Večernji list

Legende

Hrvoje Horvat

UTJECAJ I USPJEH PINK FLOYDA GOLEM JE I DANAS, KAO I PRODAJA PLOČA, TE POSLJEDIČNA ZARADA. PRIMJERICE, KAD STE ČULI KOJI SU BILI NAJPRODAVANIJI VINILI U SAD-u 2019., MOGLI STE POMISLITI DA SMO BILI U 1969. GODINI

Nick Mason, bubnjar i jedan od utemeljitelja Pink Floyda, dolazi 31. svibnja na koncert na Zagrebački velesajam s postavom Nick Mason’s Saucerful Of Secrets kao uvodni nastup i najava 15. INmusic festivala, koji ove godine u četiri dana (od 20. do 23. lipnja) nudi sjajan program s neusporedivo jeftinijom cijenom ulaznica (90 eura), od onih koje morate plaćati po EU.

Ne samo za ovakve skupne festivale s puno imena, nego i za suvremenike Pink Floyda poput, recimo, Rolling Stonesa čija je najjeftinija (loša) ulaznica za jedan nastup skuplja od onoga što dobijete za četiri dana kalorične ponude INmusica.

Dobro je što su kod nas već nastupali Roger Waters i David Gilmour, autorske zvijezde Pink Floyda, pa će biti lakše usporediti njihove nastupe s ovim Nicka Masona s postavom nazvanom prema drugom albumu Pink Floyda “Saucerful Of Secrets”. Koncert Nicka Masona i pratećeg sastava u kojemu su basist Pink Floyda od 1988. godine Guy Pratt, te nekada glavni autor i gitarist grupe Spandau Ballet Gary Kemp na vokalima, donosi rani repertoar Pink Floyda s prvih albuma, koji su ih ustoličili kao predvodnike “swinging London” psihodelične scene kraja šezdesetih godina. Pink Floyd jedna su od najuspješnijih grupa svih vremena, čiji se utjecaji i danas osjete u radovima postava poput The Chemical Brothers, The Mars Volta, The Flaming Lips i mnogih drugih, pa i Scissor Sisters koji su upravo s pjesmom “Comfortably Numb” prije deset godina imali svjetski hit. Uostalom, Tom Rowlands iz The Chemical Brothers u intervjuu za Večernji list 2019. mi je prije koncerta u velikom Domu sportova govorio o njihovoj inspiraciji Pink Floydima; “Na početku su to bili filmovi na super 8 formatu, stara tehnologija koju su i Pink Floyd upotrebljavali šezdesetih godina. To je bilo jeftino u osamdesetima, kad su se ljudi tek počeli služiti digitalnom tehnologijom. Mogao si za sitne novce kupiti filmske projektore, slajdove, prvih desetak godina smo tako nastupali.”

Utjecaj i uspjeh Pink Floyda golem je i danas, kao i prodaja ploča, te posljedična zarada. Primjerice, kad ste čuli koji su bili najprodavaniji vinili u SAD-u 2019., mogli ste pomisliti da smo bili u 1969. godini. Najviše su ih u Americi prodali Beatlesi, 321.000 komada, a odmah nakon njih Pink Floyd sa 177.000 vinila, pa zatim David Bowie sa 150.000, itd. Već i to pokazuje financijsku snagu sastava koji je nedavno objavio novi singl “Hey, Hey, Rise Up!”, prvu novu snimku nakon 1994. godine, za koju mi je Nick Mason u ekskluzivnom intervjuu za Večernji list prošli tjedan rekao; “Novi singl Pink Floyda većinom je bio projekt

Davida Gilmoura. Supruga njegova sina je Ukrajinka, što je pretpostavljam dalo dodatan zamah da se nešto pokuša napraviti. Moram priznati da je David postigao sjajan rezultat i što se tiče rada u tonskom studiju i snimanja, jer je uspio na vokalnu dionicu ukrajinskog pjevača Andriya Khlyvnyuka postaviti našu glazbu koju izvodimo basist Guy Pratt, David, ja i klavijaturist Nitin Sawhney. To je nešto što moderni način digitalnog snimanja omogućuje, a što nikako nije moglo biti napravljeno 1967.. U Hrvatskoj smo gledali Rogera Watersa dva puta, na turnejama “The Wall” 2010. u Areni Zagreb i 2013. na splitskom Poljudu te s turnejom “Us + Them” 2018. Dva je puta rasprodao Arenu Zagreb, dok je David Gilmour stigao pak u pulsku Arenu 2015. te sa sobom doveo još jednog sjajnog gitarista njegove generacije, Phila Manzaneru iz Roxy Music, kojeg mnogi na koncertu nisu niti primijetili. Sad dolazi i Nick Mason, ali s drugačijim konceptom od njih dvojice. Mason je uz Watersa posljednji originalni član sastava sa samog početka, budući da je klavijaturist Rick Wright preminuo 2008., pa je postalo nemoguće očekivati da se izvorna postava Pink Floyda ponovno okupi.

Šteta, jer na jedinom zajedničkom nastupu sve četvorice nakon 1981. i turneje albuma “The Wall”, u londonskom Hyde Parku 2005. okupili su se na humanitarnom spektaklu “Live 8” povo

Nakon koncerta Nicka Masona moći ćemo reći da smo kod nas vidjeli trojicu ključnih članova Pink Floyda, a sudeći prema DVD-u “Live at The Roundhouse” koji je Mason s bendom snimio na početku turneje 2019., na Zagrebačkom velesajmu mogao se i očekivati sjajan nastup uigrane grupe s legendarnim pjesmama Pink Floyda

dom dvadesete godišnjice Live Aida i izveli četiri pjesme Pink Floyda, nakon čega su svi mislili da će krenuti na zajedničku turneju. No, nije bilo ništa od toga, a uslijedile su samostalne turneje svih članova. Djelomice, već su i velike izložbe poput “David Bowie is…”, “Exhibitionism!” Rolling Stonesa u galeriji Saatchi ili “Pink Floyd: Their Mortal Remains” koja je 2017. održana u londonskom muzeju V&A, bile multimedijalni i virtualni prikazi povijesnih karijera s brojem publike koja se mjerila desecima tisuća i pokazala naklonost prema imenima koja su obilježila epohu, a Pink Floyd bili su među najvećima i najpogodnijima za dodatno zgrtanje novaca. I Pink Floyd su, skupa s njihovom diskografskom kućom, dobrano ogrezli u život u prošlosti, što je ionako omiljena strategija u slučaju imena koja dulje vrijeme ne sviraju zajedno, a stariji materijal postaje isplativo blago iz arhiva. Računajući brojne kompilacije i box-setove, pa ponovno objavljivanje regularnih albuma s raznim dodacima, neka imena poput Davida Bowieja, The Who, ili Pink Floyda, postala su prvaci u prodaji stare priče nekoliko puta.

Ali ta priča bila je izuzetno bogata i pogodna za ponovnu upotrebu. Poslušajte Air, Mercury Rev ili Flaming Lips i potpuno je jasna aktualna fascinacija zvukom Pink Floyda koji su sa Sydom Barrettom u (prvoj) postavi i albumom “The Piper At The Gates Of Down” ostavila fascinantan trag. Današnji baštinici koncepcije ranih Floyda još jasnije ukazuju da se revolucionarni domašaji briljantnog diskografskog prvijenca teško mogu usporediti s umivenošću kasnijeg opusa. Dolazak Davida Gilmoura na solidnom drugom albumu “A Saucerful Of Secrets” kasnije je pretvoren u novu dobitnu kombinaciju “velikih” Pink Floyda koji su uz Zeppeline i još neke nakon Beatlesa i Stonesa postali najisplativiji izvozni produkt britanske diskografske industrije. Karijera Floyda nakon dvostrukog albuma “Ummagumma” i glazbe za film “More” s kraja šezdesetih nastavljena je katalogom najpoznatijih albuma s početka sedamdesetih (“Atom Heart Mother”, “Meddle”, “Obscured By Clouds”), koji su bili uvertira u najpoznatiju fazu rada dosegnutu multiplatinastim albumima “The Dark Side Of The Moon” i “Wish You Were Here” koji su godinama bili na svjetskim top-ljestvicama prodaje.

Upravo su na “Tamnoj strani mjeseca” Pink Floyd definitivno prešli s “off” pozicija protagonista britanske underground scene šezdesetih u visokoisplativu srednju struju globalne rock scene i tu ostali, doslovno, sve do danas. Negdje iza ostao je avanturizam iz vreme

na Syda Barretta i pjesama koje danas svira Nick Mason sa svojim bendom. Na tim melankoličnim albumima srednje faze rada sve je bilo “pod kontrolom” Rogera Watersa, na konceptualnim albumima s pjesmama povezivanim u seriju zaokruženih tema o prolaznosti, izgubljenosti, novcu, o zamkama slave i bogatstva, te, dakako, Mjesecu. Puno desetljeća kasnije i s brojnim utjecajima koje su izvršili na postave poput The Orb, Massive Attack ili Radiohead, jasno je da su Pink Floyd radom prije i poslije albuma “The Dark Side Of The Moon” bili dva potpuno različita sastava. Nakon svirački nadahnutog “Animals” iz 1977., dvostruki “The Wall” 1980. - autorski tour de force Rogera Watersa s metaforičkom pričom o podizanju i rušenju zidova - i razočaravajući “The Final Cut” dvije godine kasnije završili su glavni dio priče. Nakon razlaza najpoznatije postave uslijedili su nastavci bez Rogera Watersa, s Davidom Gilmourom u glavnoj ulozi, ali to je neka sasvim drugačija priča. No, “stari” Floydi u mašti kritičara zaustavljeni su negdje u sredini sedamdesetih, ako ne i na kraju šezdesetih, upravo u tim ranim pjesmama koje sa svojim bendom danas izvodi Nick Mason. Nakon njegova gostovanja moći ćemo reći da smo kod nas vidjeli trojicu ključnih članova Pink Floyda, a sudeći prema DVD-u “Live at The Roundhouse”, koji je Mason s bendom snimio na početku turneje 2019. prije dolaska pandemije, na Zagrebačkom velesajmu može se očekivati sjajan nastup uigrane grupe s legendarnim pjesmama Pink Floyda.

Tv Intervju

hr-hr

2022-05-20T07:00:00.0000000Z

2022-05-20T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/281921661656518

Vecernji List