrije meso - u toj fazi želimo da se umak fino zgusne, da meso popije slatkoću od luka i upije začine - tako prijajte otprilike sat vremena. Zatim podlijevajte vodom do određene količine da dobijete finu gustoću (kao na slikama). Kuhajte otprilike još sat vremena da se sve lijepo sljubi i lagano reducira. Tijekom tog vremena dodajte sol, papar, ljutu i slatku papriku, lovorov list, jedan sušeni ljuti feferon, malo sušenih vrganja i pred sam kraj 1-2 dl bijelog vina zbog kiselosti. Kad je mneso lijepo mekano, a juha taman gusta koliko treba čobanac je spreman za posluživanje. Vrlo je važno lagano kuhati čobanac da ne bi došlo do raspadanja mesa, kad ga poslužite kockice moraju biti komapktne ali mekane.

Tema Broja

hr-hr

2023-01-21T08:00:00.0000000Z

2023-01-21T08:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/282278144452758

Vecernji List