Večernji list

Dino priča Jelusić životna

Puno mladih sjedi kod kuće i čeka da im se stvari dogode. Ja uvijek sve uzimam u svoje ruke i stalno razmišljam što još mogu napraviti

Toni Volarić

Godinu je dana prošlo otkako je David Coverdale svijetu objavio da je Dino Jelusić postao članom legendarne grupe Whitesnake. Ima vjerojatno najsloženiju biografiju nekog hrvatskog glazbenika mladog samo tri desetljeća. Pjevao je u grupi Stone Leaders, bio na turneji s grupom Ark, bio član benda The Ralph. Do dolaska u Whitesnake, nesumnjivo mu je najveći uspjeh bilo članstvo u američkom Trans- Siberian Orchestra. Godine 2018. sa svojim je bendom Animal Drive objavio prvi album, ali je taj dio karijere na čekanju zbog sudskog spora s diskografom. Popis imena s kojima je surađivao djeluje nestvarno: George Lynch, Mike Mangini, John Macaluso, Michele Luppi, Steve Vai, Jeff Back i mnogi drugi. Trenutačno se (u pauzi između Whitesnekove europske i američke turneje) priključio grupi Dead Daises gdje mijenja legendarnog Glenn Hughesa (Deep Purple, Black Sabath). ”Od zadnjih angažmana, tridesete večeri lipnja svirao sam u Tvornici kulture s bendom koji je trebao biti predgrupa Whitesnakeu u Zagrebu, sredinom srpnja svirao sam u Francuskoj na festivalu s Jeff Backom, Zakk Wyldeom i Johnny Deppom i cijelom tom njihovom ekipom. Bilo mi je to fenomenalno iskustvo, razgovarao sam s Deppom i bilo mi je super. Ja sam zapravo zadnji svirao tu legendarnu gitaru Jeff Becka prije nego ju je sada pohranio u muzej.”

Gledaju li te takve ikone i dalje samo kao perspektivnog mladog glazbenika iz Hrvatske ili više ne?

”Budući da me organizator predstavio kao trenutačno najtraženijeg rock pjevača na svijetu iz Whitesnakea, već sa mnom drugačije razgovaraju nego što bi s običnim fanovima.”

Prvi ozbiljniji dodir s glazbom bio vam je hit “Thunderstruck” grupe ACDC?

”Da, iako je na mene dubok dojam ostavio Gibonni s prvih nekoliko albuma, prije svih “Noina arka” i “Kruna od perja”. I danas kad čujem “Krunu od perja” vizualiziram vikendicu pokraj rodne Požege gdje sam to kao klinac stalno slušao i zapravo se zaljubio u glazbu. Rekao sam to i Gibi kad smo se upoznali. Moram priznati da sam tada dosta slušao i album “Mjesec iznad oblaka” Petra Graše, onda prvi album Gorana Karana, album Tonyja Cetinskog “Ljubav i bol” na kojem je pjesma “Tvoje tijelo”, pa pjesmu “Zbog nje”. Naravno uz sve to sam slušao i Deep Purple, Iron Maiden i Whitesnake. Dobra glazba bila mi je dobra glazba, nisu me brinuli žanrovi. To sam počeo

birati tek u srednjoj školi.

Kao dječak ste mislili biti nogometaš?

”Da, igrao sam nogomet dosta dugo. Nakon treninga išao bih pjevati pa mi je otac rekao da moram izabrati. Tvrdio je da si vičući na treninzima trošim glas i onda poslije ne mogu pjevati. Izabrao sam glazbu i krenuo u muzičku školu na glavni predmet klavir, to je ljubav koja nikada nije prestala. Bilo mi je naporno vježbati, pomišljao sam i odustati, ali je otac inzistirao da moram biti uporan. Roditelji su inzistirali i na formalnom obrazovanju, da znam i svirati, a ne samo da budem pjevač. Cijela obitelj je bila velika podrška. Na kraju sam upisao klavir i u srednjoj muzičkoj, pa i diplomirao osmi (pedagoški) odjel na Muzičkoj akademiji. Tako evo i u Whitesnakeu sviram klavijature i pjevam, počeo sam nabavljati više opreme i baviti se zvukovima. Većina mojih kolega sa studija me, osim kao pjevača, cijeni i kao klavijaturista što mi je ogroman kompliment jer su to ljudi koji sviraju kako ja neću nikada.”

Koliko je na vas utjecao otac, također glazbenik?

”Meni je društvo glazbenika bilo potpuno prirodno okruženje. Sa 11 sam godina znao otići u klub Sax i svirati s nekim tamošnjim kućnim bendom. Pjevanje rocka i bluesa po tim klubovima meni je već kao dječaku bila normalna stvar.”

Klavijaturiste koji na Akademiji odu u lakše glazbene žanrove ne doživljavaju baš dobro?

”O, da, nerijetko se to tretira kao izdaja. Još me profesorica u osnovnoj školi opominjala da odlazim u zabavnjake, a ja sam samo htio naučiti svirati i blues, rock i malo jazza. Bio sam tip kojeg uhvatiš u trenutku i natjeraš ga da improvizira. Nisam bio tip koji će sjesti, navježbati skladbu i odsvirati je uvijek isto, bilo mi je to malo čudno. Nju je to smetalo, ali na Akademiji je bilo profesora koji su blagonaklono gledali na to i onih koji su to mrzili.”

Kako ste stajao s tzv. teorijskim predmetima, ima glazbenika koji su se prilično mučili?

”Solfeggio mi je bio najjača strana, usudio bih se reći da sam bio među najboljima u generaciji jer bi profesor na satu često propitivao pogađanje intervala koji odsvira, a mene bi molio da ne sudjelujem u takvim vježbama. Ali zato sam u polifoniji bio vjerojatno najgori u klasi jer ju u srednjoj školi gotovo uopće nismo radili. Naime, imali smo profesoricu s kojom smo rijetko ozbiljno prolazili te vježbe, mislim da mi je to dan danas slabija strana. Harmonija i solfeggio su mi išli, imao sam četvorke i petice, ali u polifoniji sam bio stvarno slab.”

Koliko se još sjećate pobjede na Dječjoj euroviziji u Kopenhagenu, 2003.?

”Pa sjećam se tog zadnjeg izlaska na pozornicu, preuzimanja nagrade i zadnjeg nastupa s pjesmom “Ti si moja prva ljubav”. Nedavno sam bio u tom gradu i shvatio da mi je Kopenhagen općenito ostao u jako lijepom sjećanju jer sam ondje praktički živio velik dio 2004. jer mi je tamo bio menadžer, imao sam i turneju po Danskoj i ta mi je zemlja među prve tri u kojima bih mogao živjeti. Iznimno je civilizirana, sustav je posložen, ljudi imaju besplatno školovanje sve do fakulteta, ali u usporedbi s recimo Sjedinjenim Državama, imaju izvrsno organizirani zdravstveni sustav. U Danskoj smo 2005. svirali na istoj pozornici UB40, Ronan Keating i ja.”

Izjavljivao si da ti je glazba često bila spas u depresiji. Kakve su to depresije u tvojim zlatno mladim godinama?

”O, svašta mi se događalo. Godine 2014. imao sam operaciju glasnica, godinu dana poslije zatvorilo se puno klubova. Hrvatska me javnost u to vrijeme nije prepoznavala. Tek 2016. kad sam postao članom američkog benda Trans-Siberian orchestra i stvari su se počele zahuktavati u inozemstvu, počeli su me po malo prepoznavati i ovdje. Ali do tada bila je to borba, baš je bilo teško, sjećam se da sam znao biti potpuno “down”. Ali, čuo bih neku pjesmu koja me podigla, poznato je da glazba djeluje terapeutski.”

Komentari onoga što radite više vas ne pogađaju?

”Gledajte, svatko ima pravo reći što želi, ne mogu se više obazirati na komentare. Nađe se uvijek neki tip koji nije napravio ništa, pa na nekim portalima komentira mene koji sam napravio stvarno dosta.

Popularnost mi nije problem, iako ponekad pitam nekoga zašto se uopće želi fotkati sa mnom? Izgleda da sam malo prenormalan za ovu industriju

Iako mislim da sam tek sad na pravom početku, ova neka poznanstva i suradnje koje sam ostvario gotovo su nestvarne. Svirati sa Jeffom Backom, Zakkom Wyldeom i Johnnyjem Deppom, biti desna ruka Coverdaleu, čuti da ekipa iz Kissa kaže da sam najbolji na svijetu i da je preda mnom budućnost, to su velike stvari. A ljudi su uvijek pričali pa će i sada, a dopustiš li da dođu do tebe, samo te mogu uzdrmati.”

Dojam je da ste čvrsto na zemlji?

”Ma naravno, još toliko stvari želim probati, svaki segment pjevanja, pisanja, odijevanja i ponašanja na sceni. Baš me spomenuta ekipa sada u Francuskoj hvalila kako sam talentiran frontman i kako komuniciram s publikom, a ja sam si mislio kako to još mora biti puno bolje. Najgore je kad sebi kažeš da je to sada to, ovo je moj vrhunac. Ma nema toga, stalno moraš ići naprijed, doslovno se umaram razmišljajući što bih još mogao raditi bolje, što još popraviti. Mora to još biti bolje.”

Kako se snalazite u kazalištu, rock operama i mjuziklima?

”Super mi je bilo u kazalištu. Sve je istina unaprijed zacrtano, kao na Akademiji, ali ipak imaš mali prostor slobode. Bilo mi je super glumiti u kazalištu Komedija 2003. i 2004., nešto poslije i u Gavelli. Godine 2012. glumio sam čak i u mjuziklu “Josip i kričave boje njegovih snova” u Areni Varaždin. Ma super su to iskustva.”

Bili ste blizu i svirali s nekim rock velikanima?

”Strašno mi puno znači što sam u zadnje dvije godine svirao sa Steveom Vaijem, upoznao Slasha ili Johnnyja Deppa, upoznao svoje idole iz američkih bendova i što su me primijetili i postao sam dio te ekipe. Iako ću i dalje kupiti CD nekoga od njih, nisam više njihov mali fan nego smo u principu postali prijatelji. Potpuno se promijenila perspektiva iz koje sada dolazim u kontakt s tim ljudima”.

Koji je to bio ključni trenutak na vašem dosadašnjem putu?

”Prvi od njih se dogodio kad sam snimio tribute pjesmu pjevača za kojeg mnogi nisu znali. A tog je pjevača otkrio isti čovjek koji je otkrio mene, a to je Paul O’Neil iz Trans-Siberian orchestra. Tu su se svi počeli javljati. Pa sam snimio album s Georgeom Lynchem iz benda Dokken, pa su ljudi vidjeli da mogu pisati. Došla je i pandemija pa sam radio neke neuobičajene stvari. Recimo, uzeo bih neki instrumental, na njega napisao svoju melodiju i tekst i objavio na YouTubeu. Ljudi koji su pisali te instrumentale, recimo iz grupe Dream Theater, zvali bi me i čudili se kako sam iz te glazbe uspio napraviti takav finalan proizvod.

Zvali su me mnogi na turneje, ali došao je lockdown. Mnogi su čuli za mene, među njima i David Coverdale. On je čak rekao da pjevam predobro da bi mi dopustio da dođem i blizu glavnog vokala, ali da je dobro da i sviram pa me može postaviti malo iza na pozornici, da s tog mjesta pjevam. To je postalo ‘win-win’ rješenje.”

Manje je poznato da ste radili s Arsenom?

”O da. napravili smo jednu božićnu pjesmu zajedno, a bio je i gost na mom prvom koncertu na Šalati. Bio sam njegov veliki obožavatelj, kao klinac sam čitao njegove knjige i jedanput sam mu prišao i izrecitirao jednu pjesmu koju nitko nije znao. Toliko je bio u čudu da mi je poslao sve svoje knjige potpisane. Uglazbio sam njegovu pjesmu ‘Provincijsko kino’ i htio doći kod njega doma u Haulikovu da mu to pustim, no završio je u bolnici i umro. Tako da ideja da tu pjesmu složimo zajedno i da ju otpjevam na Chansonfestu nije nikada realizirana.”

Većina ljudi život glazbenika doživljava glamuroznim?

” Treba puno raditi i dokazati da si ti taj lik. Međutim, puno mladih sjedi kod kuće i čeka da im se stvari dogode. Ja, pak, sve uzimam u svoje ruke. Čak i kada se čini da imam sve, razmišljam što još mogu napraviti u recimo ovih 15 dana koje sam u Hrvatskoj da stvorim još malo fame oko imena. Evo, recimo, za vrijeme pandemije svi su bili doma, visili na YouTubeu shvatio sam da moram objavljivati video klipove. Kako sam završio u sudskom sporu s diskografom iz inozemstva, ne mogu objavljivati ništa svoje autorsko na engleskom. Ali i tu sam pronašao rješenje, shvatio sam da mogu uzeti neki instrumental, pisati svoje tekstove i melodije. Dakle, uzeo sam nešto tuđe, ali dodao svoje, nisam uzeo cover. Kako sam već rekao, tu su me prepoznali važni glazbenici. Do tada se znalo da kao pjevač idem na američke turneje s Trans- Siberian orchestraom, a sada su shvatili da sviram različite instrumente.”

Ljudi vaših godina uglavnom temu Domovinskog rata izbjegavaju, ali vi ne?

”Pa upoznao sam u Trogiru Marijana Gubinu koji je napisao knjigu ‘260 dana’ i rekao mi je da želi pjesmu koja će biti na neki način naslovna pjesma te njegove knjige. Odmah mi je na pamet pala ideja da se pjesma zove ‘Prošao sam sve’ i imao sam klavirsku melodiju, bio je oduševljen. Odlučili smo napraviti cijeli konceptualni album koji prati radnju knjige po poglavljima. Sve sam vokale snimio dva dana prije operacije glasnica tako da sam dao sve što sam u imao u tom trenutku.”

Je li vas bilo strah operacije glasnica?

”Uh, moram priznati da je. Pomišljao sam što ako se probudim i više ništa ne mogu otpjevati, što ću onda? Ali nakon operacije sve je, hvala Bogu, krenulo na bolje.”

Kako gledate na nagrade?

”Baš sam ovih dana razgovarao s jednim talentiranim redateljem spotova i rekao mi je da se nada nagradi na festivalu, iako je čuo da se već zna tko će ju dobiti. Rekao sam mu da ne razmišlja o nagradama. Ja sam prošao dosta tih festivala i pobijedio na gotovo svima, pa i kada nisam trebao pobijediti. Znači, bilo je to nepravedno prema nekom drugom. Pa kad danas pogledate tko sve ima Porine, ne želim imenovati, a nemaju ih mnogi koji su ih zaslužili, onda shvatiš da to više nema veze s vezom. Ako imaš najbolji album na svijetu, a izdao si ga sam, bez potpore nekog diskografa, nećeš biti ni nominiran. Tako da je najvažnije da ti znaš da radiš kako treba, da si sretan i da su tvoji rezultati kvalitetni. Što imaš od toga da radiš grozno i dobivaš nagradu? Često sam nastupao na pop festivalima i kao rock pjevač završio pri vrhu i to mnogima nije bilo jasno. Pojavi se hrpa pop pjevača, svi se nadaju i onda se dobro plasiram ili čak pobijedim ja koji nisam niti htio biti tamo. Iskreno, po meni natjecanja nemaju smisla.”

Je li ti Whitesnake vrhunac ili ima dalje?

”Ma kakav vrhunac. Pa ne može meni sa 30 godina i s još mnogo neobjavljenih pjesma biti vrhunac to što sam ušao u veteranski bend i što pomažem glavnom pjevaču. Ako je to vrhunac, onda ću stvarno biti jako žalostan. Coverdale zna da ja pišem i pozvao me da novi njihov album napišemo zajedno. Istina, u ovo doba kad rock zvijezda više nema, da mene kao 30-godišnjaka pozove takav rock bend, to je nestvarno. Ali to ne može biti kraj nego samo odskočna daska za nešto više.”

A to su autorski albumi?

”Apsolutno. Autorstvo je jedino što može nadživjeti osobu. Mi svi i dan danas slušamo Queen, iako Fredie već dugo nije tu. A da je bio samo cover pjevač? Dobro, jako se važno naći u pravo vrijeme na pravom mjestu, puno je i bendova i pjevača s izvrsnim pjesmama koje nikada nisu zaživjele i to mi je jako tužno. Ali što ćeš, treba raditi, nikada stati. A i korona nas je strašno pokosila. Ja sam sa svojim bendom Animal Drive trebao ići na stadionsku turneju s Gunsima, došla je korona, pa spomenuti problemi s izdavačkom kućom i sve se raspalo.”

Upravo za vrijeme korone radili ste i u svojoj struci?

”Da, predavao sam glazbeni u tri srednje i bio razrednik u jednoj osnovnoj školi. Proveo bih na tim poslovima i puno radno vrijeme od 8 do 18 sati. U ulogu razrednika uletio sam u najgoroj fazi jer je baš potkraj svibnja na porodiljni otišla jedna kolegica. To znači da sam ja došao u lipnju, zaključivati ocjene, dijeliti svjedodžbe i pisati onu knjigu evidencije. Na mene je dakle pao najteži dio tog posla”.

Koji su planovi?

”Imam gotov album i čeka se završetak spora s diskografom da bi objavljivanje bilo izvedivo. Moj gitarist i ja smo snimili album s jednim jako poznatim bubnjarom, to već svije godine stoji u ladici. Imam ukupno tri albuma koja čekaju objavljivanje na svjetskom tržištu. O domaćem tržištu sam počeo razmišljati tek sad kad su me blokirali vani. Naime, sudski postupak je u tijeku pa ne mogu puno o tome, ali od 2020. diskografi su meni i tom mom bendu Animal Drive počeli uvjetovati neke stvari na koje nisam htio pristati. Čekamo da se to riješi.

Kako se nosite s popularnošću?

”Nije mi to problem, iako ponekad pitam nekoga zašto se uopće želi fotkati sa mnom? Izgleda da sam malo prenormalan za ovu industriju. Meni je normalno otpjevati na visokom nivou i sići s pozornice i nije mi jasno zašto bi netko imao doma fotku sa mnom. Ali, uvijek pristanem, ne bježim od toga. Ali stvarno ne glumim zvijezdu. Pa mnoge svjetske velikane osobno poznam. Još je ostao samo Brian May. Oduvijek sam osjećao da bih ja mogao postati taj neki važan lik, dok mi se to nije potvrdilo mišljenjima mnogih velikana. I počeo sam još više raditi.”

Kakva ti je Hrvatska kao okvir za život?

”Najljepše mi je ovdje. Sam si moraš stvoriti mogućnosti za život. Moram priznati da mnogi ovdje nerijetko pokušavaju umanjiti nečiji uspjeh, pa su čak za mog oca koji mi je menadžer govorili da me gura, čak i iskorištava. A rijetko bismo čuli da je vjerovao u mene i da sam ja uistinu dobar glazbenik koji puno radi. To je frustracija jer mnogi ne mogu vjerovati u uspjeh koji mi se događa, pa krenu pričati gluposti.

Danas dobro živite od glazbe?

”Da, da. Idem na svjetsku turneju s Whitesnakeom i nakon toga na američku turneju s Trans-Siberian orchestra, naravno da mogu živjeti od toga. Bilo bi čudno da neki glazbenik ovdje u Hrvatskoj dobro živi, a da je koji radim na svjetskoj razini to ne mogu.”

U Prodaji

hr-hr

2022-08-05T07:00:00.0000000Z

2022-08-05T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/281706913444814

Vecernji List