IDOLI

JE LI CROATIA RECORDS S IDOLIMA DOISTA REIZDALA NAJBOLJI ALBUM EX-YU ROCKA? DA, APSOLUTNO JE!

Fizički nevelikim, ali hrabrim opusom početkom osamdesetih godina beogradski Idoli upisali su se na sam vrh najznačajnijih postava novog vala. Kao “single grupa ozbiljnih namjera” Idoli su od samog početka sa “Retko te viđem sa devojkama” (čiju je jednu verziju producirao Goran Bregović), sa svojim pjesmama na skupnoj kompilaciji “Paket aranžman” započeli jedan od opsegom manjih, ali značajem najjačih opusa tadašnjeg jugoslavenskog rocka. Nakon “Paket aranžmana” sa Šarlom i Električnim orgazmom, nastupnim mini-albumom VIS Idoli (1981.) otvorili su sezonu šmajhlanja sa šlageristikom pedesetih i postigli veliki komercijalni uspjeh, da bi potom potpuno okrenuli smjer i “priču” te snimili svoj prvi album “Odbrana i poslednji dani” iz 1982. koji i danas zvuči kao neočekivani art-rock trijumf izašao iz radionice grupe ranije sklone camp dodirima sa ska pokretom u “Maljčiki”. Nakon toga snimili su još samo jedan “pravi” album, “Čokoladu” (1983.), punokrvni pop-album s jednom melodičnom, a drugom artističkom “stranom” vinila. Filmsku glazbu “Šest dana juna” 1985. snimila je sužena postava Idola, zapravo se radilo o projektu Vlade Divljanja i predstavljao je kraj rada inventivne ekipe koja se sakupila, odradila što je trebala i ubrzo se razišla. Priča o prejakim osobnostima koje ne mogu dugo funkcionirati zajedno može se potvrditi i u slučaju Idola.

Ako su “Maljčiki” bili najveći hit s “Paket aranžmana” i uz “Ona se budi” Šarla Akrobate najpopularnija pjesma kompilacije kojom se predstavio beogradski novi val, prvi mini-LP još je više pokazao komercijalnu snagu Idola s hitovima “Dok dobuje kiša”, “Zašto su danas devojke ljute”, “Devojko mala” ili “Malena” u produkciji Pika Stančića. Upravo zbog toga “Odbrana” je 1982. stigla kao sasvim drugačiji, šokantan pokazatelj kreativnih mogućnosti grupe i jedan od najposebnijih albuma ikad objavljenih u bivšoj državi. Upravo u toj opreci između melodične “strane” Vlade Divljana i eksperimentalnih navada Srđana Šapera - mada podjelu treba shvatiti uslovno - Idoli su imali svoju napetost “Lennona i McCartneya” koja je na “Odbrani”, uz ostale suradnike, završila savršeno.

Autori konceptualnog albuma koji funkcionira i kao zbirka pojedinačnih pjesama bili su Vlada Divljan (gitara, piano, vokal), Srđan Šaper (sintisajzer, vokal), Nebojša Krstić (udaraljke, vokal) i Zdenko Kolar (bas), ali je ključni suradnik u studiju bio i Goran Vejvoda na gitari i sintisajzeru, Bebi Dol koja je pjevala prateće vokale i nekoliko trubača, saksofonista i trombonista koji su u par navrata proširili zvuk albuma. Novi

bubnjar Idola tada je postao Kokan Popović koji je već ranije svirao s Divljanom i Kolarom u grupi Zvuci ulice. Ta rana postava nije objavila snimke, ali su pred nekoliko godina Kolar i Popović u Zagrebu promovirali prvi (novi) album Zvuka ulice i vratili se u to razdoblje prije Idola.

Značaj albuma “Odbrana i posljednji dani” kao najboljeg albuma bivše države nipošto nije predimenzioniran. U mnogim popisima najboljih “Odbrana” je bila na vrhu već i tada, od godišnjeg izbora rock kritičara u Džuboksu, do većine popisa i anketa rađenih kasnije, sve do danas. Protok vremena još je dodao na betoniranju pozicije, kako se to ističe povodom aktualnog reizdanja albuma za 40. godišnjicu - “najboljeg albuma ex-Yu rocka”. Može li baš taj album biti “najbolji”? Može, i osobno mi je to najdraža i inovativnošću najcjelovitija ploča tadašnje diskografije, a činjenica da se za takvu poziciju kod kritičara ploča izborila u konkurenciji tada zahuktalog novog vala i nekoliko podjednako legendarnih albuma, te tu poziciju zadržala do danas, govori da su Idoli tada zamislili i realizirali nešto vrlo posebno. Brojne su nijanse i razine na kojima se može iščitavati album, od političkih do religioznih konotacija, ali takav sofisticiran i prebogat sadržaj na kraju je pretvoren i u album koji od početka sa “Kenozoikom” kvalitetom i privlačnošću pjesama, zvu

Značaj albuma “Odbrana i posljednji dani” kao najboljeg albuma bivše države nipošto nije predimenzioniran

kom, produkcijom, svirkom i sjajnim aranžmanima, zvuči fenomenalno čak i ako niste poklonik istraživanja mnogih značenja koje album nosi sa sobom.

Novi vinil “Odbrana i poslednji dani” dio je edicije Croatia Recordsa, nekadašnjeg Jugotona, povodom obilježavanja četiri desetljeća novog vala, započete nedavnim vinilnim reizdanjima prvih albuma Šarla Akrobate, Haustora i Električnog orgazma, te kompilacije “Paket aranžman”. U novoj verziji s omotom na “otvaranje” “Odbrana” je za 180-gramski vinil remasterirana s originalnih tadašnjih magnetofonskih vrpci, a pakiranje sadrži i veliku knjižicu na 24 stranice s novim esejima, te tekstove svih pjesama, koji nisu bili otisnuti na originalnom izdanju albuma. Nije ni čudno, jer su stihovi poput “Isus je naš maj” (ostao na albumu) i “Maršal je moj bog” (maknut s albuma), kao i teme o transrodnosti poput “Moja si”, Titu, pravoslavlju, onostranosti i mnoge druge o potrazi za osobnim/kolektivnim identitetom bile nezamislive u tadašnjoj pop glazbi, a nisu česte ni danas. Provokativne, intelektualističke konstrukcije Idola izazivale su podignute obrve cenzora koji nisu shvaćali o čemu se tu zapravo radi. No, poetska vrijednost tekstova išla je ruku pod ruku s “eksplicitnim” sadržajem i skupa sa sviračkom podlogom ujedinila album u umjetnički besprijekornu zbirku pjesama višeslojnih poruka i sadržaja.

Čitav “okus” albuma u novom izdanju zaokružuje memorabilija, originalni rukopisi pojedinih pjesama, kao i legendarne stare fotografije Goranke Matić i Gorana Vejvode iz studija za vrijeme snimanja i s pridruženih photo-sessiona koji su vizualno efektno zahvatili tadašnji image Idola.

No, priča nije počela nimalo lako, jer su tražeći “izlaz” iz ambiciozne koncepcije i poteškoća pri snimanju Idoli proveli u tonskom studiju čitav kraj 1981. i početak 1982., nekih 400 sati snimanja, dok se napokon nije sve poklopilo i nakon brojnih nadosnimavanja, traženja najboljih aranžmanskih rješenja, završilo bolje negu su očekivali i tadašnji svjedoci u tonskom studiju. Tada je u Zagrebu i Beogradu boravila novinarka britanskog Melody Makera Vivien Goldman i pisala za svoje novine o novom valu u Jugoslaviji, te gledala Idole na koncertu u beogradskom SKC-u.

Osnimanju albuma basist Zdenko Kolar govorio je u knjizi “Idoli i poslednji dan” Ane Marije Grbić; “Taj album smo Vlada i ja bukvalno rađali. Kretali smo u šest popodne i radili do četiri-pet ujutro. I tako svakog dana, mjesecima. Srđan i Vlada su najviše tekstova napisali. Šaper, koliko god da je bio talentiran, ipak nije bio u stanju sam završiti pjesmu. Pjesme su se pisale na probama. Onda kod kuće dopišeš još neki stih. Snimka pjesme ‘Moja si’ nastajala je bukvalno tri- četiri mjeseca. Od početne bas-linije i bubnja, sve ostalo je više puta brisano i ponovo snimano. Traženje najbolje varijante, uklapanje više različitih ideja i improvizacija su način na koji je nastala ova pjesma. Stvaralački proces je bio dug i bolan, što se na kraju i čuje kad se pomno presluša”. Sam Šaper možda je najjednostavnije objasnio “podvojenost” albuma između čijih krajnosti cvate vrli novi umjetnički svijet; “Željeli smo da ta ploča bude negdje između neba i zemlje, onako kako su to i naši životi. Zato su mnoge pjesme uronjene u neki oblik spiritualnosti, a neke su naizgled obične, jednostavne”. Četrdeset godina kasnije titula “Odbrane” obranjena je i na nebu i na zemlji i u diskografiji.