Večernji list

MARTINA VALIDŽIĆ JAVILA NAM SE IZ TOKIJA

Smijemo samo na 15 minuta do jedine odobrene trgovine, zapisuju nam ulazak i izlazak, ali to mi uopće ne smeta

Piše: Petra Vuka Fotografije: Instagram i Pixsell

Nakon godinu dana stanke od gotovo svih sportskih aktivnosti, XXXII. Ljetne olimpijske igre ponovno idu dalje. Prema standardnom olimpijskom rasporedu, Igre su trebale biti održane od 24. srpnja do 9. kolovoza 2020. godine, no zbog pandemije COVID-19 prebačene su za sljedeću godinu. To će biti drugo izdanje Olimpijskih igara održano u Tokiju, nakon onog 1964. Iako je čak 36% Japanaca glasalo da se igre odgode i ove godine, one se ipak održavaju od 23. srpnja do 8. kolovoza. A osim 59 hrvatskih sportaša koji su spremno otputovali u Tokio, u Japan su se uputili i mnogi domaći novinari i reporteri, a među njima i HRT-ovka Martina Validžić (44). Pripreme za OI na HRT-u krenule su još prošle godine kad su je kolege iz Sportske redakcije pozvali da bude dio novinarske ekipe u Japanu. Validžić je priliku objeručke prihvatila, dijelom zato što obožava izazove i nove prilike, a dijelom zato što joj to nije prvi “izlazak” u sport. Naime, s ekipom sportske redakcije odradila je 2006. godine svih 40 dana Svjetskoga nogometnog prvenstva u Njemačkoj. A kad se uzme u obzir da joj ovo neće biti ni prvi doticaj s Japanom, jasno je da nije smjela propustiti ovu priliku.

– S kolegom Dubravkom Prugovečkim napisala sam scenarij za šest epizoda dokumentarno-putopisnog serijala “Big in Japan”, no Igre su odgođene za ovu godinu, a serijal će pričekati još neko vrijeme s obzirom na to da je trenutačno sve ono što sam trebala snimati, sve što sam dogovorila unaprijed, a to su priče vezane za japansku kulturu i lifestyle, dosta onemogućeno zbog strogih epidemioloških mjera – kaže nam Martina kako je došlo do planova za Tokio, u koji je s ekipom stigla u ponedjeljak poslijepodne nakon čak 11 sati leta. Odmah nakon dolaska u Zračnu luku Haneda morali su provesti minimalno tri sata na različitim punktovima za čekiranje svih aplikacija, papirologije, QR kodova, antigenskih testova na virus od kojih su potom rezultate čekali još dodatna dva sata. Nakon svih provjera taksijem su se uputili u hotel, i to jedan po jedan. Jedan čovjek – jedan taksi.

Japan se relativno nedavno suočio s porastom broja novih zaraza koronavirusom pa je u glavnom gradu Tokiju dva tjedna prije

početka Igara proglašeno izvanredno stanje pa su organizatori zabranili prisutnost gledatelja na natjecanjima. Zbog svega, oko 10 tisuća njih povuklo se iz prvotne namjere da sudjeluje u provedbi igara, no organizatori su potvrdili da će se njih 70.000 volontera pobrinuti za uspješnu provedbu igara.

– U Hrvatskoj smo sjajno prošli za razliku od Japanaca. Maske su obvezne za nošenje i vani, a doista se toga svi pridržavaju bez obzira na to što su temperature dosta visoke, oko 35 C – kaže nam Martina i nastavlja: – Kontrolne točke, mjerenja temperature, dezinfekcija ruku na svakom je koraku. Ugostiteljski objekti rade do 20 sati navečer i ne služi se alkohol. Za boravka u hotelu smijemo izaći na 15 minuta do jedine odobrene trgovine, upisuju nas kad smo izašli i kad smo ušli. Svaki dan u posebnu aplikaciju moramo upisivati temperaturu, prate nam kretanje, a prva tri dana radimo i brze testove na slinu – kaže. Prva dva tjedna u svojevrsnoj su izolaciji s obzirom na to da se smiju kretati samo od hotela do IBC-a (International broadcast centra) i sportskih borilišta, a na druge lokacije smiju samo uz strogu pratnju organizatora.

Sve u svemu, kaže kako nemaju baš vremena za turističke ture po gradu.

– Nemate vremena za dokolicu, radi se od jutra do navečer, rijetko kad se stigne sjesti i jesti, sve je s nogu. Ako se uspije kasno navečer i popiti pivo s ekipom prije spavanja, to je doslovce “jedno pivo” jer vas betonira koliko ste umorni – kaže nam.

No, ona je uspjela, kako kaže, osvojiti na lutriji. Naime, modelom lutrije bira se tko će osvojiti vođene ture za medije po gradu. Iako se prijavilo mnoštvo novinarskih ekipa, ona je već na prvu prijavu dobila potvrdan e-mail. – Zaljubljena sam u Japan i njihov smisao za estetiku, njihovu tradiciju, hranu, poštenje i pitanje časti, a ono što smo dosad doživjeli jest upravo onako kako sam samo čitala i gledala u dokumentarcima. Uz obvezno nošenje maski i dezinfekciju ruku, naravno! – kaže oduševljena Martina.

No, to joj uopće ne smeta jer se prilika za posjet Japanu, i to za vrijeme Ljetnih olimpijskih igara, ne propušta.

– Japanci su iznimno pristojni, dragi i blage naravi, s vječitim osmijehom na licu, sve će napraviti da vam ugode. Čak se i malo uznemire ako vam odmah ne mogu pomoći – kaže i dodaje da je jedini “problem” što su izrazito tihi. – Nama glasnima i temperamentnima to je najveći izazov – smanjiti ovdje decibele s obzirom na to da se glasno govorenje smatra nepristojnim. Tako da se nadvikujemo samo u HRT-ovoj bazi u IBC-u. E, tu si damo oduška! – smije se Martina.

Martinu smo do sada viđali u najrazličitijim ulogama tijekom godina. Osam godina smo je slušali na Hrvatskom radiju, gledali smo je kao voditeljicu na Šibenskom festivalu, kao reporterku u emisijama “Dobro jutro, Hrvatska”, “Spitzi”, “Bojama turizma”, “Osmom katu”, “Žene povjerljivo”, “Kod nas doma”...

A biti televizijski novinar, reporter i voditelj u isto vrijeme nije ništa neobično, ništa rijetko. – Mogu vam sad nabrojiti imena mnogih drugih kolega. Smatram da HRT najviše od svih medijskih kuća nudi svojim zaposlenicima širinu da se okušaju u svim izazovima ako za to imaju interesa – priznaje.

Iskusnu novinarku i urednicu doista sve podjednako zanima, a kaže da je to zato što je svaki projekt drukčiji i nova, izazovna situacija – primjerice, osmisliti i režirati 12-minutnu reportažu za emisiju “Puls”, uživo se javiti s terena, napisati scenarij ili urediti emisiju po svojoj volji. No, priznaje da je voditeljski posao posebna kategorija koja zahtijeva puno vještina, znanja, samokontrole, ali i iskren interes za ljude.

– Kako sam ja po prirodi lovkinja na pustolovine – zar ne mislite da mi je to na adrenalinskoj TV ljestvici visoko pri vrhu? – kaže nam. Martina je prava rokerska duša, što se da primijetiti i po njezinu stilu. A da je glazba njezina ljubav, dokazuje i činjenica da je upravo zbog glazbe i postala novinarka. Naime, Martina je još kao tinejdžerica sanjala da će intervjuirati članove slavnih bendova i glazbenika, a ambicije su išle sve do razgovora s Guns N’ Rosesima ili pak Iron Maidenom. Iako do sada nije radila glazbene emisije i projekte, te ljubavi je spojila vodeći manifestacije takve tematike. A novinarka koja je proteklih godina svoju liniju dovela do savršenstva, skinula gotovo 20 kilograma i koja vježba čak četiri puta tjedno, ne krije da jednog dana želi raditi i na kulinarskoj emisiji. A kulinarstvo i glazba će ipak malo pričekati našu Martinu, koja će se sasvim sigurno istaknuti u brojnim poslovima koji su pred njom u Japanu.

JAPANCI SU IZNIMNO PRISTOJNI, DRAGI I BLAGE NARAVI, VJEČITO S OSMIJEHOM NA LICU, SVE ĆE NAPRAVITI DA VAM UGODE. ČAK SE I MALO UZNEMIRE AKO VAM ODMAH NE MOGU POMOĆI. JEDINO SU JAKO TIHI. NAMA GLASNIMA I TEMPERAMENTNIMA TO JE NAJVEĆI IZAZOV, SMANJITI DECIBELE JER JE GLASNOĆA OVDJE NEPRISTOJNA

Sadržaj

hr-hr

2021-07-23T07:00:00.0000000Z

2021-07-23T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/281745567410881

Vecernji List