Kome želite pokloniti Večernjakovu ružu? RUŽA 2022.

1.

TV OSOBA GODINE

1. Zrinka Grancarić RUZA2022 11

2. Sabina Tandara Knezović RUZA2022 12

3. Robert Knjaz RUZA2022 13

4. Mojmira Pastorčić RUZA2022 14

5. Marko Šapit RUZA2022 15

2.

RADIJSKA OSOBA GODINE

1. Iva Pavletić Crnić RUZA2022 21

2. Mario Lipovšek Battifiaca RUZA2022 22

3. Ivana Mišerić RUZA2022 23

4. Edina Pršić RUZA2022 24

5. Ana Lacković Varga RUZA2022 25

3.

1. Rene Bitorajac RUZA2022 31

2. Ljubica Jović RUZA2022 32

3. Ljubomir Kerekeš RUZA2022 33

4. Sandra Lončarić RUZA2022 34

5. Goran Marković RUZA2022 35

GLUMAČKO OSTVARENJE GODINE 4.

TV EMISIJA GODINE

1. DNEVNIK NOVE TV RUZA2022 41

2. Qatara RUZA2022 42

3. Potjera RUZA2022 43

4. RTL DANAS RUZA2022 44

5. Šutnja RUZA2022 45

VEČERNJAKOVA

5.

RADIJSKA EMISIJA GODINE

1. Katedra za plastičnu kirurgiju RUZA2022 51

2. Metafora RUZA2022 52

3. Purgeraj RUZA2022 53

4. Povijest četvrtkom RUZA2022 54

5. Žena zmaj RUZA2022 55

6.

GLAZBENIK GODINE

7.

1. Nina Badrić RUZA2022 61

2. Matija Cvek RUZA2022 62

3. Dalmatino RUZA2022 63

4. Dino Jelusić RUZA2022 64

5. Jelena Rozga RUZA2022 65

NOVO LICE GODINE

1. Lucija Judnić RUZA2022 71

2. Hiljson Mandela RUZA2022 72

3. Mirna Mihelčić RUZA2022 73

4. Marko Percan RUZA2022 74

5. Fran Vasilić RUZA2022 75

8.

DIGITALNA RUŽA GODINE

1. Natko Beck RUZA2022 81

2. Outsiders RUZA2022 82

3. Luka Perković Perkz RUZA2022 83

4. Surove strasti RUZA2022 84

5. Tena Sakar Vukić RUZA2022 85

Treća velika stvar koja se dogodila unutar prvog mjeseca ove 2023.g., a koja je, čini mi se, bila izravna posljedica dviju navedenih pojava, sveopća je pustoš u centru glavnog grada dvadeset i osme punopravne članice Europske Unije. Ne mislim pri tome, nota bene, na onu uobičajenu siječanjsku rezerviranost naših sugrađana, već potpunu i zlokobnu odsutnost bilo kakvog oblika života iz središta grada! Čak se i Ćiro Blažević, koji je osvjedočeni čovjek naroda i društva, povukao u tamu svoje kože te ga se više ne može tako često vidjeti u njegovom najdražem kafiću... (Ćiro, majstore, ne daj se!)

Treba posebno napomenuti i to da, bez obzira na to što ovu apokaliptičnu atmosferu u centru grada navodim tek na kraju ovog kratkog popisa stvari koji su nam obilježile prvih mjesec dana u godini, ona je bez ikakve sumnje daleko najvažnija pojava iz tog razdoblja, a bojim se da bi mogla obilježiti i ostatak godine koji je pred nama. Elem, manje gužve na granicama više su utjecale da naši sugrađani odu nekamo na odmor nego što su to učinile sa strancima da, eto, dođu k nama, po mogućnosti nešto ovdje i potroše, a ono malo što nas je ostalo u Zagrebu – uslijed promjene valute, ali još važnije, promjene cijena koja je uz to došla – dane smo provodili u vlastitim domovima skupljajući sitne kune i lipe ispod namještajem kako bismo ih mogli razmijeniti u pošti te jednog dana ipak malo izaći u grad i počastiti se kavom za koju više nipošto ne možemo tvrditi da si je svatko može priuštiti.

Engleski BBC baš je ovih dana objavio reportažu o uvođenju eura u Hrvatsku te je kao jednu od teza koje bi trebale oslikati prilike u državi naveo kako su mislili da ništa na svijetu ne može stati između Hrvata i njihova običaja dugog ispijanja kave na terasama gradskih kafića, a onda je – piše taj neki Englez s podsmijehom jer valjda još uvijek nije prebolio Mandžukićev pogodak u polufinalu Svjetskog prvenstva – došao euro.

I nije, naravno, samo kava poskupjela, pa da je manje pijemo, već i sve ostalo u centru grada, a čak su i neki od najpoznatijih gradskih žicara svoju uobičajenu tarifu od jedne kune preko noći zaokružili na euro. Sve to u kombinaciji s činjenicom da nitko od nas još nije shvatio pravu vrijednost nove valute, njezinih kovanica pogotovo, dovela je do toga da je izlaznost naših sugrađana u centar grada ovog siječnja 2023. bila manja od one na predsjedničke izbore kada padnu na sunčani vikend. Izravna posljedica toga mnoga su zatvaranja ugostiteljskih objekata, ali i drugih poput onih trgovačkih i obrtničkih u centru grada. Neki su, doduše, zatvoreni samo privremeno zbog korištenja godišnjih odmora ili preuređenja, dok su druga zatvaranja ipak trajna, ali bez obzira na to koliko dugo ta mjesta neće raditi – slika grada je tijekom ovih prvih trideset i jedan dan u godini bila poprilično otužna.

Vremenski uvjeti, uzgred kazano, bili su adekvatni sveopćem stanju...

Na vrhu Petrinjske zatvorena je donedavno prilično popularna slastičarnica, na Dolcu je ‘Kotlić kod Draža’ bio prisiljen iseliti ostavljajući tako taj ‘trbuh grada’ bez ijedne normalne zalogajnice u kojoj bi se po pristupačnoj cijeni mogao pojesti klasični radnički gablec, a ni onaj popularni veganski fast food nešto niže niz Ilicu nije uspio opstati unatoč sve većoj potražnji za takvom vrstom prehrane. O tome što se događa sa Šimićevim Historyjem u Tkalčićevoj ulici, a koji je razmontirao cijelu svoju terasu na kojoj se donedavno nije mogao pronaći slobodan stol, bolje da i ne nagađam... U svakom slučaju, ni on nije otvarao tijekom siječnja! A zašto je naš premijer kavu ispijao s predsjednicom Europske komisije u Kraš caffeu na trgaču, a ne na Britancu u Ambar baru kako to inače nedjeljom čini, shvatio sam tek nedavno kada sam vidio da su i njihova vrata – bez ikakve najave ili obavijesti – zaključana do daljnjega.

Eh da, zamalo sam zaboravio, na Novoj Vesi zatvorila se i najstarija zagrebačka pekarnica u vlasništvu mog imenjaka, gospodina Trajkovića. Izdržala je ta obitelj skoro stotinu godinu, ali ovaj je siječanj bio koban i za njihovo malo poduzeće.

Svi oni shvatili su da neće preživjeti povećanje cijena namirnica koje su im potrebne za rad, najma gradskih terasa koje su im nužne za opstanak, ali i dostavnih službi koje su također povisile svoje cijene. Ne može se im se stoga ni zamjeriti to što su odustali, a nama kao krajnjim korisnicima njihovih usluga, ali i gradu Zagrebu koji se već dugo pretvara u neku svoju tužnu verziju, sada još i zatrpanu smećem, ne preostaje više ni nada da će mjeseci koji su pred nama biti bolji od ovog prvog koji je zadao ton cijeloj godini. Ljudi se, naime, neće ponovno vratiti u centar grada jer kada bi to iz nekih razloga i poželjeli učiniti, nemaju se nažalost više čemu vratiti...

Treći ponedjeljak u siječnju globalno je poznat kao najdepresivniji dan u godini, psiholozi su ga takvim proglasili jer su zaključili da otprilike tada postajemo svjesni da su završili blagdani, da smo u dugovima, hladno nam je i pada kiša, a neće ništa biti ni od nekih naših novogodišnjih odluka u koje smo polagali velike nade. Kada je u pitanju centar Zagreba – primijetili ste vjerojatno i bez psihologa – cijeli ovaj mjesec bio je poput trećeg ponedjeljka u godini.

Neki su od najpoznatijih gradskih žicara svoju uobičajenu tarifu od jedne kune preko noći zaokružili na euro