Dvostruka mjerila u sportu i koncertima

Hrvoja Horvata

GIBONNI BI ZAVRŠIO U ZATVORU DA JE NAPUNIO ARENU KAO ZADAR KOŠARKAŠKU UTAKMICU

DVOSTRUKA MJERILA U ODNOSU PREMA SPORTU I KONCERTIMA VIDJELA SU SE I NA ZADARSKOJ UTAKMICI

Već više od godinu dana korona je među nama, život i rad cijelog planeta resetirao se na prije nezamisliv način, cjelokupna koncertna industrija stala je u mjestu, masovna okupljanja postala su stvar prošlosti i tek se sad stidljivo počinjemo “otvarati”. Domaći glazbenici i organizatori pokazali su zavidnu strpljivost dok im je biznis propadao. Dapače, čak se i akcija pomoći “Jer svirati se mora” Ministarstva kulture i Hrvatske glazbene unije odvija usporeno, jer su neki vama omiljeni izvođači zbog čitave epidemiološke situacije odustali od najvećih koncerata u pulskoj i zagrebačkoj Areni. I onda se u jeku probnih svadbi i evenata dogodi pravi zadarski košarkaški event u zatvorenom prostoru koji potpuno i temeljito poruši vladajuća pravila, nakon čega se mnogi pitaju: “Pa jesmo li mi idioti?” Kako to izgleda u stvarnosti? Ovih tjedana bilo je nešto koncerata, pažljivo organiziranih pred ograničenim brojem publike, pred nekoliko stotina ljudi koje su (u dvorištu zagrebačke Akademije likovne umjetnosti) čekali stolci na Rundeku i ekipi i na Bari i Majkama, kao i na Tuškancu na koncertima Leta3, Psihomodo popa i J. R. Augusta ili u Hala parku na nastupima Jonathana, Vatre i Detoura. Svi su oni izgubili na zaradi jer bi u normalnim uvjetima bilo puno više publike i prodanih ulaznica.

Zbog ovakve još komplicirane epidemiološke situacije Gibonni neće nastupiti u pulskoj Areni ovog ljeta, kao ni Prljavo kazalište ni Petar Grašo, a čini se ni Parni valjak u Areni, Zagreb iako su se ulaznice za nastup Valjka prodavale još početkom 2020., prije dolaska korone. A sad zamislite hipotetsku situaciju da netko od tih najpopularnijih ovih dana ipak organizira koncert u Areni Zagreb, a razdragani organizator shvati da pred ulazom čeka još nekoliko tisuća ljudi, osim onog smanjenog broja koji su smjeli pustiti u dvoranu.

Pa odluči pustiti još nekoliko tisuća unutra, nakon čega je nastala prava fešta, a novinari tiskovnih medija i televizija nakon toga obavijeste javnost kako je bilo divno, idilična atmosfera s razdraganim ljudima, njih oko 15 tisuća, koji su se proveli kao da korone nikada nije ni bilo. Opće simpatije i podrška trajale bi vjerojatno pet minuta, nakon čega bi stigle ozbiljne prekršajne prijave organizatorima, dok bi glasnogovornik policije potvrdio da se radilo o nedopustivom zdravstvenom riziku u vrijeme kad se svi normalni i nezadovoljni – poput vlasnika kafića i restorana, recimo – pridržavaju i ovih labavijih epidemioloških mjerila. Gibonni bi vjerojatno završio u zatvoru barem na jednu noć, tek toliko da ga ispitaju, da je napunio Arenu kao Zadar košarkašku utakmicu. Upravo se to dogodilo u Zadru na utakmici domaćina i Splita, ali nitko nije ni ispitan zato što je organizator otvorio ograde i pustio nekoliko tisuća ljudi u dvoranu. Nakon čega je direktor zadarskog kluba pred kamerama odobrio takav potez, dok se zadarska policija nije javljala sa svojim prosudbama i priopćenjima. A zašto i bi kad bi samo mogli imati lokalnih problema? Medijsko zanimanje za ovaj slučaj ionako će proći, a Zadar je prvak, pa će se svi zajedno sjećati kako su zahebali cijeli svijet i kako su se te večeri proveli kako i dolikuje prvacima i njihovim navijačima. Doduše, moglo bi biti problema ako u idućih nekoliko tjedana broj zaraženih oko Zadra poraste, pa uđu na crvenu listu i izgube prihode od turizma ovog ljeta. Ali k vragu, i to će izdržati uz lijepe uspomene na ambijent i pakleni provod. Dvostruka mjerila u odnosu prema sportu i koncertima ili festivalima opet su se vidjela i ovom prilikom, kao i u proteklih godinu dana.

Što i ne treba čuditi znamo li da su prošle godine prve i jedine četiri prekršajne prijave revni inspektori poslali upravo na adrese organizatora četiriju rock-koncerta. S time da su oni i tada poštovali epidemiološke mjere, kojih se u zadarskoj dvorani i po ulicama nije držao nitko. Ali to su “naši dečki”, a moguća turistička zarada je ipak u drugom planu.