Predsjednik razreda

Drukčije je to bilo u Francuskoj. Čak ni teror nad Židovima nije započeo odmah po okupaciji. Tako da je Robert stigao biti izabran za predsjednika razreda. Bilo mu je dvanaest, sav ponosan dotrčao je kući s dobrom viješću. Roditelji su se zaledili od užasa, razmijenili su nekoliko riječi na ruskom, da on ne bi razumio, i rekli mu da sutra mora odbiti ponuđenu čast. Objasnio je “da mi, Židovi, odsada moramo paziti da se ne ističemo”.