Grenland Robert Knjaz

USPRKOS POLARNOJ HLADNOĆI, SVE SU KUĆE NA GRENLANDU DRVENE I ZAČUĐUJUĆE ŠARENE; TIRKIZNO PLAVE, ŽUTE, CRVENE, RUŽIČASTE… NA TOM BIJELOM KRAJOLIKU TO IZGLEDA VRLO PITORESKNO I ROMANTIČNO, OSIM TOGA SUNCE JE CIJELI DAN VRLO NISKO KAO KAD JE KOD NAS ZALAZAK

Grenland. Zemlja vječnog snijega i leda, što govori podatak da je čak 91 posto površine ovog najvećeg otoka i autonomnog teritorija Danske prekriveno ledom. Iako se geografski i etički nalazi u Sjevernoj Americi, politički i povijesno bliži je Europi, a većina stanovništva živi u fjordovima na jugozapadu otoka gdje je klima nešto povoljnija i blaža. Najveći otok na svijetu posjetio je i naš voditelj Robert Knjaz koji je na Grenlandu bio 2007. kada je snimao emisiju ‘’Koledžicom po svijetu’’ u društvu jednog zanimljivog gosta.

- Na Grenland sam putovao 2007. godine, tamo smo snimali ‘’Koledžicom po svijetu’’, a gost u emisiji je bio Jacques Houdek za kojeg smo tamo organizirali mini turneju. Planirali smo tamo provesti pet dana, ali smo zbog snježne oluje ostali i par dana duže - govori nam Knjaz te otkriva kada je najbolje posjetiti Grenland.

- Takve informacije je najbolje provjeriti na internetu. Nama je u planu bilo posjetiti glavni grad Nuuk u kojem se održavao poznati festival ledenih skulptura, no budući da je te godine bilo neuobičajeno toplo, sve je bilo rastopljeno. Festival se nije održao pa smo se morali uputiti malo sjevernije u Sisimiut. Uglavnom, nema pravila na Grenlandu i najbolje je pratiti prognozu ili provjeriti kod babe žiga li ju koljeno? - šali se voditelj.

Do Grenlanda se putuje preko Kopenhagena, gdje se potom presjeda na veći prekooceanski avion s kojim se putuje oko šest sati, a kada sletite, dočeka vas bijela pustoš. - Slijetanjem aviona dolazite u bijelu pustoš, nekakvu bivšu američku bazu iz Drugog svjetskog rata, gdje vas dočekaju mali avioni koji vas voze do manjih mjesta poput buseva. U tom aviončiću svi se poznaju i, kad sletite na zaleđenu pistu, samo vas pilot može vratiti natrag. Sveukupno trajanje puta doista me iznenadilo jer sam do tada mislio da je Grenland prema karti svijeta puno bliže, no navozite se do tamo. A turiste nisam primijetio, iako se vjerojatno na Grenlandu od tada situacija promijenila - objašnjava Robert.

Istina je, Grenland je tek od 2016. godine postao sve češća destinacija na turističkoj karti svijeta, no i dalje se radi o relativno nepoznatom teritoriju. Jedan od razloga zasigurno je i skupoća, što je zapravo normalno kada je riječ o destinacijama na Sjeveru.

Usprkos polarnoj hladnoći sve su kuće na Grenlandu drvene i začuđujuće šarene; tirkizno plave, žute, crvene, roze… Na tom bijelom krajoliku to izgleda vrlo pitoreskno i romantično, osim toga sunce je cijeli dan vrlo nisko kao kad je kod nas zalazak te možete cijelo vrijeme uživati u prekrasnom krajoliku obasjanom toplim bojama. Za to bi u filmskom svijetu dali zlato, jer je to najbolje svjetlo za snimanje tzv. magic hour. - Na Grenlandu tijekom godine imaju i višemjesečnu noć, pa kad sam se čudio što je u centru mjesta 20-ak mama s novim dječjim kolicima, objasnili su mi da je to posljedica duge polarne noći. Inače, stanovnici Grenlanda su kombinacija domorodaca Inuita, koje mi zovemo Eskimi, i Danaca, jer je Grenland dugo bio pod Danskom. Zato neki izgledaju kao Skandinavci, a neki kao Inuiti koji izgledaju baš lijepo, egzotični s malo kosim očima, poput ekipe s Havaja. No ovo je sasvim suprotno od Pacifika, temperature su izrazito niske, mislim da

je bilo ispod -15 stupnjeva i puhao je ledeni vjetar. No mjesto je uz more pa to sprečava da minus ide još ekstremnije kao izvan mjesta - otkriva Knjaz, a domaćini na ovom putovanju bio im je Norsak kojemu je otac Inuit, a majka Dankinja te on u potpunosti izgleda kao pravi Inuit zbog čega je bio popularan u selu, za razliku od njegovog najboljeg prijatelja istog porijekla koji više izgleda kao tipičan Danac.

Jedna od omiljenih aktivnosti svih koje posjete Grenland svakako je odlazak na izlet psećim zapregama i sanjkama, na što su išli sa Jacquesom, a upravo na toj avanturi dogodila im se i jedna opasna situacija, kada je Knjaz pomislio da je došao kraj.

- Super je otići na izlet psećom zapregom i sanjkama, na što smo išli sa Jacquesom. No prije nego što smo snimatelji i ja uopće stavili noge na sanjke, vozač je već krenuo, pa smo morali šprintati za njima i uskočiti unutra u zadnji tren. No kasnije sam shvatio da uopće nije bio problem u vozaču nego u psima koji su toliko divlji da ne mogu stajati na mjestu. Isto tako, prilikom vožnje psi su se potukli do krvi i kad smo ih htjeli razdvojiti, vozač nam nije dao jer oni funkcioniraju kao pravi čopor i na taj način rješavaju pitanje hijerarhije. Uza sve to, psi tijekom vožnje ispuštaju neugodne mirise iz ‘’auspuha’’ koji idu direktno u naše face tako da je ta avantura bila baš onako smrdljivo iskonska... no sve to ti ne može pokvariti uživanje u toj nevjerojatnoj, beskrajnoj, anđeoskoj bjelini - govori Robert pa otkriva što im se dogodilo dok su uživali u ovom neponovljivom iskustvu.

- Imali smo jednu havariju kad sam pomislio da je došao kraj. Naime, pri povratku s tog genijalnog izleta sa psećim saonicama, jureći niz nizbrdicu, čopor pasa se razdvojio u dva djela. Staza se račvala te je u sredini bila ogromna stijena, dio pasa je odlučio otići lijevo, a dio desno. Zbog toga su saonice počele punom snagom juriti ravno u stijenu te su se raspale u sto komadića. Sva sreća da smo se svi sa saonica u zadnji tren bacili jer tko zna da li bi uopće preživjeli. Onda smo još pol sata na minusu i koji sat od mraka čekali hoće li itko skužiti da nas nema… Ali kao što vidite, živ sam i zdrav. Valjda.

Naravno, kako to biva kada se spremite za putovanje na Sjever, na listi želja svakako je spektakularna Aurora Borealis, odnosno polarna svjetlost, jedan od najpopularnijih prirodnih fenomena, uvrštena među sedam svjetskih prirodnih čuda. Radi se o spektakularnoj i zaigranoj igri svjetlosti koja nikog ne ostavlja ravnodušnim. - Vidjeti polarnu svjetlost je prekrasno, čarobno iskustvo. Vrlo malo ljudskih riječi može opisati taj fenomen i tu ljepotu prirode. Cijelo nebo se prelijeva u zelenim i ljubičastim nijansama koje nisu statične, a nalikuju na neku tajnovitu nebesku umjetnost. Tek kada to vidiš uživo, shvatiš da smo mi doista samo sitna krhka točkica na zemlji i da se iznad naših glava svemir nad kojim nemamo nikakvu kontrolu, srećom. Uglavnom, ako možete, preporučujem da to jednom u životu odete pogledati, možete i puno bliže, evo naprimjer u Finskoj - govori Knjaz. Grenland su razgledali uglavnom pješice jer je mjesto gdje su bili malo, dok su izvan pak obilazili saonicama i snježnim sanjkama. Cestama se ne može jer cesta nema, sve okolo je bijela pustinja. Jedna od zanimljivosti svakako je da ljudi na Grenlandu nisu vidjeli drvo, a zanimljivo je i da je zabranjen uvoz pasa kako bi zaštitili čistoću svojih pasmina koji su nešto između haskija i vuka, odnosno poludivlji psi.

- Ljudi na Grenlandu nikada nisu vidjeli drvo. Dakle, njima proljeće i ljeto toliko kratko traju da niti jedna biljka ne uspije narasti do veličine stabla. Čim dođe jesen i zima, temperature se spuštaju na -18 i sve biljke potpuno nestanu. Tamo možete sre

Ljudi na Grenlandu nikada nisu vidjeli drvo. Dakle, njima proljeće i ljeto toliko kratko traju da niti jedna biljka ne uspije narasti do veličine stabla

sti čovjeka od 70 godina koji u životu nije vidio stablo. Naš domaćin nam je ispričao kako je, kada je prvi put otišao u Kopenhagen, odmah s aerodroma otrčao do parka diviti se stablima oko sebe, čak ih je i grlio i ljubio nekih 2-3 sata dok nisu došli policajci - priča Robert pa nam otkriva jedan pomalo bizaran običaj.

- Jedan vrlo bizaran običaj je da su u prošlosti, kada bi rijetki putnik došao u njihovo mjesto, ponudili bi ga svojom ženom. Pitao sam ih kakvog to smisla ima, pa su mi objasnili da prije stotinjak godina nitko nije posjećivao taj dio svijeta i jednostavno su zbog genetske raznolikosti morali imati taj vrlo čudan i odvratan običaj koji razvojem civilizacije više nije potreban. Kada je riječ o gastronomiji, vrlo je siromašna, iako je Robert očekivao nevjerojatnu ponudu riba i svih morskih plodova. Na meniju u hotelima uglavnom su fileti ribe i pomfrit, ali i jedna namirnica koju je ipak odlučio preskočiti.

- Na hotelskom jelovniku nalazi se tuljan, što nisam htio probati jer mi ih je žao, te isključivo fileti ribe i pomfrit, dakle dosta siromašno. Ali zato ima snijega za desert, koliko ti srce želi.

A što svatko tko putuje treba imati u koferu? Uz puno tople robe, Knjaz predlaže i kakvu domaću rakijicu te malo kulena i pršuta, kojima će se, kako kaže, veseliti i domaćini. Tu je i jedan savjet za sve koji planiraju posjetiti Grenland.

- Požurite dok se ne pretvori u tropske krajeve... - govori voditelj, što je tužna, ali realna istina, posljedica globalnog zatopljenja. Kada putuje privatno, putovanja uglavnom organizira sam, no kada je riječ o nešto kompleksnijim putovanjima, onda bira agenciju zbog veće sigurnosti da u slučaju ako nešto pođe po zlu, uvijek ima osobu na koju može računati i spasiti stvar, a prisjetio se i kada je na snimanju u Engleskoj ostao bez prtljage pa je pet dana proveo u bademantilu iz hotela.

Koliko voli putovanja, ne treba se ni objašnjavati, a možemo reći da je posjetio sve kuteve svijeta.

- Moja putovanja određuju moji projekti, a kako iduće godine snimam u Hrvatskoj, konačno jedna prilika da se malo odmorim i da više ne gledam kofer ispod oka. Putovanja su za mene najbolja kombinacija avanture, zabave i učenja. Prilika za upoznavanja novih kultura i ljudskih zajednica, učenje o životu i svijetu oko sebe, gastronomsko istraživanje, prilika da svoje običaje sagledaš iz drugog kuta. Jer kad snimaš na Papui Novoj Gvineji gdje nemaju ništa, ali imaju sve vrijeme svijeta i kanibalizam je zadnji put zabilježen 60-ih godina, ili kad vidiš Maasaije koji spavaju u kućama od balege, a smiju se 500 puta dnevno do suza, zapitaš se je li svijet u kojem mi živimo na zapadu zaista jedina slika planeta? - objašnjava Knjaz te govori da, ako pitamo njegovu ženu, putuje prečesto, no razlikuju se poslovna i privatna putovanja. - Poslovna putovanja uvijek su puna stresa jer ne znam što me čeka na drugom kraju svijeta i moram se uvijek vratiti sa dobrim materijalom. Popravnog nema. Privatna putovanja s obitelji, e to je prava uživancija, jer nema ništa ljepše nego prekrasne trenutke dijeliti s najmilijima - govori Knjaz te nam za kraj otkriva koje su mu omiljene lokacije na koje bi se rado vratio.

- Uvijek bih se rado vratio na Havaje, na Machu Picchu ili u Luklalu podno Himalaje, te u Manaus u Amazonu. Od gradova svakako bih ponovio posjet Rio De Janeiru i Sidneyju, a nikada nisam bio, a volio bih na Galapagos, Francusku Polineziju i Patagoniju. Ali i Hrvatska ima svojih bisera i sjajne lokacije često leže na dohvat naše ruke, tako da nas sve u našoj zemljici čeka još masu genijalnih lokacija, ljudi i zanimljivosti. Jer putovanje je često lijek!