Chris Meloni vratio se ulozi detektiva Stablera

Iz serije koja ga je proslavila otišao je jer nije bio zadovoljan plaćom, a sada se vratio detektivu Sableru

Američki glumac Christopher Meloni (60) publici je najpoznatiji po ulozi u kriminalističkoj seriji “Zakon i red: Odjel za žrtve”. Glumac koji je u ovoj seriji utjelovio detektiva Elliota Sablera nakon 12 sezona odstupio je od uloge, a sad se ponovno vratio ovoj seriji. Meloni je ove sezone dobio novi angažman, ali našao je način da se ponovno poveže s kolegama s kojima je radio na projektu po kojem je najprepoznatljiviji. Radi se o spin of seriji “Zakon i red: Organizirani zločin”, u kojoj je lik detektiva Sablera jedan od glavnih.

U njegovu novom pojavljivanju na ekranu detektiv susreće svoju bivšu partnericu Oliviju Benson, koju glumi Mariska Hargitay. Detektivski par sretne se na mjestu zločina, rade zajedno na slučaju spajajući tako dvije jedinice, ali i dvije serije. Zgodnog glumca koji je prije deset godina odustao od ove uloge zbog drugih projekata publika još uvijek voli u ovoj ulozi, a mnogi su tražili da se vrati. Primjerice, prije dvije godine glumački je par objavio zajedničku fotografiju, a mnogi obožavatelji pretpostavili su da se Meloni vraća svojoj staroj ulozi u sljedećoj sezoni, ali nije bilo tako. Vratio se tek dvije sezone nakon, i to tek djelomično. Ovaj projekt vratio ih je u neka druga vremena, a to su istaknuli i u jednom intervjuu. “Kada je udarila klapa, mi smo ponovno uletjeli u stare uloge”, rekao je Meloni za magazin People kada su počeli snimati ovaj zajednički projekt. Meloni je dugo šutio o pravom razlogu svog odlaska, a o toj temi puno se nagađalo pa tako i da on nije odustao zbog novih projekata, nego zbog nezadovoljstva plaćom. Naime, u prvim sezonama njegova kolegica Hargitay i on dobivali su jednak iznos po epizodi, a radilo se o 400.000 dolara. Melonijev ugovor istekao je nakon 12. sezone te je on ponovno sjeo za stol kako bi se dogovorio s televizijskom kućom NBC, koja je proizvodila seriju. Nakon pregovora Meloni je dobio ponudu od 8,000.000 dolara za sljedeću sezonu. Taj iznos ne zvuči malo, ali ako se uzme u obzir da se po jednoj sezoni ove serije snimalo 26 epizoda, onda to znači da bi glumac po epizodi dobivao 300.000 dolara. Iako ni taj iznos nije mali, ipak je znatno niži od iznosa koji je prije zarađivao. Također, ni glumac nije bio zadovoljan tim iznosom pa je odlučio svoju karijeru odvesti u drugom smjeru. Iako nikad više nije dobio ovako poznatu ulogu, glumac se nije htio vratiti na svoje staro mjesto. No ostavio je mogućnost gostovanja kada seriji dođe kraj. S obzirom na to da se zgodni glumac sad ponovno pojavio u svojoj staroj ulozi, čini se da će uskoro kraj ove serije. Inače, glumac koji iza sebe ima bogatu karijeru glumio je na filmu, u serijama, ali ima i ulogu u videoigri “Call of Duty”. U bogatom popisu serija u kojima je igrao ima puno epizodnih uloga, ali i uloga u kojima on posuđuje glas. Tu se ističu i neke popularne serije

SNIMA SE SPIN OFF SERIJE “ZAKON I RED”, U KOJEM ĆE MELONIJEV DETEKTIV SABLER BITI KLJUČNA FIGURA, A PRIDRUŽIT ĆE MU SE I MARISKA HARGITAY

kao “Sluškinjina priča”, “Rick and Morty” i “Family Guy”. Posebno se u njegovu opisu ističe franšiza “Zakon i red”, a kao detektiv Sabler glumio je i u spin of projektima. Tako se pojavio u dvjema epizodama u “Zakonu i redu” te u epizodi “Zakona i reda: Suđenja pred porotom”. Amerikanac je svoj uzlet u karijeri doživio krajem prošlog stoljeća i početkom novog, tako da je osim u seriji “Zakon i red: Odjel za žrtve” u to vrijeme glumio i u još jednoj uspješnici. U seriji “Oz” Meloni je glumio od 1998. do 2003. godine, a njegov zadatak bio je utjeloviti biseksualnog kriminalca. Poznat kao glumac u serijama, u filmovima nije bio toliko uspješan. Njegovi filmski angažmani uglavnom su se temeljili na manjim i sporednim ulogama. Jedna od najzamjetnijih filmskih uloga koje je igrao je uloga pukovnika Nathana Hardyja u akcijskom filmu “Čovjek od čelika”, a sve druge filmske uloge nisu bile toliko zamjetne. Da ovom glumcu nije bio lak put do zvijezda te da je uistinu morao prijeći preko trnja, govori i činjenica da je prije glume radio sve kako bi zaradio dovoljno za život. U mladosti je, zbog svoje snage, radio i kao građevinski radnik, izbacivač, konobar te osobni trener. Također, kako bi došao do uloga u serijama i filmovima, morao je snimati i reklame. Glumac i danas ostavlja bez daha svojom vanjštinom, a i on sam često ističe da vježba te pazi da njegovo tijelo ostane fit, a njegove obožavateljice često ističu da im se kod Melonija sviđa njegova savršeno oblikovana stražnjica, za koju on tvrdi da je više rezultat genetike nego napornih treninga. Možemo istaknuti i da je zgodni glumac obiteljski čovjek, tako da je od 1995. godine u braku s producenticom Doris Sherman. Par se upoznao na televizijskom setu, a Meloni se zaljubio u Doris kada je ona na posao došla motociklom. Ona je tada imala dečka pa par nije počeo izlaziti odmah. Već 26 godina u sretnom su braku i svoju su godišnjicu proslavili nedavno, a glumac je producentici na Instagramu poručio da je ona njegov partner u zločinu. Imaju dvoje djece, sina Dantea Amadeja (17) i kćer Sophiju Evu Pietru (20). Iako se često nagađalo da je glumac u romansi sa svojom kolegicom sa seta serije “Zakon i red: Odjel za žrtve”, glumicom Mariskom Hargitay, oni su nekoliko puta potvrdili da nije tako. Istaknuli su da se radi samo o dobrom prijateljstvu, a to potvrđuje i činjenica da je Hargitay krsna kuma njegove kćeri. Dodajmo i da se ovaj zgodni glumac zalaže i za LGBT probleme pa je tako često u javnosti podržavao pripadnike ove skupine. Tome pridonosi i činjenica da je poljubio svog kolegu glumca Leeja Tergesena, s kojim je glumio u seriji “Oz”, a glumili su romantični par. Za svoj rad i zalaganja u ovom području dobio je 2006. godine nagradu, a iste godine našao se i na popisu najseksepilnijih muškaraca na svijetu.

U SRETNOM JE BRAKU S PRODUCENTICOM DORIS SHERMAN, S KOJOM IMA DVOJE DJECE, 17- GODIŠNJEG SINA DANTEA I 20- GODIŠNJU KĆER SOPHIJU EVU

Kako započeti tekst o seriji koja se zove “Sex/Life”, a glavna tema ovih dana je scena u kojoj se pojavljuje jedan poprilično golem penis dostojan najplaćenijih glumaca pornografskih filmova? Pa ne znamo, jer nikada o ovako nečemu ovaj autor nije pisao. Štoviše, ta je scena u seriji i inače punoj ‘slobodnih’ scena i lascivnih sanjarija glavne junakinje i njezine prijateljice natjerala Netflix da objavi dio originalnog scenarija koji se tiče upravo tog dijela. A javio se i Adam Demos, glumac kojemu megapenis pripada, koji je potvrdio da se nije radilo ni o kakvoj protetici, nego da je ‘ batina’ doista njegova. Eto, zahvalni smo što su i to podijelili sa svima nama, kao i sve ostalo u seriji koja obiluje scenama na trenutke doista bjesomučnog seksa. No, nije da se na to ovdje nismo navikli, barem što se tiče generacije ovog autora, a mogu se u to uvjeriti i oni mlađi ako malo redovitije prate kanal Klasik TV. Jer tamo se vrte klasici jugoslavenske kinematografije u kojima seksa i erotike nije nedostajalo, a te su scene napravljene doista s mjerom, tako da su o njima mogli pričati i oni mlađi, dok su oni stariji s osobitom žudnjom u bezobraznim razgovorima komentirali obline tadašnjih zvijezda poput Mire Furlan ili Milene Dravić. Ali se pričalo i o radnji tih filmova u kojima je seks bio čak i alat, sredstvo, a ne nešto što bi se u filmu dogodilo samo po sebi, kao nekakva kičasta nagrada gledatelju. Problem “Sex/Lifea”, Netflixove serije o kojoj se sada dosta govo

ri, jest to da se u vezi s njome priča jedino o – seksu. To je vrlo vjerojatno i razlog što je ocijenjena prilično loše, poplava scena seksa potpuno je u drugi plan potisnula radnju i glavnu potku serije, a to je ljubavni trokut. Čak štoviše, gledajući “Sex/Life” naša će očekivanja prije ići u smjeru toga da se dogodi kakav ménage à trois, a ne emotivni ljubavni trokut. Iako je potencijala bilo, i to podosta, da se napravi jedna fina i suptilna kombinacija motiva poput ljubavi, žudnje, seksa, zanemarenosti u vezi, smisla života, odabira slobode ili žrtvovanja dijela sebe za održavanje veze. Pa sjetite se kraja 80-ih pa onda 90-ih i “Kobne privlačnosti”, “Sirovih strasti”, “Slivera” kada je ta intrigantna situacija eksploatirana i kao triler i kao drama s jakim elementima trilera ili kao triler vrlo blizak hororu. I tu je često bilo prilično eksplicitnog seksa, no ne piše se 30 godina kasnije o tim scenama u “Sirovim strastima” primjerice, nego o kultnom križanju savršenih nogu Sharon Stone. E to je taj trik, natjerati gledatelja da zaboravi ono očito, eksplicitno i sirovo, a pobuditi u njemu ono suptilnije. U “Sex/ Lifeu” u tome se nije uspjelo, unatoč tome što je serija napravljena prema književnom predlošku, romanu “44 Chapters About 4 Men” američke autorice B.B. Easton u kojem se ona prisjeća svojih veza s četiri muškarca, a koje i danas pamti. Tako i Billie, glavna junakinja serije u čijoj je ulozi vrlo hvaljena Sarah Shahi, unosi svoju prošlost u svoj sadašnji život, odnosno govori o prošlim vezama čime uspije pobuditi i interes i ljubomoru svojega muža Coopera Connellyja. No čitajući književne osvrte na Eastoničinu knjigu, nalazimo da većina publike tvrdi da je riječ o iznimno duhovitoj knjizi, na trenutke doista i eksplozivnoj. Nismo provjeravali, ali seriju vidjeli jesmo pa možemo konstatirati kako je taj humor u nekoj korelaciji sa “Seksom i gradom” na čiji se vlak, s obzirom na skorašnji revival serije, “Sex/Life” možda i želi ukrcati. Ali ne ide dalje od toga te uporno izostaje zaplet oko nekakvog ljubavnog trokuta, pa makar i tako bizarnog da je Billien ljubavnik s kojim ‘vara’ svojeg muža negdje u prošlosti. Kada autorici serije Stacy Ruckeyser i pođe za rukom da se te teme dotakne na pravi način, to ponovo završi nekakvim seksom koji zna biti i nalik nekoj sceni iz kakvog trilera. Da ne bi bilo da samo kukamo i jamramo, ima tu i nekih pozitivnih momenata. Primjerice, doista nisu pretjerane ocjene da se Sarah Shahi snašla u ulozi Billie. Ova 41-godišnja glumica iransko-španjolsko-američkog podrijetla sada ima već bogatu televizijsku karijeru, a ova serija, bez obzira na to kako bila primljena kod publike i kritičara, neće škoditi njezinu nastavku. Zgodna Shahijeva ima dinamiku i šarm koji su dobrodošli u danas popularnim lakim komedijama s lajtmotivom života u gradu, pogotovo kad je riječ o životu nježnijeg spola. Moglo bi se

Najviše se raspravljalo o sceni u kojoj glumac Adam Demos pokazuje svoju muškost, a on je obožavateljicama poručio da se nije radilo ni o kakvoj protetici i sve je prirodno

reći da bi serija bez nje bila jedan prilično ozbiljan flop, a to ove sezone Netflixu ne treba, jer bez obzira na to koliko filmovi ove streaming produkcije bili dohodovni, nije svaki aklamativno padao na plodno tlo kod publike i kritičara. Reklo bi se čak da im jedan takav uspjeh i treba u nekom razumnom roku, jer na jesen stiže novi James Bond pored kojega će se malo što uspjeti probiti, čak i od produkcije Netflixove snage. Nije teško pohvaliti ni režiju koja drži dinamiku adekvatnu za ovakvu seriju, s odgovarajućim ambijentima, dobrom fotografijom, dobro odabranim lokacijama. Da je u svemu malo više suštine, možda bismo imali posla s nekakvim “Seksom i gradom” 21. stoljeća, dok ovako dobivate dojam da je seks zapravo jedini smisao serije koja se, je li, i zove “Sex/Life”. Sama ideja da glavna junakinja Billie može biti jedna osoba s jednim partnerom, a druga s drugim vrlo je atraktivna, pa se, da je ovdje

dano malo više dubine takvoj konstrukciji, moglo kročiti uvijek nedovoljno istraženom stazom bračnih odnosa, to jest potencijalnih kriza u njima koje su, naravno, često uzrokovane i kvalitetom seksualnog života. Jasno je zašto se o “Sex/Lifeu” toliko priča, rijetko su dosad viđene tako intenzivne scene seksa koji je svrha sam sebi, a nije plod neke emocije, bilo negativne ili pozitivne između dvoje ljudi. Ovdje je on rezultat čiste zabave, a nekako se ne čini da je i autorica romana upravo to imala na umu, kao možda ni sami stvaratelji ove serije. Serije o ljudskim odnosima iz ženske perspektive atraktivan su proizvod za svaku produkciju, no svesti sve samo na pohotu do razine softcore porna doista je potcjenjivanje. No možda je to otvorilo nešto prostora prema slobodnijem izričaju u nekoj budućoj seriji takve tematike pa ćemo jednom možda dobiti gledljiviji uradak u kojem ne završava baš svaki dijalog seksom.

Očekivano, Thompsonov subotnji koncert pred pet tisuća ljudi u Sinju bio je jedna od odrednica situacije s koronom u kojoj se nalazimo. Najduhovitiju primjedbu dala je moja kolegica iz diskografske branše rekavši da bi bilo ironično kada bi “Dalmacija postala crvena nakon Thompsonova koncerta”. Pribjeći brzim testovima, COVID-putovnicama, održati li uopće koncert u ovom trenutku visokog rizika od ponovnog širenja korone? Svi Thompsonovi koncerti uglavnom su nastupi visokog rizika, pa se na njemu prelome i sva ostala pitanja. I ovaj put bilo je “neprijatelja”, pronašao ih je u Slobodnoj Dalmaciji koja je u najavi pisala o koncertu u trenutku kada smo “narančasti” i ne znamo hoćemo li ući u “crveno” što bi značilo kraj turističke sezone. U raspravu se uključio i novi gradonačelnik Sinja Miro Bulj, rekavši da “Grad Sinj nije organizator koncerta, za njega nije dao ni kune, ali podržava organizaciju uz poštivanje važećih epidemioloških mjera”. Upitao se zašto bi bilo problema s Thompsonovim koncertom, kada u Sinj uskoro dolazi i Hladno pivo, a u tom slučaju nitko se ne buni i ne proglašava “kriznu” situaciju. Kada bismo bili ironični, mogli bismo reći da je očekivano da nitko ne postavlja pitanje o Hladnom pivu, jer je to puno bolji bend, ali budimo ozbiljni. Promatramo li situaciju jednako prema svima, ovaj put su Thompson i Bulj bili u pravu. Poznato je da se ne slažem s većinom toga što Thompson radi ili govori, ali situacija sa sinjskim koncertom drukčija je. Jer, bilo da je riječ o Thompsonu, Hladnom pivu ili masovnim okupljanjima na Zrću, zapravo samo i jedino treba poštovati zakon i važeće propise. Pa kao što se nikakvim političkim dekretom ne bi smjelo nikome, pa ni Thompsonu, sprečavati koncert u pulskoj Areni ako nije zabranjen, tako i sinjski koncert pokazuje smušenost pravila oko korone i masovnih okupljanja s kojom se ili protiv koje se

HOĆE LI DALMACIJA POSTATI “CRVENA” NAKON THOMPSONOVA SINJSKOG KONCERTA?

BILO DA JE RIJEČ O THOMPSONOVU NASTUPU U SINJU ILI O PARTYJIMA NA ZRĆU, POTREBNO JE SAMO POŠTOVATI ZAKON I PROPISE

hodnim provjerama publike – osim dakako ako se nisu kršile mjere i procedura – organiziran je tako da su svi ulazili s digitalnim EU COVID-putovnicama ili su se brzinski testirali. Što i jest smisao svega, da cijepljeni, negativni ili oni koji su nedavno preboljeli ne moraju više glumiti novonormalno, nego da se mogu masovno okupljati kao i ljudi u New Yorku, u Nizozemskoj ili na Zrću. Pogotovo na otvorenom, što je daleko bolje nego kad se nedavno pet tisuća ljudi natiskalo na zadarskoj košarkaškoj utakmici, za koju nitko nije odgovarao, a zadarska županija postala je “crvena”. Problem je samo ako se, kao i u Nizozemskoj, poslije shvati da se tisuću ljudi od njih 10 tisuća kasnije pokazalo pozitivnima, ali ni to nije protuzakonito. U tom smislu koncert u Sinju treba tehnički tretirati kao i partyje na Zrću, s tom razlikom da je Thompson “za dom spreman”, dok se ovi sa Zrća još ne namjeravaju vratiti doma, a što dulje ostanu, više će novca potrošiti na našoj obali. Drugim riječima, ovakve mjere odgovaraju onima s najviše publike, pa će nekoliko tisuća Thompsonovih vjernih sljedbenika sigurno stići u Sinj, dok će drugi tražiti publiku povećalom, čak i uz dobre poticajne mjere kojima država s 50 kuna potpomaže brzo testiranje publike prije koncerata domaćih izvođača. S druge strane, kao pozitivnu stvar valja istaknuti to da je, nakon što je publika plaćala po 10 kuna za brzi antigenski test u Sinju, ostatak navodno podmirio organizator koncerta, a ne porezni obveznici, ako je vjerovati najavama.