MARIO PETREKOVIĆ O NAJVAŽNIJOJ ŽIVOTNOJ ULOZI

Komičara i voditelja Marija Petrekovića (48) gledamo u novoj sezoni showa “Tvoje lice zvuči poznato”. Zaposleniji je nego ikada, a k tome se prvi put u životu “snalazi” u ulozi oca. Nama je otkrio sve o novim i zanimljivim projektima, kako ga je očinstvo promijenilo, ali i poneke detalje o najgledanijem showu u Hrvata.

Ponovno vas gledamo u All Stars emisijama “Tvoje lice zvuči poznato”. Prošli put ste pobijedili. Znači li to da ste ovaj put malo opušteniji?

Upravo tako. Opušteniji sam oko svega čak i kad sam nemiran, sve se ugodnije osjećam u ovom društvu i sve sam manje nervozan.

U kojoj su vam sezoni transformacije bile draže?

S odmakom mogu reći da su mi u prvoj sezoni više-manje sve uloge i transformacije bile drage, zabavne i legle su mi ko budali šamar. U ovoj All Stars sezoni neke bih preskočio, možda jednu, al’ svima ostalima pristupio sam s istim žarom, a i one meni. Neke su sjele, a neke legle, svaka sezona nosi svoje nove izazove.

Koju više nikada ne biste ponovili?

Jasona Derula, odnosno ponovio bih ga, ali s dan-dva više treninga koreografije, da mi uđe u tijelo i memoriju kako spada. Koreografski i vokalno bila je to uistinu zahtjevna i teška točka. Momak je vrhunski plesač i vokal, ubija, treba tu malo više žganaca i rada, a samim time i vremena, a vremena je malo, da ne kažem da je žganaca tu nestalo. Definitivno nijedan lik više ne bih ponovio, jednom odradiš i tjeraš dalje, ima još likova i djela koji čekaju, a ja ih u neizvjesnosti priželjkujem. Sljedeći, molim!

Prošle godine na svijet je došla malena Marla. Kako ste se snašli u roditeljstvu?

Osjećam se ugodno i zaljubljeno, da ne kažem da sam se snašao ko svinja u blatu.

To je “life time” uloga u kojoj se najbolje osjećam i ne bih iz nje nikamo. Ta uloga legla mi je ko budali šamar, u njoj se ne moram snalaziti, vježbati korake i pamtiti tekstove, već jednostavno – ja sam to i to sam ja. To izvire iz mene, koreografski, vokalno, razigrano, zaigrano, svaki dan nešto novo, izazovno, ljubavno i zabavno, uloga vrijedna Oscara.

Rekli ste već da vas je očinstvo promijenilo. U kojem smislu?

Nekako me zadesilo u cvijetu mladosti. Doslovce preko noći. Rekoh si, pa što sad, ovako mlad, neiskusan, neproživljen i neiživljen, što ću sad? Kako ću ja to? Kad, gle čuda. Eto mene, ja otac jednoj prekrasnoj curici, Bimbli Brbelić. Vrhunski, zar ne? Neočekivano. Mogu slobodno reći da sam s očinstvom postao bogat čovjek. Promijenilo je prioritete i fokus je na razvoju i posvećenosti djetetu i obitelji u svim segmen

tima, mislim, ništa novoga što niste i od drugih očeva i roditelja dosad čuli.. Ako me promijenilo, to je samo nabolje, definitivno.

Uza sve, čini se da ste zaposleniji nego ikad. Prvo, tu je suradnja sa Studijem smijeha i Marinom Orsag. Što nas očekuje?

Suradnja s Marinom i njenim Studijem smijeha traje već neko dulje vrijeme i konstantno se prilagođavamo propisima i odredbama civilnog Stožera pa smo tako, dolaskom toplijeg vremena, već u nekoliko navrata priredili ljubiteljima stand upa nastupe pod otvorenim nebom Katranovih dvora. Slijedi ljeto u Katranu i novi nastupi, publika je željna i voljna, ima je. Studio smijeha osobito ima svoju publiku i mogu reći da je također željna i puna novih pošalica i životnih priča i tematika, u kojima se čovjek definitivno može prepoznati i nasmijati samome sebi i svojoj muci. To je jedna jako lijepa i pozitivna priča, a opet COVID negativna. Draga sestro i brate, toplo preporučujem da nas popratite. Bit će to jedna duhovita obnova, za sve. Marina ugošćuje razne komičare i razne žanrove stand up commedyja, tako očekujemo Open Mic, Improov i ja bih svakako želio da se dogodi neki festival tragikomedije pa, evo, iz mojih usta u Božje uho, grlo, nos. “Vamos todos!” Hvala!

Drugo D ste spominjali i minikoncerte, predstave... O kakvim bi se koncertima radilo, gdje i kako?

Isto mjesto, isto dvorište, ljeto u Katranu, open air koncerti i glazbeni nastupi, još nam stoji na “čeki” Katran Music Festival, koji je bio odgođen zbog pandemije, kao i još nekoliko glazbenih festivala, “90E” i “Let s dance”. Čekamo zeleno ili narančasto svjetlo Stožera, kao i većina organizatora, a dotad ćemo imati i kazališne predstave, nadam se i kazališni festival u koprodukciji s Malim Teatrom, koji surađuje i upriličuje nastupe ostalih nezavisnih kazališnih družina i trupa.

A tu je i podcast.

Podcast pod nazivom “Na eNtu” nastao je u suradnji s Allianz osiguranjem i Hrvatskim olimpijskim i paraolimpijskim odborom, gdje sam angažiran kao voditelj i koautor i u kojem ugošćujem u svakoj od zasad osam emisija jednog olimpijca i jednog paraolimpijca. To su ljudi i nadljudi koji nas predstavljaju na Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama u Tokiju 2021. godine, a o kojima vrlo malo znamo, osobito njihovu privatnu, a ne sportsku stranu i njihove skrivene talente.

Ne smijemo zaboraviti ni najavljeni projekt s Reneom “Tvornica strave”. To će zaista biti kuća strave? Zanima nas uređenje i što će nas “plašiti” unutra.

To nikako ne smijemo zaboraviti, jer definitivno će biti nezaboravno iskustvo kako za sve buduće posjetitelje tako i za nas dvojicu. Makar sam ja zaboravan da je to strava, ali Rene srećom nije. U pomanjkanju proizvodnje u našoj domovini Rene i ja odlučili smo pokrenuti projekt “Tvornica strave”, koju smo smjestili u Radničkoj 27, u objektu br. 17 dobro nam poznate tvornice Katran, gdje obitavam i djelujem skupa sa svojim stožerom posljednjih 12 godina. Ideja je da poput ostalih svjetskih i europskih metropola Zagreb dobije ovu turističku atrakciju za sve uzraste s pratnjom roditelja i bez nje. Namijenjena je ljubiteljima adrenalina i neizvjesnosti, onima koji žele stravičan doživljaj, kojima ćemo, uz stravičan ambijent i interijer, popraćen stravičnim efektima i stravičnom pričom o ukletoj Tvornici strave i stravičnim živim glumcima uvući stravu u kosti i cijeli organizam. To može biti samo neočekivano, tako da skupa s njima svima i s Reneom očekujem neočekivano, stravu i užas.

Otvorenje se bliži. Znači li to da su pripreme pri kraju?

U planu je da otvorenje bude u drugoj polovini lipnja, imamo još stravično puno posla, ali i stravično dobru ekipu i stravično dobre kooperante koji će pospješiti da pripreme stravičnom brzinom idu prema kraju. Inače, podosta stravične scenografije i stravičnih rekvizita već je priređeno i odabrano, a mjesto i ambijent su strava, boli glava. Vjerujem da će Turistička zajednica grada Zagreba prepoznati stravičan potencijal u Tvornici strave i dati dodatni legitimitet ovoj svjetski poznatoj atrakciji, a i sponzori su dobrodošli u ovu čiču-miču stravičnu priču.

Kritičari su nakon ovogodišnje dodjele Oscara bili jednoglasni – glumica Frances McDormand apsolutno je zaslužila zlatni kipić za svoju ulogu u filmu “Zemlja nomada”. Skromna glumica nije od onih koje ćete vidjeti u raskošnim dizajnerskim haljinama na zabavama, a paparazzi je neće uhvatiti na cesti ni kako nosi torbu Birkin modne kuće Hermès. Nju više zanima umjetnost i njezin posao nego moda, a to ravnodušna je prema činjenici da je, bez obzira na to što se tome odupire, dio hollywoodske elite. Život joj, ipak, nije tako počeo. Rođena je 1957., a postala je najmlađa posvojena kći para iz Kanade. Biološkoj majci nikada nije uspjela oprostiti što je bila neželjeno dijete, a to je jednom prilikom i javno naglasila.

– Rodila sam se 1957. u gradiću Gibson u državi Illinois kao Cynthia Ann Smith. Identificiram se kao rodno normativna, heteroseksualna žena i američko bijelo smeće – objasnila je da je “bijelo smeće” bila njezina biološka majka koja ju je ostavila, a nipošto njezini roditelji koji su joj promijenili ime i pružili joj priliku da ima normalan život i obitelj.

U djetinjstvu se puno selila jer joj je otac bio propovjednik, a Frances se zaljubila u glumu kada je obitelj napokon odlučila preseliti se u Pennsylvaniju za stalno. Tamo je glumila u srednjoškolskoj produkciji “Macbetha” W. Shakespearea. Nakon što je završila koledž u Zapadnoj Virginiji, kao jedina osoba koja je odabrala kazalište kao smjer, uspjela je upisati prestižnu školu glume na Yaleu. Nakon završetka studija, preselila se u New York s kolegicom Holly Hunter. Prvi stvarni posao obavila je 1982. kada je otputovala u Trinidad kako bi izvela predstavu koju je napisao jamajački pjesnik Derek Walcott. Holly ju je tada upoznala s braćom Coen, koji su u to vrijeme snimali jedan niskobudžetni triler. Na audiciji je zadivila braću redatelje, a posebno Joela, u kojeg se zaljubila, te su se vjenčali dvije godine kasnije. Riječ je o filmu “Blood Simple”, u kojem Frances tumači ulogu preljubnice čiji suprug odluči naručiti njeno i ubojstvo njezina ljubavnika.

Frances i Joel imaju zanimljivu ljubavnu priču koja traje već desetljećima. Oboje su zaljubljenici u književnost. Za vrijeme snimanja prvog zajedničkog projekta McDormand je donijela samo jednu knjigu sa sobom. Pitala je Joela ima li za nju kakve preporuke, a on ju je sljedeći dan iznenadio kutijom punom uradaka Jamesa M. Caina i Raymonda Chandlera.

– Pitala sam ga: „ S kojom da počnem?“On je rekao: „Poštar uvijek zvoni dvaput“– kazala je u jednom od rijetkih intervjua.

– Nekoliko noći kasnije pitala sam ga: „Bi li htio doći i k meni i razgovarati o knjizi?“I to je bilo to. Zaveo me literaturom. Nakon toga smo proveli nekoliko noći zajedno raspravljajući o knjigama i pijući vruću čokoladu – dodala je glumica.

Ni vjenčanje im nije bilo tipično. Osim što je bilo skromno, Frances nije odbila nositi prsten koji je prije nje nosila Joelova bivša supruga, od koje se razveo u kasnim sedamdesetima. Mnoge žene ne bi na to pristale, no ona je rekla kako nije potrebno baciti nešto takvo i da je u pitanju praktičnost, a ne simbolika. Postali su roditelji nekoliko godina poslije. Naime, 1995. posvojili su dječaka iz Paragvaja te mu nadjenuli ime Pedro McDormand Coen. On je sad već odrastao i osobni trener, ali okušao se i u glumi. Frances se nedavno prisjetila kako je bilo kada je njezin sin bio još mali.

– Kao majka uvijek živiš na rubu katastrofe. Stvarno je tako. Ja nisam rodila svog sina, upoznala sam ga kada je već imao šest mjeseci, ali od prve minute, kad sam ga primila u ruke i pomirisala, znala sam da je moj posao da ga održim na životu – prisjetila se oskarovka. McDormand nije podnosila kada bi je obožavatelji zaustavljali na ulici dok je bila sa sinom i tražili fotografije ili autograme jer su se pravili kao da ne postoji. U to je vrijeme pristajala na snimanje samo jednog filma godišnje kako bi što više vremena posvetila sinu. Koliko su bliska obitelj, svjedoče i brojne fotografije s društvenih događanja i crvenih tepiha na kojima su Joel, Frances i Pedro često zajedno i čvrsto zagrljeni. Pedro često na društvenim mrežama objavljuje obiteljske fotografije i piše o tome koliko je ponosan na svoje roditelje te koliko ih voli. Veza koja traje više od trideset godina nikako nije zanemariva u današnje vrijeme, no Joel i Frances nikada nisu u javnosti podijeli svoj recept. Osim što su obitelj, obožavaju raditi zajedno na projektima te se podržavaju i kada projekti na kojima rade ne uključuju jednog ili drugog. Ipak, najsretniji su kada surađuju – a Frances kaže da kemija koja postoji između njih čini njihov poslovni odnos posebnim. – Bilo je to pravo otkriće! Mogu imati ljubavnika s kojim mogu raditi i nije me bilo strah te osobe. Pomislila sam: ‘Wow! Stvarno! O moj Bože! Mogu zapravo voljeti i živjeti, ne moram raditi nekakav kompromis, ispričavati se ni išta skrivati – otkrila je McDormand. Dodala je ipak da, osim suradnje, pomaže i to što često imaju projekte koje ne rade zajedno.

– Mislim da je bitno imati neke priče koje možete ispričati jedno drugome. Iako smo često surađivali, oboje imamo autonomne karijere i zato uvijek imamo neke nove stvari koje možemo jedno drugome ispričati – priznala je McDormand, koja je poslije opisala i kakva joj je Coen stvarno podrška.

Ona isprva nije htjela raditi na filmu “Tri plakata izvan grada” jer, iako je vjerovala da je scenarij odličan, mislila je kako je s 58 godina prestara da glumi majku tinejdžerice. Borila se sa sobom i svojim kompleksima i razmišljala naglas do te mjere da je joj je Joel u jednom trenutku samo rekao: “Daj više zašuti i prihvati tu ulogu.” Za taj je film dobila svoj drugi Oscar u karijeri.vw