Večernji list

Svi pričaju o...

Nada Mirković

Je li Elon Musk (51) manijak kao što misle mnogi moji prijatelji? Sumnjiv im je već i po tome što je najbogatiji čovjek na svijetu - uz tako veliko bogatstvo, smatraju, ide i velika moć, a velika moć kvari na veliko. Ako je najbogatiji, je li i najpokvareniji?

Smatraju i da je lud jer ima devetero djece ( jedno je umrlo od smrti u kolijevci kad je imalo deset tjedana pa je njegova prva žena Justine odmah rodila prvo blizance, a potom i trojčeke uz medicinski potpomognutu oplodnju). Dvoje djece koje ima s kanadskom pjevačicom Grimes dobilo je robotska imena, skraćeno X i Exa, jer su on i njegova djevojka, s kojom se neprestano mirio i svađao, opsjednuti umjetnom inteligencijom. Time se bavi i jedna od njegovih brojnih tehnoloških kompanija, Neuralink, s čijom je menadžericom dobio blizance gotovo istovremeno kad i drugo dijete s Grimes, rođeno uz pomoć surogatne majke. No, navodno je Musk pristao pomoći svojoj prijateljici da postane majka. On smatra da je dobar otac koji voli svoju djecu, za njih i djecu svojih zaposlenika osnovao je i školu u sklopu kompanije SpaceX i svoj osobni izbor ne smatra čudačkim.

Osim toga, ako je zločin davati brojnoj djeci čudna imena, pola Hollywooda trebalo bi biti osuđeno. Osim toga, sin Davida Bowieja dobio je prije pedeset godina ime Zowie Bowie, a sasvim je normalan i bavi se filmom. Doduše, promijenio je i ime i prezime.

Hoće li Musk uništiti Twitter koji je kupio za nevjerojatnih 44 milijarde dolara ili, kako sam tvrdi, želi tu platformu zaista pretvoriti u javni forum koji štiti slobodu govora i za one koji odstupaju od ortodoksija glavnih američkih medija? Koje su to woke ideološke postavke koje mnogi mediji podržavaju, a one po Musku uništavaju američko društvo? On ne smatra da je društvo sistemski rasističko i da se stare nepravde mogu ispravljati novima i nasilnim mijenjanjem kulture, pogotovo povijesti, ne smatra da je seksističko na taj način da ga treba stubokom mijenjati i neprestano ponavljati da su svi bijelci, a pogotovo svi bijeli muškarci automatski privilegirani i treba ih unaprijed kažnjavati. Ne vjeruje u rodnu ideologiju i hormonske preparate za tinejdžere (no, javno je više puta podržao sva ljudska prava LGBTQ+ osoba), suštinski prezire kulturu žrtve po kojoj je netko drugi kriv za sve tvoje nedaće, a ti sam ne preuzimaš odgovornost za svoje postupke.

Tu je još puno toga što je dijelilo Amerikance u recentnim ideološkim ratovima. Recimo, znanstvenici, epidemiolozi, bili oni sa Stanforda, Harvarda ili Oxforda, bez obzira na svoje besprijekorne znanstvene rezultate i reputaciju prije pandemije, ako nisu vjerovali u potrebu za oštrim mjerama zatvaranja i izolacije ljudi te cijepljenje svih pa i mladih, neugroženih novim, eksperimentalnim cjepivom koje ne zaustavlja širenje epidemije, na “demokratskom” odnosno woke, ultralijevom Twitteru, nisu mogli postići doseg kao oštromjeraši. Musk je nedavno pokazao na videu kako su ormari njegove kompanije bili puni majica s ideološkom porukom #staywoke, koju je on ispravio na stay@work (ostanite raditi). Kao da mediji trebaju krojiti politiku, sudjelovati u njezinom implementiranju, suzbiti svaku opoziciju jer više nije dovoljno da procese promatraju sa strane i bilježe i opisuju, a ne usmjeravaju.

Je li Musk otpuštao (s otpremninom) ljude za koje je mislio da ga ne žele za šefa i koji su aktivno radili protiv njega prije nego što je preuzeo kompaniju ili je otpuštao jer je Muskolini, fašist, kako ga zovu neki američki ultralijevi krugovi? Je li imao pravo svojim zaposlenima reći da ih čekaju - ne baš krv - ali svakako znoj, možda i suze, i predložiti svima koji na to nisu spremni da se odmah sami povuku?

Pričalo se kako su ga zlostavljali kao dijete u Pretoriji, u Južnoafričkoj Republici gdje je živio do 17. godine, prije nego što se preselio na studij u Kanadu, a potom u Ameriku. Bio je najsitniji i najmlađi u razredu, jednom su ga tako prebili da je ostao dva tjedna u bolnici. Navodno su ga često tukli, možda zato što je bio drugačiji, koliko to već mogu biti nerazvijeni, iznimno povučeni, ali pametni dečki puni ideja, s Aspergerovim sindromom. Mentalno ga je zlostavljao i neopisivo strogi otac. Je li zlostavljano dijete nužno moralo izrasti u zlostavljača? Ne znam, ne vjerujem u takvu determinaciju.

U listopadu je dao intervjuu za The Financial Times (na koji je došao s malim Xom) i odlučno opovrgnuo da on nekoga zlostavlja tražeći puno od svojih zaposlenika. Svi koji su nezadovoljni jer ne žele puno raditi, ne moraju ga trpjeti kao on svoje zlostavljače, mogu odmah otići jer “nisu lancima vezani za tu kompaniju, posao je na dobrovoljnoj osnovi”. Dok je radio na svojem prvom automobilu Tesla, i to kao dizajner, inženjer i organizator proizvodnje, spavao je često u tvornici i sam kontrolirao proizvodnju i otklanjao probleme. Jednom navodno nije spavao tri dana dok nije riješio zastoj. Kad je kupio Twitter, rekao da je da će neko vrijeme spavati i u toj kompaniji, sve dok je ne postavi na noge i pronađe način da izbjegne bankrot.

No, zašto me zapravo zainteresirala priča o Twitteru i Musku? Zato što je to u osnovi priča o ideološkoj raspolučenosti Amerike, o njezinim ideološkim borbama. Nedavni izbori za američki Kongres i Senat pokazali su da glasači ne žele radikalne političare, da su republikanci koje je naročito podržavao Trump lošije prošli na izborima, baš kao i radikalno lijevi glasači. Pa ipak, Elon Musk je i dalje luđak zlokobnih namjera za mnoge ugledne medije koji bi po definiciji i svojim tradicijama trebali biti umjereni, neostrašćeni, analitični.

Za njih je kriv, zao i neprijatelj onaj tko je na krivoj strani političkog spektra. Musk je nekad bio demokratski glasač, potom je promijenio svoje političke stavove,

iako sebe uvijek naziva centristom, a ne republikancem. Između ostalog, neprijatelj je ultraradikalnih lijevih politika i borac protiv woke ideologije koju smatra krivom za to što je ostao bez kćerke Vivian, nekad sina Xaviera koji se sa 18 godina izjasnio kao transgender i promijenio i rod i prezime. S ocem ne želi nikakve veze. Jer je po njoj njezin otac lice zla, “bijelog privilegiranog patrijarhata”. Musk je više puta govorio protiv Trumpa, ali mu je vratio mogućnost komentiranja na Twitteru, što su mnogi prihvatili kao jasan dokaz da želi srušiti kontrolu nad govorom mržnje, a ne ukinuti cenzuru neistomišljenika. No, Trump se zasad još nije vratio na Twitter, ostao je na nekoj svojoj manje poznatoj socijalnoj mreži koju Musk zove Trumpnet. Pandemijski “ratovi” pokazali su da je sloboda govora danas možda važnija nego ikad prije. Pogledajmo što Kina radi svojim građanima u ime kontrole virusa. To koliko će ta golema zemlja imati žrtava od mjera, a ne virusa, pokazat će vrijeme, no mnogi ozbiljni analitičari pretpostavljaju da se radi o milijunima starih i bolesnih ljudi koji su umirali zatočeni, bez mogućnosti odlaska u bolnicu ili susreta s obitelji i prijateljima. Nedavno su u medije procurili mailovi britanskih i američkih znanstvenika, virologa, koji su radili u državnim institucijama i tijelima koja su kontrolirala borbu protiv pandemije (među njima i dr. Anthony Fauci) iz kojih je jasno da su ih znanstvenici na početku pandemije upozoravali na neke elemente genoma virusa korone, SARS- CoV-2, koji upućuju na to da je virus genetski manipuliran u wuhanskom laboratoriju odakle je pobjegao zbog traljavih i nedostatnih zaštitnih mjera. Jedan od tih znanstvenika taj je laboratorij opisao kao “Divlji zapad”. Dakle, bez obzira na to što su veliki stručnjaci smatrali da se vjerojatno radi o “odbjeglom virusu”, tu informaciju znanstvenici su zatrli, proglasili je štetnom teorijom zavjere i sve nas uvjeravali da moramo slijepo “slijediti njihovu znanost”. To je bio ideološki, a na znanstveni pristup, a uz to mnogi su skrivali i svoje profesionalne i financijske veze s wuhanskim laboratorijem koji je vjerojatno nenamjerno uzrokovao pandemiju.

Čini mi se da se o ni o čemu više ne može pisati neostrašćeno, čak ni o znanosti, kao da živimo u Srednjem vijeku, u strahu od hereze. I zato je Musk unaprijed osuđen bez suđenja, dok još traju pokušaji da nešto napravi s Twitterom. Oni koji nisu radikalno lijevi ne očekuju da će on uništiti američku demokraciju i prate bez straha od katastrofe njegove neprestane objave na Twitteru, često duhovite ili infantilne, ali bez istinske mržnje i osobnih političkih ambicija. Kad je počelo ideološko demoniziranje Muska, cijela priča podsjetila me na veoma sporu i neodlučnu borbu (demokratskih) medija protiv Harveyja Weinsteina, pokvarenog holivudskog producenta, silovatelja i nasilnika, koji je zlorabio svoje asistentice i mlade glumice željne slave. Njegovo ponašanje bilo je godinama, čak i desetljećima, javna tajna. No, glavni američki mediji, odreda demokratski, nisu se njime bavili. Osuđen je u New Yorku 2018. na 23 godine zatvora. Sad je prebačen u Los Angeles gdje se vodi veoma sličan proces protiv njega, s još više nabrojanih zločina i dobit će još barem toliko godina zatvora koliko je već dobio. Ukratko, kako je već u godinama i bolestan, za života sigurno neće izaći iz zatvora. Njegov slučaj, kad je konačno počeo puniti američke medije, pokrenuo je čitavu malu revoluciju na društvenim mrežama s porukom #MeToo. Upravo smo u našim kinima odgledali film “Ona je rekla”, koji prikazuje upornu borbu dvije novinarke New York Timesa da nagovore Weinsteinove žrtve da ga javno prokažu. Neke su se bojale, neke su primile novac da šute i potpisale obvezujuće ugovore, a oni koji su vodili njegove kompanije nisu smatrali da trebaju propitivati zašto toliko žena naglo dobiva od njih velik novac. Suština je u tome da je u vrijeme kad je njegovo besramno, zločinačko ponašanje prema ženama već bilo općepoznato, on je i dalje bio veoma blizak s vrhom Demokratske stranke, organizirao im je večere za prikupljanje novca za kampanje i podršku holivudske elite. Bio je blizak s Hillary i Billom Clintonom. Kćerke Baracka Obame stažirale su u njegovoj kompaniji, baš kao i kći Anne Wintour,

Ne vjeruje u rodnu ideologiju i hormonske preparate za tinejdžere (no, javno je više puta podržao sva ljudska prava LGBTQ+ osoba), suštinski prezire kulturu žrtve po kojoj je netko drugi kriv za sve tvoje nedaće, a ti sam ne preuzimaš odgovornost za svoje postupke

urednice Voguea, velike prijateljice i Hillaryne promotorice.

Maureen Dowd, pametna, jasna i hrabra kolumnistica New York Timesa, inače vatrena demokratkinja, jedina se usudila napisati da nije sigurna da bi Weinstein zaista bio osuđen da su demokrati ostali na vlasti, odnosno da je Hillary Clinton pobijedila Trumpa. Kao što napisala i da je feminizam gotovo umro kad su najveće zvijezde ženske borbe, Gloria Steinem ili Madeleine Albright, dale bezuvjetnu podršku Billu Clintonu nakon što je posve očito lagao o svojim seksualnim vezama s pripravnicom Monicom Lewinsky. Osim toga, Hillary i njezine prijateljice sve su Clintonove ljubavnice bezočno ocrnjivale u medijima kao pomahnitale žene lakog morala koje ga žele politički ocrniti. Pogledajmo i posve nedavni primjer. Izvjesni mladi financijaš Sam Bankman Fried, kojeg su donedavno mediji slavili kao novog J. P. Morgana i Warrena Buffeta u jednoj osobi, u nekoliko dana spržio je tuđih (ali i svojih) nekoliko desetaka milijardi dolara. Prvo je osnovao burzu kriptovaluta FTX, a onda još jednu kompaniju koju je dao na upravljanje svojoj mladoj, neiskusnoj djevojci. Jedna kompanija nekontrolirano je uzimala i trošila novac od druge, nitko od regulatornih agencija nije to pratio, mediji ga nisu napadali kao Muska iako Bankmanu-Friedu sad prijete tužbe, a prijete čak i selebima koji su podržali njegovu piramidalnu shemu FTX, poput manekenke Gisele i njezinog sad već bivšeg muža, sportaša Toma Bradyja, Naomi Osake, poznate japanske tenisačice, Larryja Davida, komičara, scenarista, TV producenta i sličnih. Bankman-Fried (30) bio je pripadnik gornjeg sloja američke demokratske elite. Roditelji su mu profesori prava na Stanfordu, gdje se rodio i živio, a on sam studirao je na fakultetu za genije, MIT-u. Davao je brojne intervjue o svojem lijevom političkom angažmanu, podržao je Bidena na izborima sa 35 milijuna dolara iz te piramidalne sheme i nikome nije palo na pamet da se ponaša nezrelo i neodgovorno. Možda je neka indicija moglo biti i to da se nikad nije pojavio na konferenciji ili bilo kojem demokratskom događanju odjeven po dress codeu. Uvijek je hodao raščupan, isključivo u bermudama, kao pravi nedozreli muškarac- dječarac koji ne prihvaća odgovornost odrastanja i samo se igra velikog biznisa.

Hvalio se u bezbrojnim intervjuima kako ga novac i statusni simboli ne zanimaju, kako živi skromno, ne kupuje ništa i usmjeren je isključivo na društveno odgovoran rad i dobrobit zajednice. Nitko to nije propitivao, ta on je demokrat! Ipak, živio je na ogromnom imanju uz more s nekolicinom prijatelja, baš kao iz “Prijatelja”, a sve ih je stavio u upravne odbore kompanija i dopustio da sprže milijarde tuđeg novca. Iznerviran nerazumijevanjem i medijskim pritiskom nakon bankrota, najednom je uzvratio kontraudarom i rekao da svima mora biti jasno da su njegove izjave o etičkom poslovanju bile samo front za zaluđene, naivne medije, izlika da ga puste na miru da radi što hoće. Uostalom, zato je i živio s društvom i svojom povremenom djevojkom nedorasla, čudna izgleda, opsesivno zaljubljenom u Harryja Pottera, baš na Bahamima, poreznoj oazi. Dakle, s jedne strane imamo Muska koji je praktično sam podigao industriju električnih automobila i zapošljava 110.000 ljudi, među njima najpametnije i najsposobnije inženjere Amerike, koji rade u nekoliko njegovih uspješnih kompanija, a s druge raščupanog momka u bermudama koji niti u jednom trenutku nije bio sumnjiv ozbiljnim američkim medijima, sve dok se nije posve jasno pokazalo da je prevarant.

No, SBF, kako ga često zovu, iako pod istragom, jedan je od govornika na konferenciji Dealbook New York Timesa, koja okuplja, kako je napisao moderator Andrew Ross Sorkin, “najvitalnije umove današnjice”, ukrajinskog predsjednika Zelenskog, američku financijsku regulatoricu Janet Yellen, Marka Zuckerberga, osnivača Facebooka i Metaversa i Larryja Finka, biznismena koji upravlja golemim investicijskim fondom Blackrock s trilijunima dolara. Dakle, s njima će mladi neobuzdani Sam, za one lijepe pare koje Amerikanci plaćaju poznatim govornicima na sličnim događanjima, raspravljati o budućnosti svijeta. Tu moram dodati da smo moj muž i ja plakali od sreće kad je Barack Obama bio izabran za predsjednika, no ipak neću zatajiti informaciju kao neki američki mediji. Neposredno prije suđenja Weinsteinu, Obama je održao predavanje na sličnoj konferenciji za honorar od 400.000 dolara. Čim je završio, prišao je osobi u publici i čvrsto je zagrlio. Bio je to Harvey Weinstein. Političke veze, a ne čestitost ipak su najvažnije. Pratit ću pomno što će biti dalje s Twitterom. Hoće li to biti jedini Muskov zaista neuspjeli poduzetnički pothvati? Možda, no ja mu ne želim da propadne prije nego što se uvjerim da je zaista građanin opasnih namjera.

Intervju

hr-hr

2022-12-02T08:00:00.0000000Z

2022-12-02T08:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/281801402984339

Vecernji List