Goran Bare životna priča

Shvatio sam da na naše koncerte ne dolaze više klošari i narkomani nego vidim tu i neke skupe automobile, uređene žene i momke

Evo, jutros sam nakon četiri godine prekinuo s curom koju sam obožavao”, prvo je što mi je rekao Goran Bare sjedajući u lokalni kafić blizu njegova stana u Novom Zagrebu. Kud si mene na tu temu našao, pomislio sam. Ali, šta ću, idem putem koji mi je otvorio.

Bare, postoji li uopće prava ljubav?

”Pa postoji, ali vidiš i sam što se događa, materijalno se samo gleda. Ja njoj kažem da u vezi ne možeš samo uzimati, moraš i dati. Ali ona to ne kuži.”

Kako uopće znaš tko voli tebe, a tko brend koji si postao? ”Hm, pa recimo ova o kojoj govorimo, ta zadnja, nije uopće slušala moju muziku. Tako sam znao. Ali inače, da, ne znaš tko je tu samo zato što si poznat, a tko je tu zbog tebe kakav jesi. Evo, recimo, ovo sam ljeto bio na moru i na Jadriji su me lokalni ljudi prihvatili, nitko me nije fotkao niti gnjavio, pa sam se opustio. Ali, eto, neka me žena koja je ležala pokraj mene i te sada bivše cure, potajno fotkala u kupaćim gaćama i poslala to lokalnom portalu koji je to bez ikakvog pitanja objavio. Da me pitala za fotkanje, ne bi bilo problema. Misle na portalu, neće se Baretu dati tužiti. Ne dajem više intervjue, ovo s tobom je iznimka jer se znamo.”

A kako se znamo? Prije nekoliko sam godina na mjestu glavnog urednika nacionalne glazbene televizije zamislio da Bare dobije vlastiti talk show. I dobio ga je, zvao se “B strana”, a ugostio je u nekoliko emisija Ivicu Kostelića, Rajka Dujmića, Davorina Bogovića, Mladena Grdovića, Davora Pavunu i još neke. Ne treba niti reći da se izvrsno snašao u ulozi voditelja i da su emisije bile iznimno gledane, možete ih pogledati i danas na YouTubeu. Nego, dok smo otvarali intervju za Ekran pitao sam se što ga nakon takvog početka o prekidu s curom i propalom ljubavi pitati, kako otvoriti intervju u kojem će, pijuckajući čaj (vjerujte mi), otvoriti dušu? No, Bare je sve sam riješio. Želio se za početak predstaviti čitateljima Ekrana, čisto da znaju što čitaju:

”I am Goran Bare, poznati pjevač narodne glazbe i sevdah standarda. Omiljena mi je pjesma ‘Mehmeda majka budila’ Mehe Puzića.”

Odmah nakon toga ustane i podsjeti konobaricu da mu je zaboravila uz čaj donijeti i mlijeko. Vrati se za stol i kaže: “Šta si me ono pitao?”

Kako je prošlo ljeto, dosta ste svirali, dečki iz benda mi kažu da si bio izvrstan na pozornici?

”Ma ima svirki, samo neka tako i ostane. Ma znaš, stvar je u tome da ne pijem, pa onda kako ne pijem, tako su koncerti dobri. To se pročulo pa nas ljudi angažiraju. Kad si pijan, nitko te ne zove.”

Imaš li dojam da će ljudi zbog starih hitova doći na koncert objavio ti nešto novo ili ne?

”Pa imam. Dobar dio ljudi ne zna uopće nove pjesme. Koncert slažem tako da je prvi dio teži i smireniji, dakle počinjemo najčešće s ‘Rođen za suze’, pa ‘Ljubav krvari’, a onda pred kraj - ajde pjevajte. Tu su ‘Vrijeme da se krene’, onda svi pjevaju i skaču, kao i na zadnju stvar ‘Ja sam budućnost’, opet pjevaju i skaču. Pravo da ti kažem, meni je od ‘Teških boja’ muka. I još nekih pjesama koje sviramo u tom dijelu koncerta za publiku. Stariji razumiju takav koncept koncerta i slušaju taj sporiji prvi dio, ali klinci ne. Oni dođu zato što su me vidjeli na televiziji. Neki od njih znaju samo ‘Teške boje’ i ništa više od mojih pjesama. Evo, svirali smo sada u Dubrovniku i u cijeloj smo sezoni prodali najviše ulaznica. Bilo je fenomenalno, bio sam izvrsno raspoložen. Shvatio sam da na naše koncerte ne dolaze više klošari i narkomani nego vidim tu i neke skupe automobile, uređene žene i momke.”

Kako funkcionira bend u ovom sastavu? ”Ja ti bez ikakvog ustezanja tvrdim da sad imam najbolji bend u Europi (Kruno Domaćinović, gitara; Davor Rodik, gitara; Alen Tibljaš, bubnjevi; Berislav Blažević, klavijature i Mario Rašić, bas, op.a.). Članovi onih originalnih Majki nisu imali pojma, bili smo svi početnici prema ovima. S malim Krunom sam imao malo problema, jer je jedini iz onih Majki devedesetih, jer je ovo što sad sviramo minimalistička glazba, ne više ružiona. Neke nove stvari čak niti nemaju gitaru. Ali, svi funkcioniraju izvrsno, baš uživam sad na pozornici.”

Što se dogodilo u Šibeniku?

”Ma, bilo je izvrsno, iako je koncert bio ponovljen. Naime, još u Zagrebu sam dobio koronu i prebolio, ali sam svejedno onakav nikakav otišao u Šibenik, uvjeren da ću izdržati. Ali nisam mogao govoriti, taj je virus izvukao svu energiju iz mene. Na svu sreću, organizatori su imali razumijevanja i odgodili koncert koji je na kraju bio izvrstan. Taj Sveti Mihovil je fenomenalan prostor, oblikom amfiteatra i akustički. I taj pogled na more inspirira. Ja sam u 58. godini, putovanja po vrućini mi nisu više lagana, ali kad to toliko voliš, može se.”

Sprema se treći singl koji će, uz dva već objavljena, najaviti novi album?

”Tako je. Ma znaš malo sam pod pritiskom diskografske kuće. Ali kad čovjek malo bolje razmisli, bolje je raditi dobre stvari jednu po jednu, nego otići u studio napraviti dvije dobre, a ostale samo da popune album. Imao sam dva nova singla i odlično su prošli, lagano, polako.”

Treba očito, zbog sve one mlađe publike koju Bare spominje, reći da su Majke osnovane u njegovim rodnim Vinkovcima 1984. godine. Prvi, točnije neku vrst “nultog albuma”, snimio im je tri godine poslije neovisni izdavač Zdenko Franjić, a prvi službeni album “Razum i bezumlje” izlazi 1990., mnogi su ga ubrzo proglasili rock albumom godine. Usred rata bend se raspada, ali Bare okuplja nešto izmijenjeni sastav za drugi album “Razdor”. Snima i dva samostalna albuma i odlazi na turneju praćen grupom nazvanom Plaćenici. Slijede albumi “Milost”, “Vrijeme da se krene” i “Put do srca sunca”. Godine 2012. njihov album “Teške boje” dobiva 11 nominacija i osvaja čak šest Porina. Najprestižniju glazbenu nagradu za rock album godine osvaja i za mnogima atipičan njegov album “Nuspojave”.

Album “Nuspojave” bio je potpuno neprilagođen čudu zvanom formatirani radio, nije te bilo strah da ga neće puštati?

”Boli me briga. Rekao sam im da pjesma ‘Ljubav krvari’ traje deset minuta, hoćeš li ju pustiti ili nećeš. Iskreno, radio od uništenja Radija 101 uopće ne slušam. Pa nemaš

S pet godina sam shvatio da život uopće nije lijep, bio sam zanemareno dijete, stalno na ulici. Znao sam dobiti gadne batine jer sam kao prvašić zaboravio kapuljaču u školi

što slušati. Imam kod kuće kompjutor, izaberem glazbu koja mi paše i gotovo.

Kada si shvatio da ćeš živjeti od glazbe?

”O, jako rano, već sa 10 ili 11 godina. Prvo, čuo sam Rolling Stonese. Drugo, kao mali gledao sam mamu i tatu kako ustaju u pet sati i idu na posao. Majka mi je bila čistačica u školi, a tata je radio kao pružni radnik na željezničkoj stanici u Vinkovcima. I uplašio sam se da ću i ja tako živjeti jer to nije život. Odrastao sam i jako me počela zanimati glazba, sestra je dobila gramofon i slušao bih ploče kad je ona bila u školi. Prvo sam skužio Stonese, pa Doorse, pa punk-rock i kad sam vidio omot albuma ‘Black and Blue’, Stonesa, rekao sam ovo ja želim živjeti. Glazba me opčinila, ta energija me zgrabila. Do tada su puštali samo one Beatlese koji su mi bili dosadni.”

Kakvi su bili roditelji prema tebi?

”Za njih muzika niti ikakva umjetnost nisu postojali. Samo novac, bijela rasa, Papa, i to je to. Meni se sve to zgadilo. Mama ocu kupi košulju iz Sevnice, a njemu je to zvučalo kao da je iz Srbije. Odmah bi ju izudarao. Znao sam skočiti na njega, samo bi me odbacio. Jednom me namjeravao udariti stolicom, mislim da bi me ubio da ga mama nije spriječila. Otjerao me iz kuće, živio sam kod prijatelja, a mama bi me zvala na ručak kad otac ne bi bio kod kuće. Već tu počinju moje suze. S pet godina sam shvatio da život uopće nije lijep, bio sam zanemareno dijete, stalno na ulici. Znao sam dobiti gadne batine jer sam kao prvašić zaboravio kapuljaču u školi.”

Jesi li u svojim ženama kroz život našao ljubav koju nisi imao u djetinjstvu?

”Jesam, posebno s prvom ženom, Mirjanom, a i nekim drugima koje neću imenovati. Strašno sam emotivan i zaljubljiv. Jako se zaljubim, patim, to je opasno. Evo ovaj me intervju sad ponukao na novu pjesmu.”

Počeo si kao bubnjar?

”Prvo sam u Duo debili u Vinkovcima s gitaristom Marinom Pokrovcem (poslije gitaristom prve postave Majki, op.a.), lupao po kutiji Kisko octa, a onda sam imao i one neke mađarske bubnjeve. Nisam znao pisati pjesme u vrijeme početka benda Majke pa sam ih pitao hoćemo li biti Pink Floyd ili vokalno instrumentalni sastav? Ja sam se prihvatio tog posla, ali za onaj nulti, ali i prvi album ‘Razum i bezumlje’ nije to bilo nešto. Tekstovi od 4 stiha, to su moji neki počeci skladanja. Ali na albumu ‘Razdor’ sam već počeo rasturati. O albumu “Vrijeme da se krene” ne treba puno govoriti, bilo je to nešto kao hit do hita. Nevjerojatno je da smo ušli u studio sa samo četiri pjesme i u par sam dana napisao još šest. Ni danas mi nije jasno kako sam to uspio.”

Kako kreće stvaranje pjesme?

”Uvijek od teksta. On mi je vodilja za sve dalje. Sevdah sam zavolio. I flamenco. Pa recimo pjesma ‘Ljubav krvari’ je u temelju sevdah. ‘Depresija’ je pjesma koju ne volim pjevati, jer se uvijek kad nešto pjevam, moram vratiti u to raspoloženje. Recimo, ako ti je neka žena slomila srce, sjetiš se toga pa si u badu, ili nešto drugo ti se dogodilo, moraš se sjetiti toga. Mislim da svaki iskreni pjevač i autor pjesme više puta mjesečno mora ponovo proživljavati ta bolna sjećanja. Dobar dio ljudi toga nije svjestan, misle vidi ga pjevač, zabavljač. Ne razumiju da su pjesme iz duše. Kad smo već spomenuli ‘ Teške boje’, evo otkrivam ti da je nastala iz tri različite pjesme iz kojih sam uzeo po jednu kiticu.”

S kim ste se na vrhuncu popularnosti Majki “tukli”?

”Pa postojali su Partibrejkersi, Električni orgazam i Disciplina kičme. U Zagrebu nismo imali ozbiljnu konkurenciju jer su se novovalci razvodnili. Kazalište je otišlo u nekom čudnom smjeru, Pankrti su se raspali. A i inače su Vinkovci u ono doba gravitirali Beogradu jer je vlak išao svakih par minuta prema tamo. Uskočio bih i ja i ispred SKC-a se družio s članovima Šarlo akrobate ili s Giletom iz Električnog orgazma.”

Koliko su Majkama bili važni video spotovi?

”Uh, pa ja i danas kažem da je MTV uništio rock’n’roll. Kad su ljudi počeli gledati, umjesto da slušaju glazbu. A i taj MTV je bio tako ogavan u početku, užas. Ja spotove ne volim snimati, ali uvijek dam sve od sebe zbog ljudi koji ga rade. Recimo, ‘Rođen za suze’ je izvrstan spot.”

Što je istina o koncertu s orkestrom na Šalati 2019. koji su mediji kritizirali?

”Moj je tadašnji menadžer, bez mog znanja, unajmio šest televizijskih kranova, znaš ti koliko to košta? Drugo, gore se snimao spot a da meni nitko nije rekao za koju pjesmu. Kad mi je netko iz benda rekao sve to usred koncerta, svašta mi je počelo ići po glavi i od tog sam trenutka zaboravio tekst, koncert je otišao k vragu. Ja obožavam raditi s orkestrom, ali kad shvatiš da te svi varaju, postaneš agresivan.”

Zašto si nedavno progovorio o pokojnoj supruzi Mirjani?

”Ne znam zašto sam o njoj govorio, možda sam bio negdje pijan ili nešto. Kad sam ja nju ujutro pronašao mrtvu pokraj sebe, doživio sam nervni slom. I krenuo sam sebe uništavati u pokušaju da odem za njom u smrt. Želio sam umrijeti, ali sam shvatio da me ostavila s djetetom od godinu dana i da ne mogu njega ostaviti. On danas ima 28 godina.”

”Ne. Jako je to zeznuto. Ja sam ga ostavio kad je imao pet godina i on me se zapravo ne sjeća. Živio je s bakom i djedom, u početku sam dolazio vidjeti ga. Oduzeli su mi vozačku dozvolu još ‘97., pa sam morao ići vlakom, a svi bi me nešto grlili i zvali čim bi me vidjeli. Pa mi se to nije dalo. On je krenuo na fakultet u Zadru pa smo se tamo viđali kad bih imao ondje koncert. Ali opet sam za....o, znaš. Sve me to više muči kako starim. Sviraš pa zaboraviš, pa mu ne stigneš na rođendan, zaboraviš mu čestitati, za....o sam, šta da ti kažem. Miran Bare živi u Zadru, završio je dva faksa, francuski i engleski i filozofiju.

Puno je bilo govora o nesreći u kojoj su u ranoj fazi benda poginula dva dečka i član Majki, Marin Pokrovac?

”Sjurili su se automobilom u Bosut i utopili. Vraćali smo se s probe makadamom u Vinkovce i u jednom je trenutku auto s njima trojicom projurio pokraj nas, vozili su strašno brzo. Mi smo došli u Vinkovce, nije ih bilo, pa mi je netko rekao da su sletjeli u Bosut. Znači, mi smo prošli autom pokraj mjesta na kojem su se okrenuli na krov i potonuli! Vratili smo se na to mjesto i vidjeli gužvu i sve ostalo. E sad, dobar dio ljudi, posebno roditelji poginulih, krivili su mene da sam ih ja kao nadrogirao prije vožnje, što nema veze s istinom.”

Koliko ti i danas fali Marin Pokrovac s kojim si se i počeo baviti glazbom?

”Uh, on je bio super dečko. Ostala mi je strašna praznina u srcu koju nikada nitko nije popunio. Pa mi smo se znali od sedme godine života. Osnovali smo prvi bend Duo debili, on je imao neku gitaru i nabavili smo negdje Orkan pojačalo mađarske proizvodnje. Ja sam u početku umjesto po bubnjevima, kako sam rekao, lupao po praznoj posudi octa. Sjećam se prvog koncerta 1980., imali smo 15 godina i jako su nas dobro primili. Nije nas bilo briga ni za što, bila je to totalna improvizacija, izvodili smo svoje autorske pjesme. A budući da smo voljeli filmove strave i užasa, većina tema pjesama bili su vampiri i tome slično.”

Pritisak zbog navodne krivnje za nesreću bio je toliki da si otišao na tri mjeseca u Zagreb?

”Od ožujka do srpnja te ‘89. godine radio sam kao vozač, prevozio sam tjesteninu u dostavnom autu po Zagrebu. Znao bi mi šef reći da odvezem robu u Zeku na Jordanovac. A ja niti znam gdje je Jordanovac, niti znam šta je Zeko. Nisam se vratio u firmu pet sati i nisu mi htjeli dati otkaz. Kad sam ga ja ipak odlučio dati, pitali su zašto odlazim i šta su mi skrivili. Vratio sam se u Vinkovce i zaposlio na benzinskoj pumpi, smjene su bile po 12 sati, ali se moglo strašno zaraditi, da sad ne objašnjavam kako.” Droga? ”Bio sam veliki protivnik ovisnosti jer mi je išlo na živce kako se narkomani ponašaju, stalno se nešto češu i tumaraju okolo. Ne znam šta mi je bilo, odlučio sam vidjeti kako je to kad uzmeš heroin. Sjedio sam u nekoj pizzeriji, taj mi je diler to pripremio i ja ti ne mogu reći kako sam se osjećao. Znam da je padao lagani snijeg, izašao sam van i osjećao toplinu i sigurnost. Kao povratak u maternicu i sigurnost. Milina. Ali samo neko vrijeme, a onda je počeo pakao. Evo, molim današnje klince da to ne probaju jer je to pakao. Posebno kad te apstinencijske krize natjeraju na kriminal, gotov si.”

Imaš li ti dosje?

”Da, već u Jugoslaviji, a oni su ga samo prebacili Hrvatskoj”.

Otvoreno si kritizirao HDZ, ali sad si razočaran svima?

”E, da. Svi smo mislili da će, riješimo li se Tuđmanovog načina vladanja, nebo postati ljubičasto, ali ku..c. Ja ne znam što se ljudima dogodi kad uđu u politiku? Ako su i imali entuzijazam, birokracija te brzo pojede. Otvoreno ti kažem da se bojim da ćemo mi biti iduća Grčka. Tu su zemlju prožvakali i iskoristili. Vidiš i sam koja je kod nas već inflacija, što se događa s Rusima i Ukrajincima. Bojim se kako će to izgledati sad kad uđemo u tu euro-zonu. Ne bojim se za sebe. Pa mene svaki dan jedan stariji gospodin u kvartu pita da mu dam koju kunu. Uvijek mu dam. I takvih ima toliko puno.

Je li ti žao što si pjesmom “Vrijeme da se krene” pomogao da dođe do političkih promjena?

”Ma ja sam to napravio svojevoljno, jer sam vjerovao Račanu. Međutim, kad je došao na vlast, kao da je postao drugi čovjek. Nismo više poslije razgovarali, iskoristio me. A onaj Budiša mi nije nikad ruku dao, čovjek me potpuno ignorirao.”

Znaš li da mnogi muzičari i glumci dostavljaju hranu ili taksiraju kako bi preživjeli?

”Znam, znam. I to dobri glumci. Umjetnost je strašno srozana, bolje je u tom smislu bilo u Jugoslaviji. Više su cijenili i slikare i glumce i muzičare. Pa svirali smo što smo htjeli. Toliko je sve danas srozano”.

Muči me pjesma “Rođen za suze”. Je li to presjek svih tragedija koje su ti se događale?

”Imaš pravo. Pa ja sam nekad mislio da sam proklet. Ali nije to tako. Mene je zadesio kao nekakav lanac tragedija, pa dokle više? Evo sad je stalo. Ali ta pjesma je temeljena na svim tim događanjima. Evo nedavno mi je umro i menadžer Igor Boltek. Bit ću iskren, nisamo se baš slagali, imali smo financijskih razmirica, radio je i za druge bez mog znanja i volio je figurirati u tom glazbenom miljeu. Ali, u biti je bio dobar dečko. Eto, ni njega više nema.”

I u tom trenutku prilazi nam starija, mršava, očito životom, a i alkoholom izmučena gospođa, moleći cigaretu. ”Sunce moje, pa kako bih ja tebi to mogao odbiti?” pitao ju je Bare otvarajući kutiju s još desetak cigareta.

Uzela je i sjela za stol do nas. ”Nego, reci ti meni šta ćeš popit?”, pita ju Bare.

” Travaricu bez leda”, ispali ona nimalo iznenađena.

”Konobar, molim vas za moju dragu prijateljicu jednu travu na moj račun”, viknuo je Bare preko cijele terase kafića.

Plačeš li kad si rođen za suze?

Često. Ali ne cure mi suze. A kad puše vjetar, oči mi jako zasuze. Nije mi jasno zašto ne cure kad plačem. Ridam. Priznajem. Ne vjerujem u Boga, ali sam siguran da netko vuče poteze. Zašto mi ne bismo vjerovali da je svemir živo biće?”

Toliki su bliski ljudi otišli ispred tebe, brine li te starenje i fizički kraj?

”Gledaj, to se dogodi u sekundi, prestaneš razmišljati. Ostanu pjesme i kosti. I Arsen i Bowie i Dino i Tigran, svi su u grobovima. I ja ću. Imamo osjećaj da ćemo živjeti jako dugo, ali ne brinem se jer onda više neću brinuti. Ja sam se sa 19 godina navukao na drogu, umrla mi je žena, svašta se strašno događalo. Ali, patnja mi nije inspiracija. Volim Leonarda Cohena jer on to sve tako fino umota u pjesmu. Ja znam da sam napisao brdo loših pjesama, ali sam napravio i neke dobre.”

Je li jedino iskreno u ovom poslu tvoj odnos s publikom?

”Je. Odrađivao sam koncerte kad sam pio, a pio sam kad sam shvatio kakvi su ljudi oko mene. Nisam imao s kime razgovarati. Danas nikada ne odrađujem koncerte, dajem sve od sebe.”

Nećeš odraditi niti koncert najavljen za 12. studenoga u Domu sportova? Zašto u maloj dvorani?

”E, to će biti koncert za pamćenje. Imat ćemo ozbiljne probe. E vidiš, sad kad me pitaš, i ja se pitam zašto mala. Idem ovog trena zvati menadžera.”

Zove, razgovara i objavi.

”Evo, kaže on, ako se proda mala, prebacit ćemo koncert u veću dvoranu. A onda ćemo s trećim singlom objaviti i novi album. i moram ti otkriti još jednu tajnu. volio bih objaviti album prepjeva velikih šansona umjetnika kao što su recimo Edith Piaf ili Jacques Brel. Fino, nježno uz dobar orkestar.”

I još je zaželio izgovoriti odjavu za kraj razgovora:

”Ljudi budite optimistični, nemojte bauljati po nekim mrakovima, znate o čemu govorim. Lagano živite, zaljubite se, seks, naravno sa zaštitom, je bolji od svake kemije.”