Filip Filković Philatz i Tomislav Krnić

NAŠI SU PROTAGONISTI PUTOKAZ DRUGIMA DA SE OD ZEMLJE MOŽE ŽIVJETI SADRŽAJAN I SRETAN ŽIVOT

Drugog dana ove godine HRT je na svome Prvom programu počeo prikazivati drugu sezonu dokumentarnog serijala “Dulum zemlje”, autora Filipa Filkovića Philatza i Tomislava Krnića te producentice Tamare Babun iz produkcijske kuće Wolfgang&Dolly. U drugoj su nam sezoni pripremili još jednu poljoprivredno-poslovno-inspirativnu audiovizualnu priču. Novu sezonu počeli su slavonskom pričom o uzgoju crne svinje na farmi Domagoja Vide i njegovih prijatelja, a do sada nas je serijal odveo u Slavoniju, Dalmaciju, Gorski kotar i Hrvatsko zagorje. Vidjeli smo i naučili svašta, od uzgoja indijanske banane, kivana, žute lubenice i cijelog niza drugih egzotičnih voćaka pa do industrijske konoplje. Filip Filković Philatz nagrađivani je redatelj filmova i komercijalnih projekata poput reklama i spotova, a njegove su glazbene spotove naručili neki od najvećih umjetnika na hrvatskoj glazbenoj sceni poput Gibonnija, Massima, Hladnog piva, Nene Belana, Damira Urbana, 2Cellos, Ede Maajke i mnogih drugih. Tomislav Krnić između filmskih projekata radio je i kao snimatelj na brojnim glazbenim videospotovima, namjenskim filmovima i reklamama, među ostalim radio je na sitcomu “Blago nama” kao direktor fotografije te na igranoj seriji “Nestali” kao snimatelj druge ekipe.

”Dulum zemlje” već je na petoj epizodi, a do kraja sezone ostaje samo još jedna. Hoćete li još snimati?

Filip: Ova sezona ima šest epizoda. Imamo dosta planova za iduće sezone i nadamo se da ćemo raditi još više epizoda koje motiviraju i oplemenjuju gledatelje. Sve zajedno, gledatelji će na kraju emitiranja imati deset epizoda prve i druge sezone i obje sezone mogu se pogledati u jednom dahu.

Kakve su reakcije na serijal?

Filip: Reakcije su odlične, komentari na epizode motivirajući su i jako nam puno znače. Pokazuju da su se rad i trud isplatili i daju nam vjetar u leđa za iduće projekte. Zapravo, konkretno, imamo još jako puno ideja u kojim smjerovima bi “Dulum zemlje” trebao ići dalje, referiram se na iduće sezone i epizode.

Odakle ideja za serijal o poljoprivredi, odnosno zemlji i kulturama uzgajanja?

Filip: Tome i ja uvijek se rado prisjetimo tog početka: bili smo na jednom snimanju u Slavoniji i tamo smo primijetili letak lokalne zajednice o uspješnim poljoprivrednicima. To je bilo 2017. godine. Pogledali smo se i odmah smo u glavama imali ideju kako napraviti serijal upravo o tome. Idućih nekoliko mjeseci “brainstormali” smo i zapisivali ideje, a kada smo imali raspisani projekt, “pitchali” smo ga producentici Tamari Babun,

koja je u projektu vidjela golem potencijal i podržala nas. Prijavljivali smo se na nekoliko rokova natječaja HRT-a i zatim, mislim da su prošle dvije godine, dobili pozitivan odgovor i radili prvu sezonu.

Kako ste pronalazili protagoniste i birali tko je “dovoljno zanimljiv”?

Tomislav: Neke priče bile su nam bile i prije nego smo počeli pripremati “Dulum zemlje”, ostale smo pronalazili tijekom procesa pripreme. Uvijek je presudan trenutak kad upoznamo protagoniste. Provedemo dan ili dva družeći se, dugo razgovaramo o svemu i svačemu. U tom procesu upoznavanja nastaje svaka epizoda. To je organski, ljudski proces u kojem stvaramo obostrano povjerenje.

Što vas je u ovih dosadašnjih pet epizoda najviše iznenadilo (koji uzgoj, što možda niste znali da uopće uspijeva kod nas)?

Tomislav: Ne bih rekao da nas iznenađuje išta što se u Hrvatskoj uzgaja. Tijekom snimanja serijala postali smo svjesni da granice gotovo i ne postoje. Veliki je to raspon mogućnosti od sjevera do juga, od istoka do zapada. Ono što nas više zanima su ljudi, njihove emocije, strast, želja, nada. Naši protagonisti najbolji su od najboljih, oni su putokaz drugima da se od zemlje može živjeti sadržajan i sretan život.

Što ste zapravo sve saznali općenito o poljoprivredi u Hrvatskoj tijekom ovog serijala?

Tomislav: Mislim da svi intuitivno znamo da se Hrvatska ne može nositi s konvencionalnim globalnim poljoprivrednim tržištem. Tijekom naših snimanja došli smo do zaključka da svi oni koji mogu ponuditi gotov proizvod uspijevaju na tržištu. Od prodaje sirovine ne može se očekivati puno jer na tržištu je uvijek netko veći i uvijek može ponuditi nižu cijenu. Oni koji su se okrenuli ekološkoj proizvodnji i imaju već spomenuti prerađeni i brendirani proizvod budućnost su naše poljoprivrede. Bitno se natjecati u onim nišama tržišta u kojima se ne traži najniža cijena, već najbolja kvaliteta po zadovoljavajućim cijenama. Poljoprivrednici danas moraju poznavati ekonomiju, marketing, biti tehnološki potkovani, ali možda je najvažnije da su kreativni i da osjete što je potrebno tržištu.

Poznato je da bi Hrvatska mogla puno više iskorištavati svoja poljoprivredna zemljišta i da previše uvozimo. Nakon razgovora s mnogim poljoprivrednicima, jeste li možda i sami razmišljali što bi Hrvatska trebala napraviti da bi se poboljšala u tom području?

Tomislav: Moj dojam je da Hrvatska treba više raditi na optimizmu. Naš serijal portretira ljude koji su usprkos svim preprekama uspjeli i žive sretan život. Čini mi se da je društvo previše negativno, opterećeno materijalizmom i da nam nedostaje zdravog razuma. Tamo gdje naši ljudi ulože strast i ljubav dogodit će se uspjeh. Treba nam više samopouzdanja i nade da ćemo usprkos svemu uspjeti.

Filip: Svi uvijek primarno krenu s negativnim stavom. Netko ti predloži neku ideju (koja možda na prvu može zvučati kompleksno) i ti već u glavi imaš set zadanih problema. Bitno je te probleme shvatiti kao izazove i optimistično pristupiti temi. Iza toga se uvijek krije uspjeh.

Iz razgovora s vašim protagonistima, što im je najveći problem (poskupljenje, nedovoljna državna pomoć, vremenski uvjeti)?

Tomislav: U samom izboru priča za “Dulum zemlje” biramo one koji su uspješno nadišli prepreke. Time želimo prenijeti poruku da se ipak može izaći na kraj sa svim izazovima. Snimamo priče iz različitih grana poljopri

vrede, svaka priča potpuno je različita. Ono što je zajedničko jest da se svi postavljaju prema problemima više kao da su to izazovi. Nisu to životi lišeni uobičajene ljudske drame, zar netko uopće vjeruje da takvi životi postoje?

Jedna epizoda traje 50-ak minuta. Koliko dugo ste snimali ovih šest epizoda i jeste li imali problema sa snimanjem (vremenski uvjeti, oprema u polju i sl.)?

Filip: Svaka epizoda snima se od 7 do 10 dana. Izazova je na svakom koraku, od vremenskih uvjeta do načina na koji sve oko nas funkcionira. Ako mi ne pokrenemo sve, ništa se ne pokreće u našu korist. Najveći izazov uvijek je protagoniste pokrenuti u našem smjeru, oni su navikli na svoj način rada i to je sasvim normalno. Tako da mi svojom prisutnošću moramo ostaviti minimalne tragove u njihovim životima, a opet ih usmjeriti prema onome što nama treba kako bismo snimili sve što smo zamislili.

Ovo je druga sezona serijala ako se ne varam. Jeste li nešto mijenjali ove sezone, koja je bolje prošla kod publike?

Tomislav: Druga sezona je kontinuitet u svakom smislu prve sezone. Sa svakom novom epizodom imamo nove gledatelje koji nas prate i podržavaju. Ugodno je nakon svake epizode vidjeti brojne poruke podrške. Gledateljima je očito u sveopćem negativizmu u društvu i medijima ugodno vidjeti malo pozitive, malo optimizma u našem serijalu. Filip: Tome i ja ne bi bili Tome i ja da uvijek nešto novo ne nadogradimo. Tako da, iako postoji način pričanja ovih priča, uvijek iznutra potražimo unikatan način kako svakog protagonista prikazati na svoj način. Zato je svaka epizoda uvijek drukčija od prethodne.

U svojoj redateljskoj karijeri imali ste prilike raditi na serijalima, filmovima, spotovima, reklamama... Iz iskustva, što vam je najdraže raditi?

Filip: Svakako mi je filmove i dokumentarne serijale najdraže raditi. Reklame su uvijek zanimljive i jako kreativne, ali ponekad nisu toliko osobne koliko bih volio. Zato su filmski projekti zapravo idealni jer dolaze iznutra i to je ono što bih uvijek volio raditi. Spotovi su moja ljubav iz nekadašnjih dana, danas sam puno izbirljiviji, glazba me mora na prvu inspirirati, ako me ne inspirira, nema ni ideje za spot. Tako da sam spotove smanjio na minimum u posljednjih nekoliko godina. Naprosto, ima previše vrijednih projekata da bih trošio dobre ideje na glazbu koja ne vodi nikamo.

Tomislav: Sada već duži period snimam gotovo isključivo igrane i dokumentarne projekte. Uživam u pričanju priča kamerom. Rekao bih da nalazim jednaku strast u dokumentarnim i igranim snimanjima. U svakoj od tih formi dobijem različitu vrstu podražaja koji ispunjava moje kreativne potrebe.

Razlikuje li se puno snimanje reklame ili glazbenog spota od snimanja dokumentarnog serijala, naravno, osim onog što je očito, a to je dulje snimanje? Postoje li nekakve ključne razlike što se tiče režiranja, što nikako ne prolazi na filmu, a u reklami bi moglo?

Filip: Koliko god to jesu dva različita svijeta, toliko imaju jako puno zajedničkoga. Sve je stvar naše discipline kao “vizualnih umjetnika” da nešto što osmislimo na kreativan način i prikažemo. Bitno je prilagoditi se svakom žanru koji radimo. Dobar sam u multitaskingu, tako da mi to nije problem i zapravo volim skakati iz žanra u žanr jer me to čini dinamičnim i drži na nogama.

Ideje za projekte nalazite planinareći i putujući. Što vas u tome inspirira? Gdje ste sve putovali i što je najzanimljivije što ste vidjeli na putovanjima?

Tomislav: Ja sam putnik. Poslovno i privatno volim putovati. Posljednjih četiri-pet godina surađujem s Robertom Knjazom, s njim sam proputovao pola zemaljske kugle. Putovali smo u Australiju, Afriku, Ameriku, po cijeloj Europi. Kad nešto voliš, onda te to valjda i samo pronalazi, tako su i drugi suradnici često nudili snimanja u drugim državama i na drugim kontinentima. Prošle godine snimao sam zanimljiv projekt s našom producenticom Tamarom Babun, koja se zajedno s Unom Radić našla u ulozi redateljice. Projekt se zove AHA! i govori o hrvatskim znanstvenicima koji su napravili uspješne karijere i ostvarili vrhunske rezultate u različitim granama znanosti. Svi oni žive izvan Hrvatske, tako da smo njihove priče snimali u SAD-u, Njemačkoj i Danskoj. Od putovanja svakako treba istaknuti moj Camino de Santiago, o kojem sam snimio i putopisni dokumentarni film “Put su ljudi”. Prehodao sam 800 kilometara od Saint Jean Pied de Porta preko tri planine, prošao desetke gradova i dolina skroz do Santiago de Compostele u veljači 2018. Taj film imao je u prosincu premijeru u Šibeniku, a nagrađen je za najbolji putopisni dokumentarac na Hrvatskom festivalu putnika. Teško je izdvojiti jednu stvar koja je najzanimljivija s putovanja, rekao bih da je svako putovanje novo upečatljivo iskustvo koje ostaje s tobom cijeli život. Putujući čovjek postaje tolerantniji, shvaća da su ljudi bez obzira na razlike u kulturama svi isti. Sve nas povezuje neka univerzalna ljudskost i dobrota.

Kakve još projekte planirate?

Filip: Imam dosta igranih projekata u planu za idući period života. Nadam se da bi uskoro trebala početi proizvodnja mojeg prvog dugometražnog igranog filma “Veliki medvjed”, koji razvijam već neko vrijeme (bio sam i na radionici Ekran+ u Poljskoj). Nakon tog projekta radio bih idući dugometražni projekt “Zlatna Lika”, za koji već imam napisan scenarij, koji je nedavno bio na odličnoj radionici Split Script, koju je vodio Răzvan Rădulescu. U dokumentarnom smislu, u sljedećem periodu planiram završiti dokumentarni film “K67” o istoimenom legendarnom crvenom kiosku iz ovih krajeva. Uskoro na HTV dolazi i moj novi dokumentarni serijal “Ideja uspona”, o pojedincima koji su zahvaljujući svojim idejama napravili velike promjene ili svojim radom potiču specifičnost drukčijeg života u hrvatskim regijama.

Tomislav: Trenutačno snimam novi projekt s Robertom Knjazom. Svakako bih volio da zajedno s Tamarom i Filipom snimimo i treću sezonu “Duluma zemlje”. Uvijek su tu i dugometražni filmski projekti koje planiram s Filipom, nadam se da ćemo uskoro krenuti i u snimanje “Velikog medvjeda”, to će svakako biti dodatni iskorak u našoj sada već jako bogatoj suradnji.