STOLJEĆE RATA KRLEŽINIH DOMOBRANA U UKRAJINI

Novelistička zbirka Miroslava Krleže “Hrvatski bog Mars”, čija su tematska poveznica hrvatski domobrani u Prvom svjetskom ratu, prvi se put kao knjiga pojavljuje 1922, kad njen pisac ima 29 godina, i sedam godina nakon što je mobiliziran i poslan na front u Galiciji. Tamo, premda nije aktivno ratovao, doživljava Brusilovljevu ofenzivu, koja predstavlja najveću rusku pobjedu u Velikom ratu, a koja je trajala cijelo ljeto 1916. i odigrala se u današnjoj Ukrajini, u blizini Lavova. U toj bitci austrougarska je vojska izgubila milijun i pol ljudi, a ruska pola milijuna. Krleža je oko linije fronte proveo kratko vrijeme, a ostatak vremena bio je po vojnim bolnicama i toplicama, zbog slaboga zdravstvenoga stanja. Nakon što je 1922. godine prvi put objavljena knjiga pod ovim naslovom, pojavila se i u izmijenjenom izdanju 1933., a definitivna struktura knjige učvršćena je izdanjem iz 1946. Na temelju tog izdanja priređena je i završna autorska verzija koja je, u redakciji Anđelka Malinara, objavljena neposredno nakon Krležine smrti, 1982, u sklopu Sabranih djela koja su izlazila u Sarajevu.

Kad je riječ o tim Sabranim djelima, zanimljivo je da je Dnevnik u pet tomova objavljen u toj ediciji, do dana današnjega jedino cjelovito izdanje Krležinih autoriziranih dnevnika, iako je riječ o dijarističkom remek- djelu najznačajnijeg hrvatskog suvremenog pisca. Izdanje “Hrvatskog boga Marsa” iz 1946, koje je standardiziralo ciklus od sedam segmenata, a koje je sadržavalo i “Tumač domobranskih i stranih riječi i pojmova, izašao je s “Napomenom” koju preuzimaju i ostala izdanja: ”Štampana između 1917.-33. u raznim nakladama, ova knjiga objavljuje se u okviru edicija N.Z.H. u šestom izdanju. U Češkoj doživjela je do 1932. pet izdanja, u Bugarskoj bila je zabranjena 1924., a poljsko izdanje, doštampano augusta 1939. izgorjelo je u požaru Varšave. Zabranjena i uništena kao makulatura 1941., ova domobranska historija proglašena je po generalu Štanceru, ‘vrhovnom nadzorniku hrvatske kopnene vojske i zapovjedniku grada Zagreba’, ‘gadalukom kojim se trovala naša mladež’, ‘ blatom’, ‘ruglom’ i ‘sramotom’, ‘ali je ustaška vlast željeznom šibom’, i.t.d., i.t.d. Ova kritika ni po čemu se ne razlikuje od tona sveukupne naše klerikalne, građansko liberalne ili socijalnodemokratske štampe, kada je govorila o ovoj knjizi, napisanoj prije trideset godina.”

Ova Napomena se zaključuje podatkom da je jedan scenski fragment iz ciklusa “Galicija” bio zabranjen 1920. te podatkom da je u priređivanju izdanja, a posebno “Tumača” sudjelovao Slavko Batušić. Napomena nije potpisana, ali je iz stila i tona jasno da je Krležina. Zanimljivo je da je i u prethodnim napomenama naglašavao da je to njegova prva knjiga, premda knjiga tog naslova nije i njegova prva štampana knjiga. Objavljene su mu prethodno tri pjesničke knjige, no očito misli na to da je od zamisli o “Hrvatskom bogu Marsu”, a možda i s pisanjem tih novela, započela njegova avantura u književnosti.

U napomeni izdanju iz 1923. Krleža zapisuje: “… sve one tuge za mrtvim i dragim licima kojima je zavitlao vihor stradanja, sve to, izgleda mi, kako danas gledam sedam godina unatrag, kao rasute pločice velikog mozaika, iz kojih sam htio da sastavim izraz velike kompozicije, koju da je konstruiram izgleda mi da bijah i preslab i premlad.”

Prvo izdanje iz 1922. sadrži tri novele, u Minervinom nizu Sabranih djela šest, u češkom izdanju iz 1931. i poljskom iz 1939 su četiri, odnosno pet, da bi konačni raspored novela, upotpunjen 1946. bio: Bitka kod Bistrice Lesne, Kraljevska ugarska domobranska novela, Tri domobrana, Baraka Pet Be, Domobran Jambrek, Smrt Franje Kadavera i Hrvatska rapsodija. Poljska se verzija kreirala u prijevodu s češkog, pa je to sve skupa dugo trajalo, radila su četiri prevoditelja, a redigirao je Julije Benešić, koji sa svim tim nije bio zadovoljan, a kad se knjiga napokon pojavila u Varšavi, bilo je to neposredno prije Hitlerova napada na Poljsku i predstavljalo je svojevrsni prolog velikoj tragediji.

Jednako zastrašujuće danas zvuči podatak da je 100. godišnjica prve objave “Hrvatskog boga Marsa” koincidirala s Putinovim napadom na Ukrajinu. Na ukrajinskom je jeziku knjiga izašla 1968. te drugo izdanje povodom Krležine smrti 1981. godine.

U Zagrebu je mladi Krleža poslije rata čest gost ateljea kazališnog scenografa i slikara Ljube Babića. On mu je likovno opremio poemu “Pan” iz 1917., te “Pjesme I”, Pjesme II” i “Hrvatsku rapsodiju” 1918. Za poemu “Pan”, formalno prvu odštampanu Krležinu knjigu, posudio je i novac, ali kako se knjiga lijepo prodala, pozajmica je i vraćena. I izdanje “Hrvatskog boga Marsa” iz 1922. bilo je opremljeno genijalnim crtežom Ljube Babića. O njihovom dinamičnom odnosu Josip Vaništa je jednom zabilježio: “Bili su dvojica silno kompliciranih tipova, a mržnja i ljubav se kod njih neprestano izmjenjivala.” Činjenica da se u Ukrajini danas odvija još jedan rat, i da ruske rakete padaju i po toponimima na kojima su postradali Krležini domobrani, nije tek puka geografska analogija. Rat iz Krležine knjige jednako je besmislen i u svome besmislu po male ljude tragičan kao i rat koji je poveo Vladimir Putin. Zato u čitanju “Hrvatskog boga Marsa” danas postoji i nešto što više nije samo književnost, nešto što se stvarnosti ponekad više tiče od ratnih izvještaja na portalima.

Zato u čitanju “Hrvatskog boga Marsa” danas postoji i nešto što više nije samo književnost, nešto što se stvarnosti ponekad više tiče od ratnih izvještaja na portalima