Senka Bulić

MOŽE SE PREŽIVJETI I NA NEZAVISNOJ SCENI. ALI UZ UPORNOST I ENTUZIJAZAM

BILA JE MEĐU PRVIMA KOJI SU PRIJE DVADESETAK GODINA ODLUČILI ZAPLOVITI U NEMIRNIM VODAMA NEZAVISNOG KAZALIŠTA. NJEN TEATAR HOTEL BULIĆ NEDAVNO JE PROSLAVIO 20 GODINA POSTOJANJA

Već dvadeset i kusur godina ime i prezime Senka Bulić sinonimom je istovremeno za domaću nezavisnu kazališnu scenu i kvalitetan, no subverzivan repertoar koji pomiče granice i ruši ustaljene konvencije. Glumica i kazališna redateljica čini to ne samo u svom kazalištu Hotel Bulić; već i kad god se pojavi na sceni ili na malim ekranima. Markantna je i karizmatična njena glumačka pojavnost pa ju nerijetko gledamo u ulogama moćnih, fatalnih žena, velikih čarobnica, rock zvijezda te antičkih junakinja.

Početkom 2022. na radost Varaždinaca imenovana je ravnateljicom tamošnjeg Hrvatskog narodnog kazališta i prvom predstavom “Bogovi”, u režiji Dalibora Matanića, osvojila srca publike i kritike. U Matanićevoj predstavi igraju članovi HNK- ova ansambla Marko Cindrić, Karlo Mrkša, Elizabeta Brodić, Hana Hegedušić, Beti Lučić, Robert Plemić i Stojan Matavulj. Uz njih igra i redateljeva supruga Helena

Minić Matanić, koja je nedavno postala i novom stalnom članicom ansambla. Došla je na poziv novoizabrane intendantice. “Bogovi” su ujedno i prva premijera kojom će se predstaviti varaždinskoj publici, a on je tek prvo od velikih imena koji će, na poziv Senke Bulić, gostovati u HNK Varaždin. - Kazalište sam preuzela usred sezone s naslijeđenim predstavama i potrebom da u vrlo kratkom roku započnem realizaciju vlastitog programa. Osim repertoarom bavila sam se i organizacijskim promjenama, stvaranjem uvjeta za što kvalitetnije funkcioniranje kazališta u svim segmentima. U fokusu mi je bio povratak publike. “Bogovi” Dalibora Matanića pokazali su da je varaždinska publika željna uzbudljivog programa, sve izvedbe su nam bile pune - započinje Senka Bulić.

Svaki put kad s njom razgovaram, začudi me koliko senzacionalno dobro izgleda, bez obzira na to što je zagrabila u šesto desetljeće. Usprkos tome, na vitkoj liniji, isklesanom tijelu, ali i onome što Francuzi zovu joie de vivre, mogu joj pozavidjeti upola mlađi muškarci i žene. I u ovoj sezoni, nastavlja Senka, varaždinsku publiku očekuju uzbudljivi naslovi.

- Počinjemo s “Bubom u uhu”, virtuoznim Feydeauovim komadom u režiji Snežane Trišić, poznate i nagrađivane redateljice kojoj je ovo prva režija u Hrvatskoj. U naslovnoj ulozi je naš nacionalni prvak Ljubomir Kerekeš. Nastavljamo s opernom produkcijom “Životi i smrti Isabelle Eberhardt “koju će režirati Livija Pandur s izvrsnom solisticom međunarodne karijere Korom Pavelić. Paolo Tišljarić radi “Orašara” u dramsko-plesnoj formi. Zatim Krešo Dolenčić režira “Majku Hrabrost”, slavni Brechtov antiratni tekst. Za kraj sezone Paolo Magelli režirat će “Tri sestre”. Krećemo ambiciozno o važnim temama sadašnjosti - otkriva mi Senka pet snažnih argumenata da posjetim Varaždin.

Radišna Senka nije zapostavila ni svoje kazalište Hotel Bulić. Nedavno je tako u Kulturnom centru Travno postavila novu hrt predstavu “Pobuna” prema romanu Elfriede Jelinek “Ljubavnice”. Predstava u suvremenom transformiranom društvenom kontekstu propituje pritiske na žensku poziciju koja je uzdrmana novim oblicima društvene i intimne represije te se kritički odnosi prema nametnutim modelima braka, ljubavi i seksualnosti te, kako stoji u najavi, dekonstruira brojne mitove vezane uz poziciju žene u svijetu vladajućih muških principa. “Ljubavnice” je Senka režirala, a monodramu izvodi sjajna Beti Lučić.

- To je prvi dio triptiha koji sam morala dovršiti ove godine, program koji sam još lani prijavila i dogovorila. “Ljubavnice” na radikalan način razotkrivaju mehanizme sustava koji ugrožava žensku poziciju. Žena je pod pritiskom s više strana, patrijarhalna snaga društva joj oduzima sudbinu. Beti Lučić izvrsno iznosi taj težak, gust materijal. Iako je prošlo gotovo pet desetljeća od izlaska romana, tekst nam pokazuje u kojoj mjeri je borba za ženska prava uvijek ugrožena, koliko se stečena prava uzimaju zdravo za gotovo. Stalno je potrebno osvještavati spregu privatnog i političkog - navodi Senka, rođena Splićanka što i da to ne pročitate, zbog njezina temperamenta i mediteranske topline, nije teško pogoditi. Ipak, priznaje, kao djevojčica, bila je mirno, sramežljivo dijete.

- Neobično za splitski mentalitet. Odrasla sam u Getu, pamtim Split vrlo živo, njegovu lijepu i brutalnu stranu. Split se dosta promijenio, ali među svojim prijateljima osjećam ono što nosimo kao svoje iskustvo tog grada, posebno mislim na osamdesete koje su bile najbolje vrijeme za odrastanje u Splitu - iskreno će Senka Bulić. Odrastanje u Splitu, zlatnih osamdesetih, i danas navodi kao period koji ju je najviše obilježio.

- Odrastala sam uz cijelu tadašnju splitsku glazbenu scenu, Đavole, Dina Dvornika, Daleku obalu. Sudjelovala sam u prvim performansima u suvremenom jeziku. Išli smo na koncerte, izložbe, žudjeli za slobodom, umjetnošću. Izgledali smo kao mješavina hipika i pankera - prisjeća se sretnih vremena. A da će joj životni poziv biti vezan uz teatar, kaže, shvatila je vrlo rano. - Bila sam članica Titovih mornara u Splitu iz kojeg su potekli mnogi splitski glumci. Zatim sam nastavila u glumačkom studiju pri HNK koji je osnovao Marin Carić. To nam je bio izvrstan uvod u glumački život. Prve uloge ostvarila sam u Splitu s velikim glumcima i režiserima. Igrala sam u predstavama “Vještice iz Salema”, “Belcanto”, “Ljubav i Država”, “Trojanskog rata neće biti”... od Abigail do Kasandre, igrala sam i

visoki pučki repertoar s Ivicom Vidovićem, Zvonkom Lepetićem, Borisom Dvornikom, Josipom Gendom, Darom Vukić, Zdravkom Krstulović - prisjeća se.

Rad s nizom velikana hrvatskog glumišta u svojim glumačkim počecima, dodaje, bilo joj je nevjerojatno iskustvo.

- Pamtim ih po nevjerojatnom talentu. To je neponovljiv niz senzacionalnih glumaca koje je publika obožavala, zbog kojih su kazališta bila važna, puna. Takvu atmosferu, odnos glumaca i publike želim ostvariti i u kazalištima koje vodim - kaže.

Kada je prvi put u Splitu kao djevojčica stala na scenu, s nje je pobjegla plačući, prisjeća se.

- Prvi susreti s publikom su uvijek najstrašniji. Srećom, nisam odustala - nastavlja. U tinejdžerskim, formativnim godinama kada ju je, kao i mnoge zlatnih osamdesetih, obilježio rock’n’roll, htjela je postati rock na roll zvijezda. Pa gdje je zapelo, ne mogu a da ne pitam.

- Menadžeri su me razočarali (šalim se). Nadvladala je glumačka želja. U predstavi “Dream of Life” o Patti Smith ostvarila sam želje za rock izvedbom. To je bio performans-koncert u kojem sam s bendom izvodila njene pjesme. Ujedno je to bio i homage svim važnim umjetnicima toga doba koji su bili ključni za formiranje moje generacije - govori Senka prisjećajući se hit predstave u kojoj je vjerno uprizorila veliku punk-rock kantautoricu čije su pjesme poput “Because the night”; “Gloria”, “Horses” obilježile i nas koji pripadamo nešto mlađim generacijama. Iako u svojim predstavama nerijetko pjeva, nikada, kaže, ne bi mogla nastupati na nekoj od pjevačkih emisija poput “Zvijezde pjevaju” ili “Tvoje lice zvuči poznato”. To jednostavno nije, njen đir, veli.

- Mislim da je moja želja za pjevanjem vezana samo uz moje uloge. Nisam nikad poželjela raditi izvan tog okvira. Vrlo me teško bilo nagovoriti na pjevanje i u kazalištu. Tek sam na nagovor Jean Michelle Bruyera u &TD- ovoj predstavi “Budi se lijepa” počela drugačije doživljavati svoj glas. Nakon toga sam dobila i glavnu ulogu u Komedijinom mjuziklu “Crna kraljica” - iskreno će Senka. Rado se sjeća i godina provedenih na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

- Diplomirala sam na Rimbaudovim tekstovima za ispit scenskog govora. Predstava na kojoj sam diplomirala bila su Marivauxova “Lažna povjeravanja” u klasi profesora Božidara Violića. Jako sam voljela Violića, ali je moj omiljeni profesor bio Tom Durbešić, za mene najvažnija osoba na Akademiji. Uz njega sam se mogla slobodno razvijati, stvarati vlastiti senzibilitet. Bio je čak i na prvoj predstavi koju sam režirala. Apsolutna podrška - govori.

Senka Bulić bila je među prvima koji su prije dvadesetak godina odluči zaploviti u nemirnim vodama nezavisnog kazališta.

Njen teatar Hotel Bulić nedavno je proslavio 20 godina postojanja. Nije to malo pa ju pitam postoji li recept za preživljavanje na nezavisnoj sceni.

- Tajna je u upornosti i silnom entuzijazmu. To nisu uvjeti koje bi mnogi izdržali, ali ja sam ponosna na sve ljude koji su radili na tom projektu. Bilo ih je zbilja mnogo, od glumaca, glazbenika, scenografa, kostimografa, performera.... Počelo je iz želje da radim autore koji su me jako inspirirali, a nije bilo prilika postavljati ih u našim kazalištima. Inzistirala sam na praizvedbama, autorima poput Elfriede Jelinek, Copija, Mishime, genijalnih pisaca, a koje smo rijetko imali priliku gledati na našim repertoarima. Iz te potrebe kazalište je raslo do sve većeg broja produkcija, a zadnjih nekoliko godina i s jako puno edukativnih programa kojima smo željeli stvoriti uvjete za neku novu publiku i možda buduće umjetnike - navodi Senka.

Kao i mnogi na nezavisnoj sceni, pandemiju koronavirusa i korona mjere koje su posebno pogodile nezavisnu scenu, preživjela je, kaže, teškom mukom.

- Bilo je jako teško, neizvjesno. Radila sam koliko je bilo moguće. Preživjela sam zahvaljujući potpori i novim programima koje su osmislili Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i medija, i to za različite edukativne formate, glumačke, plesne, radionice pisanja.... To mi je bilo važno iskustvo kroz koje sam radila na vlastitom razvoju i ot

Odrasla sam u Getu, pamtim Split vrlo živo, njegovu lijepu i brutalnu stranu. Split se dosta promijenio, ali među svojim prijateljima osjećam ono što nosimo kao svoje iskustvo tog grada

krivanju talentiranih mladih ljudi od kojih će se, nadam se barem dio, poželjeti baviti umjetnošću - ističe ona.

Usprkos teškim godinama za kazališne umjetnike, Senku Bulić na privatnom planu sreća ne prestaje pratiti. Već godinama ljubi 18 godina mlađeg glazbenika Damira Josipovića kojeg je upoznala dok su skupa radili na predstavi o njenoj heroini Patty Smith.

- Prepoznali smo se i ostali s istim osjećajem godinama. Divno je što se to dogodilo spontano. Jedino je uz takav osjećaj moglo i potrajati - tajnovito će Senka koja u intervjuima često poručuje kako ne planira uploviti u bračne vode. Je li se to promijenilo, ne mogu a da ne pitam.

- Nisam nikad govorila da to ne želim nego je to bilo jednostavno tako. Odgovara mi tip života koji ne mora završiti brakom. Nije me nikad zanimala takva regulacija odnosa. Nisam mislila da to donosi neku garanciju boljeg odnosa. Ali to je samo moje iskustvo, nisam sklona drugima preporučivati išta u vezi intimnih odabira - iskreno će ona.

A hoćemo li ju uskoro gledati na TV ekranima ili u kinu, pitam za kraj.

- Teško. Preuzela sam veliku instituciju s ambicioznim programom. Vođenje kazališta nije posao koji kvalitetno možete raditi uz puno drugih angažmana. To je iscrpljujući i uzbudljiv posao, ali traži potpunu posvećenost - zaključuje.