Odlazak voditelja od ko

Saša Zalepugin, legendarni televizijski voditelj, koji je ostavio dubok trag na hrvatskoj medijskoj sceni, preminuo je proteklog vikenda u KBC-u Rebro, u kojem je proveo posljednjih 40-ak dana života nakon što je 16. listopada u svojem stanu u Zagrebu doživio moždani udar.

Veliki voditelj koji je obilježio generacije rođen je 18. srpnja 1931. godine u Sarajevu, a najpoznatiji je bio kao tvorac, urednik i voditelj zabavne TV-emisije “Nedjeljno popodne”, koja je bila najpopularnija, najutjecajnija i najgledanija televizijska emisija u povijesti Jugoslavije. Emisija se emitirala od 1973. do 1985. godine na Radioteleviziji Zagreb na programu Jugoslavenske televizije i bila je svojevrsni otklon od sadržaja “visoke kulture” koji su bili dominirali dotadašnjim televizijskim sadržajima. Bio je čovjek iz medija kojemu su ljudi vjerovali, a o tome je govorio i za Večernji list: “Stalno su me pitali kako to da me ljudi žele gledati. Ja sam rekao da sjednem pred ekran i gledam zanima li me to što vidim i koliko. Onda sam shvatio da me mnoge stvari zanimaju, recimo teatar. Ali previše mi je ako se o njemu govori sat vremena. Ali ako mi netko servira petominutnu informaciju o teatru, ja ću je rado ‘pojesti’. I onda sam shvatio da je samo pitanje da se na televiziji kao moćnom mediju gledatelju ponudi veoma široka paleta informacija o različitim temama. Od religije do politike, od medicine do tehnike. Dakle, otići u različita područja i o svemu nešto reći u pet minuta. Što kraće i što jednostavnije nešto objasniti”, rekao je ljetos Saša našem suradniku Toniju Volariću.

Imao je brojne uspone i padove, mnogi su mu se divili, a povremeno je nekima i smetao pa mu je karijera katkad izgledala turbulentno, no on je uvijek, i prije svega, ostao profesionalac. Pred njegov je mikrofon stao i legendarni Frank Sinatra, čovjek poznat po tome da ne voli intervjue, no Saša nam je odao kako mu je to uspjelo: “Ja sam znao da je on veliki protivnik davanja intervjua jer su ga, kao što je danas poznato, novinari optuživali da surađuje s mafijom. Bio sam u Americi radeći emisiju o predsjedničkim izborima. Sprijateljio sam se s Hubertom Humphreyem (bivši potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država i kandidat za predsjednika, op. a.) i sedam dana proveo s njim u njegovu zrakoplovu. Tako sam ga i intervjuirao i pitao hoće li, postane li predsjednikom SAD-a, prekinuti rat u Vijetnamu.

Bio je u šoku, ali i obećao je da će mi za nekoliko dana dati odgovor. I stvarno, nekoliko dana poslije u velikom studiju u San Franciscu imao je intervju i prvi put obećao da će, bude li izabran za predsjednika, obustaviti rat u Vijetnamu. Kad je završio taj intervju, on izlazi iz studija, prilazi mi i pita me je li održao obećanje. A uz njega je stajao Sinatra, ja viknem snimatelju da okrene kameru prema njemu i Sinatri kažem da ga ne pitam kao slavnog pjevača, nego kao čovjeka i američkog građanina za koga će glasati i zašto. Nije mogao reći da ne želi reći i dulje mi je objašnjavao zašto će glasati za Humphreya i za Demokrate. Nakon toga su kolege novinari navaljivali da im dam tu izjavu, ali nisam i ta izjava postoji u arhivi HRT-a”, odao je.

Svi koji su ga poznavali znali su da je, iako je uvijek bio zanimljiv ženama, prava ljubav njegova života bila modna agentica Tihana Harapin Zalepugin, s kojom je bio gotovo tri desetljeća u braku. “Saša i ja predugo smo se čekali i tražili da bismo nepromišljenom glupošću izgubili ono što napokon imamo. Da, osim ljubavi za uspješan suživot treba strpljenja, usklađivanja, popuštanja, kompromisnih trenutaka - ali ništa nije teško ili nemoguće kad su ljudi svjesni toga kakvu osobu napokon imaju uz sebe. Zaista smo dva bića koja su pronašla svoju drugu polovicu”, rekla je svojedobno Harapin Zalepugin.

Saša je bio u braku i prije nje i ima dva sina.

Teško je u subotu prijepodne, kada je objavljeno da je preminuo, bilo i brojnim njegovim kolegama, suradnicima, prijateljima i štovateljima. Koliko je značio svima, najbolje dokazuju poruke kojima su se poznati oprostili od istaknutog voditelja. “Adio, maestro Saša. Zbog Vas su nedjelje imale neku nadu u vrijeme naših odrastanja. Bili ste naš prozor u svijet. Pokazali ste mi što znači biti profesionalac, a opet imati dušu… Što znači izdići se iz trivijalnosti, a opet imati strast za pogledati kameru u oči… Mogao bih još pisati, ali… dio naših života odlazi s Vama… Hvala na svemu”, poručio je Duško Ćurlić. Od Saše se oprostio i saborski zastupnik Branko Vukšić. “I u onoj većoj, bivšoj državi, a kamoli ne u ovoj manjoj, u odnosu na kulturu, umjetnost i uzvišenu zabavu, Saša Zalepugin bio je jedan od malobrojnih uistinu velikih televizijskih autora, ujedno i voditelja, kojeg su mnogi voljeli gledati, slušati, razveseliti im se na ulici. Ono što je Saša ostavio generacijama iza sebe dugo nitko neće nadmašiti”, poručio je Vukšić.