Večernji list

JELENA SLADE ŠILOVIĆ

Www.diva.hr

NERIJETKO SE SREĆEM S CURAMA KOJE SU POMIRENE S TIM DA ĆE IM SE ODUZETI BENEFITI I SROZATI UVJETI I POZICIJE NA POSLU KAD ODU NA RODILJNI, CURE KOJE NE SJEDAJU SVOJEVOLJNO ZA MENADŽERSKI STOL, MLAĐE KOLEGICE KOJE SEBE PREDSTAVLJAJU PUNO SKROMNIJE NEGO NJIHOVI MUŠKI KOLEGE, KOJE NE PITAJU ZA POVIŠICU…

Mislim da nam više nego ikada treba taj mekši pristup. Feministica sam. I jako me rastužuje to što žene u velikoj mjeri nisu svjesne svoje snage, svog znanja, što uzgajaju i dalje neki korov patrijarhata, skrivaju svoje (veće) plaće partnerima, brinu se o djeci i starijim članovima obitelji opisujući to kao „rad iz ljubavi“iako zbog njega padaju s nogu i tako umorne i očajne propuštaju dati ljubav koju bi željele. Čudi me da i mlade žene s koljena na koljeno prenose mit o tome kako muškarci imaju drugačiji standard čistoće ili kako se lošije brinu o bolesnoj djeci pa zato one gotovo isključivo preuzimaju taj dio obveza. Nerijetko se srećem s curama koje su pomirene s tim da će im se oduzeti benefiti i srozati uvjeti i pozicije na poslu kad odu na rodiljni dopust, cure koje ne sjedaju svojevoljno za menadžerski stol, mlađe kolegice koje sebe predstavljaju puno skromnije nego njihovi muški kolege, koje ne pitaju za povišicu… Njihovi strahovi determiniraju njihove odluke i budućnost. Žalosti me to i trudim se progovarati o tome i djelovati kad god mogu. Žene kojima sam okružena vrlo uspješno (ili čak okretnije od muškaraca iz mog okruženja) balansiraju između različitih uloga, imaju zaista velike emocionalne kapacitete i posvećene su konstantnom radu na sebi – a i dalje se osjećaju neuspješnima. Jako mi je važno da moja kći odrasta svjesna svoje snage, važnosti, sposobnosti da donosi vlastite odluke i da se njezin glas čuje.

Zanimljiv mi je opis koji sam našla u najavi jedne konferencije – Beograđanka u Zagrebu. Feministica, otvorena, komplicirana, hedonistica – imaš li što za dodati u međuvremenu?

– Puna sam proturječnosti kao i grad iz koga dolazim. Imam tu jednu pomalo divlju istočnu prirodu koja je neuhvatljiva, prkosna, puna energije, sa stavom da je život jedan, sklona pretjerivanjima, osjetljiva… ali suprotno tome, naučila sam biti i vrlo suzdržana i mogu se distancirati od ljudi i događaja, to sam uvježbala u tridesetima. S jedne strane sam hodajući kaos, ali sam i biće s rutinama i u sustavu sa strogim pravilima od ranog jutra. Što sam starija, sve sam sretnija s tim okvirima, usvojila sam navike za koje vjerujem da mi čine dobro i koje mi nisu mučne. Brčkam se radosno u komfornoj zoni. Najzad sam zadovoljna sobom!

Majka si djevojčice, koliko je organizacije i logistike potrebno da bi sve funkcioniralo? Koliko te majčinstvo promijenilo?

– Mislim da nije stvar u obvezama, nego u onome što od nas ostane kada napravimo sve s “to do” liste i za koje stvari ćemo potražiti pomoć.

U svijetu u kojem u 24 sata pokušavate biti funkcionalno, samoodrživo i pristojno ljudsko biće iznimno je teško ostati pribran, pozitivan, strpljiv, a djeca uče ne na temelju onoga što im kažemo nego kako se prema njima odnosimo. Naše su ogledalo. Zato, ako vam popuste kočnice od preopterećenosti pa vičete, zahtijevate, kažnjavate i mrzovoljni ste, očekujte da imate dijete koje viče, zahtijeva, kažnjava vas i nema volje za ono što ste vi zamislili. Očekujte pakao u kojem vam nijedna organizacija neće pomoći. Sada kada sam mama (nesavršenog bića) spoznala sam što je bezuvjetna ljubav. Uvijek sam mislila da je ljubav osjećaj nenarušene slobode, kada si svoj, a ipak si svojevoljno još nečiji, ali danas znam se odnosi na rast i (ponekad) kontroliranje sebe… nazovimo to odgajanjem sebe (a ne djeteta), iako je primjenjivo na svaki odnos, ne samo roditeljski. Treba puno organizacije, balansiranja i prioritizacije… ali jedino što mi je istinski bitno jest da, kada dan završi, znam da se ona danas osjećala voljeno. Ideja da sam savršen roditelj posve je besmislena, jedino što mogu napraviti jest ispravljati svoje pogreške i dati sve od sebe. Za sada mislim da mi dobro ide.

Što radiš u slobodno vrijeme (ako ga uopće imaš), kako ga najradije provodiš? Kako se opuštaš? Imaš li hobije?

– Sve veću pažnju posvećujem mentalnom zdravlju i vježbanju. Kuham svaki dan i vodim računa o tome odakle su namirnice. Puno učim o tome. Prije svega zato što želim sebi i svojoj djevojčici dugo ostati vitalna i zdrava. Starenje je privilegij, a ja planiram ostarjeti veselo i dostojanstveno. S obzirom na to da moja kćer provede jedan dio tjedna sa svojim tatom, imam nevjerojatan luksuz da se tada mogu posvetiti stvarima koje su baš meni važne i tada nastupam ona ja koja se može posvetiti sebi i drugim odraslim osobama. Ja sam ekstremni ekstrovert i uživam u društvu dragih ljudi. Priuštim si razne gušte bez grižnje savjesti. Čitam. Učim bolje razumjeti umjetnost. Radoznala sam i nikada mi nije dosadno.

Što ti je najvažnije kod odijevanja, funkcionalnost, estetika, dress code...?

– Ako stil dobacuje koliko se ugodno osjećaš u onom što odijevaš, onda ta ista garderoba ne bi smjela biti neudobna. To mi je prvo pravilo. Ne mučim se sa zipovima i ne uvlačim u traperice žlicom za cipele, ne odijevam se mimo sezone (koliko god sandale bolje izgledale na novogodišnje haljine)… Imam sreću da sam se bavila plesom godinama i moja stopala su naučena na visoke pete, u njima bez problema provedem čitav dan i normalno se krećem. Vjerujem da ne mogu dobro izgledati ako se dobro ne osjećam.

Kako najčešće kupuješ odjeću i obuću (online, offline...)?

– Kupujem gotovo isključivo online, jednostavnije mi je i imam bolji izbor i nego u Zagrebu. Tako i otkrivam brendove. Kada putujem, uglavnom se fokusiram na druge stvari i izbjegavam shopping.

Koji stil njeguješ?

– Moj stil je odraz moje osobnosti i kontradiktornosti. Volim izgledati ženstveno i opušteno u isto vrijeme. Kupujem samo onu odjeću koju ja nosim, a ne onu koja bi nosila mene, iako povilenim kad vidim ekstravagantne komade. Volim odjeću s pomakom. Privlači me onaj stil za koji stereotipno govorimo da je francuski, obožavam balonere, ljeti me inspirira boho, zimi se fokusiram na funkcionalnost, uz dosta detalja. Volim kombinirati različite uzorke i „nespojive“materijale, velika sam obožavateljica prugica, ne bojim se boja iako eleganciju i sofisticiranost izjednačavam s crnom pa ćete me navečer uglavnom vidjeti u toj (ne)boji. Odijevanje niti malo ne vidim kao opterećenje, već me jako zabavlja i mislim da je to kostim za svaki dan. U naviku mi je prešlo da obučem ono što me veseli i za po kući, po kvartu, do vrtića... drugi ljudi nisu mi motivacija za stilske odabire.

Što kažeš o gomilanju odjeće, je li došlo vrijeme da se svi oslobodimo te navike?

– Gomilanje odjeće je faza koju smo prošle sve mi cure iz tranzicijskog društva u kojoj smo vječno gladni nečega. Osim što je ekološki i ekonomski dosta neučinkovito, nema mi više veselja u oblačenju trendi jeftinih fast fashion krpica koje ne funkcioniraju sljedeće sezone i oslobodila sam se te navike prije više godina.

Druga faza mi je bila promišljeno biranje jednostavnijih klasičnih komada od finih materijala (uglavnom na sniženju) kojima sam izgradila dugoročnu bazu svog ormara. Sada sam u etapi kupovanja onoga što mi se čini posebnim, drugačijim i što me veseli. Nešto što neće „svi imati“, neke dizajnerske poslastice (koje, s obzirom na to da imam ograničen budžet, ograničavaju i moje gomilanje). Priznajem da sam malo kolekcionarski nastrojena i definitivno imam previše toga i premalo toga doživi progon iz mog ormara.

Imaš li neke omiljene brendove?

– Ne volim kad je nešto jako prepoznatljivo, s upadljivim logotipima, a odraz stila nije kad garderobu koristimo kao pokazatelj statusa. Rado si odaberem nenametljivost koju ima Proenza Schouler. Imam neku psihološku granicu koliko je nešto pristojno i razumno platiti, ali mogu se istinski diviti luksuznim komadima. Dobri brendovi, ipak, osim sjajnog dizajna, jamče neku kvalitetu i dugotrajnost, čak i nama koji se ne odnosimo prema odjeći, obući i torbama s potrebnom pažnjom, a ja stvarno nemam kapaciteta robovati stvarima.

Obožavam nakit i trudim se izbjegavati bižuteriju koju moram skidati svaki put kad idem pod tuš, zato biram zlatarnicu Karat jer je spoj plemenitih metala i dizajna koji „podiže“svaku kombinaciju. Uklapa se sjajno u moj neminimalistički stil. Volim naočale, marame, šešire, rukavice… tu se stvarno nađe svega i svačega: vintage komada, suvenira s putovanja, obrtničkog dizajna.

Intervju

hr-hr

2023-03-11T08:00:00.0000000Z

2023-03-11T08:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/281732683706618

Vecernji List