ZA VELIKIH DOGAĐAJA, POPUT RATA U UKRAJINI, VAŽNO JE ZNATI KAKO NAĆI PRAVE DOKUMENTARCE

Mira Vočinkić NASLJEDNICA ĐELE HADŽISELIMOVIĆA OTKRIVA NAM KAKO BIRA FILMOVE KOJI SE PRIKAZUJU NA HRT-U I NA KAKVE PREPREKE NAILAZI PUTEM

Ovaj posao ne možete kvalitetno raditi ako ga ne volite. Pokušajte zamisliti kolike sate i i sate programa ja moram pregledati da bih odabrala dovoljnu količinu materijala za sve termine koje imam. I da to ne volim raditi, gledatelji sigurno ne bi bili zadovoljni mojim odabirom, kaže Mira Vočinkić

Đelo Hadžiselimović godinama je na HRTodabirao dokumentarce i od svog imena stvorio brend. Kada je nešto odabrao Đelo, znali smo da se radi o dobrom materijalu. Posljednjih pet godina taj posao radi Mira Vočinkić, rukovoditeljica HTV- ova Odjela odabira i nabave stranih programskih sadržaja te urednica stranog dokumentarnog programa. Da Vočinkić odlično radi svoj posao mogli smo vidjeti prije tri mjeseca, na samom početku ruske agresije na Ukrajinu, kada je HRT reagirao promptno i otkupio cijeli niz dokumentaraca o Rusiji, Ukrajini i Putinu.

Posljednjih pet godina birate dokumentarce za HRT, a u tom ste poslu zamijenili Đelu Hadžiselimovića koji je od svog imena napravio brend. Jeste li se, kada ste dolazili na tu funkciju, možda pribojavali da će vas ljudi uspoređivati s Đelom i njegovim odabirima?

Ja zaista dugi niz godina biram dokumentarce i razne druge žanrove za HRT. Đelinim odlaskom u mirovinu samo sam dobila još dodatnih termina emitiranja. Nije to posao koji samo tako naučite i odmah uskočite nakon što netko ode u mirovinu, za to ipak treba dosta znanja i iskustva. Nisam se bojala uspoređivanja, predugo radim taj posao da bih o tome razmišljala. Imam odlične povratne informacije od gledatelja koji prate moj odabir i to mi je najvažnije.

Na televiziji ste više od 40 godina, a radili ste na nekim od najzanimljivijih projekata HRT- a poput “Kviskoteke” i “Programa plus”. Po čemu pamtite rad s Lazom Golužom?

Toliko toga sam radila da me ponekad kolege podsjete na neke projekte koje smo zajedno radili, a ja sam na njih potpuno zaboravila... Da, radila sam i s Lazom na nizu emisija. Za mladu osobu kakva sam ja tada bila - jedno iznimno iskustvo. Od Laze ste mogli zaista puno naučiti, sjajno je vodio sve svoje projekte. U toj redakciji sam upoznala puno zanimljivih ljudi, od natjecatelja do sastavljača pitanja.

Mi se stariji od 45 godina još uvijek sjećamo Programa plus koji nam je tamo krajem 80-ih bio pojam zbog dobrih serija i filmova. Kako je osmišljen taj program?

Program plus je osmislila Mignon Mihaljević. Bila je vizionarka i pionirka u nizu projekata od kojih je jedan bio i Program plus. Vidjela je da u kasnim satima u tim osamdesetim godinama nedostaje nešto što bi privuklo i zadržalo publiku pred malim ekranima. Osmislila je taj koncept emitiranja stranih programa koji se odlično gledao. Ona mi je zapravo otvorila svijet tog stranog programa u kojem sam do danas ostala. Jako puno toga što sam naučila radeći s njom i danas primjenjujem.

Kako birate dokumentarce koje gledamo na HRT-u? Idete li na sajmove ili vam distributeri direktno nude svoje filmove?

Kao što znate, za vrijeme pandemije nije se putovalo i nisu se održavali sajmovi. Proizvodnja stranih programa bitno se smanjila, još uvijek nije na onoj razini od prije nekoliko godina. Sada se pomalo počinju ponovno održavati marketi, ali još uvijek ne kao prije. Sadržaje pronalazim na razne načine... Nešto na marketima, nešto ponude sami distributeri direktno, nešto pronalazim tražeći po mnoštvu web stranica distributera. Za vrijeme pandemije imala sam bezbroj zoom sastanaka s distributerima pokušavajući prikupiti dovoljnu količinu kvalitetnog programa u uvjetima smanjene proizvodnje. Gledatelji su bili jako zadovoljni, govore da sam im ja svojim odabirom omogućila da prebrode ta mučna vremena pandemije.

Koliki vam je budžet? Je li se dogodilo da neki film niste mogli kupiti jer jednostavno nije bilo novca za njega?

Budžet je varijabilan, ovisi o programskim potrebama i shemi emitiranja. Naravno, nikad dovoljno. Ja sam, osim što sam selektor za dokumentarne sadržaje, i rukovoditeljica odjela za odabir i nabavu stranih programskih sadržaja i stalno se mučim kako svim mojim urednicima osigurati dovoljno sredstava za nabavku potrebnih programa. To zaista nije jednostavno. Da, dogodi se i da neke programe nismo u mogućnosti kupiti zbog previsokih cijena.

Kakve dokumentarce domaća publika najviše voli? Je li vam gledatelji pišu i traže što bi voljeli gledati?

Na moje veliko zadovoljstvo, domaća publika općenito voli dokumentarce. Najbolje prolaze putopisi, avanturistički dokumentarci, priroda, životinje i takozvani current affairs. Ali među dokumentarcima koje ja odabirem je toliko žanrova da zapravo svi mogu naći nešto po svom ukusu. Uvijek sam bila razočarana slabijom gledanošću kulturoloških dokumentaraca, no čini mi se da se ta brojka u zadnje vrijeme popravlja.

Nedavno ste prikazali nekoliko dokumentarca o ratu u Ukrajini. Kako ste nabavili te filmove, pretpostavljam da ste morali brzo reagirati?

Sad je prošlo više od sto dana od početka rata u Ukrajini. Da, u prvih nekoliko dana rata emitirala sam desetak dokumentaraca na tu temu. Naravno da sam morala brzo reagirati kako bi gledatelji dobili što širi spektar informacija - od povijesti tih

sukoba u Ukrajini, o Zelenskom, o situaciji u Rusiji, o Putinu, Wagner grupi... Kad dođe do takvih situacija, iznimno je bitno iskustvo, brza reakcija, poznavanje tržišta, distributera, znati gdje što tražiti. A kad ja nađem odgovarajuće dokumentarce, onda nastaje strka kod cijelog niza kolega koji omoguće da se taj program ugovori, isporuči, prevede, lektorira, titla, sinkronizira, najavi, promovira i emitira “preko noći”. Nije uopće jednostavno... Ali sretna sam da postoji takva kolegijalnost i da svi potegnu da nešto ostvarimo.

Je li u svijetu sada porasla potražnja za političkim dokumentarcima, što je u trendu?

Potražnja za političkim dokumentarcima je oscilirajuća, sve zavisi gdje se što događa. Jasno je da je potrebno vrijeme da se neki dokumentarac proizvede i dok on dođe do publike politička se situacija već promijeni i on više nije aktualan. Zato je proizvodnja takvih dokumentaraca prilično nezahvalna. Na primjer, dokumentarci koji se snimaju uoči izbora u nekoj zemlji, Americi, Francuskoj, Njemačkoj.... Oni su publici zanimljivi uoči,izbora, ali kad se dozna ishod i tko je novi predsjednik, prestanu biti zanimljivi.....

Kako gledate na dokumentarce u Hrvatskoj, ali i regiji? Osobno mi je jedan od najdražih dokumentaraca makedonski “Honeyland” koji je imao dvije nominacije za Oscar, znači li to da je i regionalna produkcija u usponu?

Da, “Medena zemlja” je i meni drag dokumentarac.... Žao mi je, ali ne stignem pretjerano pratiti domaću proizvodnju dokumentarnih filmova. No onoliko koliko uspijem, moram reći da sam ponekad fascinirana idejom i kvalitetom proizvodnje i to me jako veseli. Ima dosta potencijala.

Kakve vi dokumentarce volite, koji vam je najdraži?

Ja općenito volim dokumentarce. Ovaj posao ne možete kvalitetno raditi ako ga ne volite. Pokušajte zamisliti kolike sate i sate programa ja moram pregledati da bih odabrala dovoljnu količinu materijala za sve termine koje imam. I da to ne volim raditi, gledatelji sigurno ne bi bili zadovoljni mojim odabirom.

Što nam možete najaviti da ćemo gledati do kraja godine u programu HRT-a?

Mogu najaviti puno odličnih programa. Još je malo prerano da vam nabrajam sve naslove, ali vjerujem da će gledatelji biti zadovoljni.