Novo lice Lucija Marcelić

Zadarska glazbenica je sa svojim bendom Pink Noise objavila prvi singl “Nešto je čudno među nama”, a podršku im je pružio i Neno Belan

Pjevačica Lucija Marcelić (28) i njezin bend Pink Noise do sada su uspješno plivali pop i rock vodama kao cover bend, a nedavno su izdali i svoj prvi singl “Nešto je čudno među nama” s kojim najavljuju album prvijenac koji će biti objavljen u izdanju Scardone. Talentiranim zadarskim glazbenicima podršku je pružio i Neno Belan koji ih smatra velikim nadama hrvatske glazbene scene, a na njihovom prvom singlu sudjelovao je kao glazbeni producent i aranžer.

- Čast i zadovoljstvo mi je bilo sudjelovati na ovom, po mom ukusu, odličnom singlu. Sa zadovoljstvom mogu reći da će se suradnja sigurno nastaviti i dalje. Želim im svu sreću i uspjeh - rekao je Belan, dok je Lucija Marcelić otkrila kako je nastala njihova prva pjesma koju autorski potpisuje Rudolf Dvorski koji se istaknuo u radu na pjesmama Ivice Sikirića Iće, klape Cambi i mnogih drugih

- Prvi korak našeg rada na pjesmi “Nešto je čudno među nama” bio je obilježen time da smo išli upaliti računalo odlučni krenuti u ozbiljan rad, a računalo nije htjelo upaliti. To je sigurno bio nekakav znak - smije se Lucija. Otkriva i da im je snimanje prvog singla bio vjetar u leđa koji ih je motivirao da se okušaju i izvan svoje zone komfora.

- Pjesma je pokrenula niz priča u našem bendu, od mog osobnog zanimanja za rad na pjesmama, zajedničkog rada benda pa do nastanka našeg malog privatnog studija Z - rekla je Marcelić.

Inače, grupa Pink Noise je osnovana 2018. godine u Zadru, a osnovali su je Renato Zafranović (Zafra), Roko Marcelić i Lucija Marcelić. Grupa je krenula kao akustični sastav, a osim navedenih članova u sastavu je bila još jedna djevojka, Marta Skejo, koja je također pjevala. Dva ženska vokala su jedan od razloga zašto je Pink Noise odabrano kao ime benda. Renato, odnosno Zafra, u acoustic sastavu svira bas-gitaru, iako je inače bubnjar, a Roko akustičnu gitaru te oboje i pjevaju. Želeći obogatiti zvuk i s ciljem da Zafra napokon zauzme svoje bubnjarsko mjesto, Pink Noise širi sastav te u ljeto 2019. kao šestorka održavaju prvi nastup. U odnosu na danas, postava je bila različita, uz Renata, Roka i Luciju kao konstante.

Nakon prvog nastupa nastavili su dalje, međutim, kao i ostale, pandemija ih je na neko vrijeme zaustavila u ostvarivanju ciljeva. U proljeće 2022. formirana je današnja postava banda. Renatu, Roku i Luciji pridružili su se basist Marino Brkljača, inače brat zadarskog glazbenika Jure Brkljače, i Zafrin sin Adriano Zafranović kao drugi gitarist, dok im se na koncertima pridružuje i klavijaturist.

Prijateljske i obiteljske veze, pa tako i zajednička ljubav prema glazbi, a posebice pop-rocku, ono su što čini Pink Noise čije vrijeme tek dolazi.

NA ŠIBENSKOJ TVRĐAVI BARONE 10. LIPNJA PREMIJERNO ĆE SE PRIKAZATI FILM “NAŠ MALI”, O DRAŽENU PETROVIĆU, AUTORICE I REDATELJICE IVANE GUBERINE I SCENARISTA IVICE POLJIČKA, KOJI JE SNIMLJEN U KOPRODUKCIJI S VEČERNJIM LISTOM

Prošlo je već 30 godina otkad nas je iznenada napustio jedan od najvećih hrvatskih sportaša svih vremena Dražen Petrović, a uspomena na njega i dalje živi. Na šibenskoj tvrđavi Barone 10. lipnja premijerno će se prikazati film “Naš mali” autorice i redateljice Ivane Guberine i scenarista Ivice Poljička, koji je snimljen u koprodukciji s Večernjim listom. Autor glazbe je naš poznati skladatelj i pijanist Matej Meštrović. Glavni snimatelj je Zlatko Dizdar, a kadrove iz zraka radio je Maro Petar Kujundžić. Tu je još 15-ak snimatelja. Ovo je šesti film Ivane Guberine, inače učiteljice po zanimanju. Pet ih je bilo turističkog sadržaja, a posljednji, “Šibenik za sva vrimena”, emitiran je na HRT-u.

- Film se razlikuje od dosadašnjih. Korišteni su razni arhivski materijali i fotografije. Zapravo, sam značaj i uloga Dražena Petrovića tražila je od mene maksimalnu profesionalnost. Ideja je krenula od filma “Šibenik za sva vrimena”, koji sam radila s istim scenaristom. Prije samog snimanja puno smo istraživali i radili. Njegova karijera je iznimna, bilo je pitanje kako ga točno naglasiti i što točno napraviti. Napravili smo ga na specifičan način, drugačiji od drugih filmova - ispričala nam je Ivana Guberina i istaknula da je film pun emocija:

- To su emocije od kojih se baš naježiš u određenim trenucima. To je toliko nabijeno, dodatnu snagu film je dobio s glazbom, i to je ljepota koju sam tražila. Sugovornici u filmu su sudionici tog vremena. Vidjet ćemo poznate članove Šibenskih funcuta Pelea, Lakija, Ramba, Murgaša, zatim Antu Baranića koji je autor najvećeg broja fotografija iz vremena Šibenke.

- To su ljudi koji žive i danas to vrijeme. Imaju slike Dražena i tih utakmica kao da su ih upravo doživjeli. Dali su posebnu emociju filmu. Nakon toga smo se okrenuli Ciboni, Realu, odlasku u NBA, njegovu značaju za reprezentaciju. Naravno, dotakli smo se i njegovog odlaska s ovog svijeta. Dražen više nije živ, ali i dalje je među nama. Predivan intervju dao je Mirko Novosel, koji je itekako utjecao na njegovu karijeru. Potom Mihovil Nakić, Franjo Arapović, Aleksandar Petrović, Stojko Vranković, a tu je i Draženova mama Biserka, koju smo snimali u Bilicama i Šibeniku. Tu je i gospodin Zlatko Mateša, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora. U 52 minute ne može se sve staviti, ali mislim da smo dotakli sve najznačajnije dijelove iz Draženovog života.

U filmu se spominje i Draženova inozemna karijera, brojni rekordi koje je postigao, no najbitniji je njegov utjecaj na sve ljude koji je i danas prisutan.

- Draženova legenda mora živjeti dok smo god mi živi i to možemo prenositi na mlađe naraštaje. Budući da sam učiteljica, nastojim to svaki put naglasiti. Sport je bitan radi zdravlja i socijalizacije, djeca se danas trebaju baviti sportom, ali i biti ustrajni. Dražen je pokazatelj da se do uspjeha ne dolazi preko noći. Današnji klinci imaju kriva shvaćanja da se do uspjeha može doći preko noći, no do toga dolazi trudom ili velikim radom. Ne moraš biti rođen u velikom gradu, ali ako si uporan, do svog cilja ćeš doći, a to je upravo ono što pokazuje ovaj film. Dražen je bio čovjek koji je uz svoj talent, ponajprije trudom i zalaganjem, došao tamo dokle je došao. Uvijek se govori da je Dražen bio talentiran, no on je do uspjeha došao radom. Malo ljudi zna koliko je on šuteva ispalio na koš. Dizao se ujutro u šest, išao u dvoranu, zatim bi se vratio kući na doručak i onda u školu. Imala sam prilike vidjeti njegove ocjene. Od prvog do osmog razreda bio je odličan učenik, što je danas rijetkost - kaže redateljica.

U filmu ima i igranih dijelova, najviše onih koji prikazuju Dražena kao dijete.

- U tome sam se prvi put okušala, jednostavno je zahtijevalo da ga tako pokušamo dočarati. On je dijete koje je od početka bilo drugačije. Dražena igra dječak Roko Šmit, koji inače igra košarku, a u nekoliko dijelova glumi ga i Lukas Ivan Bobek, koji već igra za Šibenku. Imali smo sate snimanja, i bila mi je čast da jedno takvo dijete igra Dražena - otkriva.

Nakon premijere u Šibeniku, slijedi i zagrebačka u rujnu, a nakon toga bi ga se moglo vidjeti i u inozemstvu.

- Film je dosta realan i nabijen emocijama te vrijednostima koje su danas iščezle. Tu ima elemenata za naježiti se, ali i za plakati. Dok sam intervjuirala te ljude, dolazile su mi suze. Vidjelo se koliko im je to značilo. Mogli smo se bazirati samo na Šibenik, no ne bi bilo fer. Dražen je bio Šibenčanin, no on je bio ne samo naš mali, nego i od drugih građana Hrvatske. Znam da će biti ljudi koji će reći “o Draženu se sve zna”, no ne bih se složila s tim. Kao što je Draženova majka u filmu rekla: o Draženu se treba uvijek pričati, njegovu priču treba zabilježiti. Ta njezina emocija u filmu je strahovito naglašena i mene je osvojila. Ona je jedan izniman borac i majka kojoj se divim. Vi vjerujete u svoj projekt, ali kada čujete od ljudi poput Mateja Meštrovića da su oduševljeni, to vam puno znači - dodala je redateljica.

Pijanist Matej Meštrović ušao je u ovaj projekt na poziv glavnog urednika Večernjeg lista Dražena Klarića, budući da je dosad već nekoliko puta surađivao u Večernjakovim produkcijama.

- Uvijek je zanimljiv proces stvaranja glazbe ili, kako ja to u svojoj glavi kažem, “proces stvaranja zvuka”. Uvijek kada radim glazbu, prvo pogledam film od početka do kraja i onda malo razmišljam kakav je zvuk unutar samog filma. Ono što je ovdje bilo bitno jest to da se radi o velikanu prema

kojem postoji ogromno poštovanje, i ja kao kompozitor osjećao sam čast raditi na jednom takvom filmu koji je fantastičan. Radio sam na više od 400 dokumentaraca, ali kad sam ovo vidio, odmah sam zvao Ivanu i rekao da mi je fascinantno koliko je to visoka razina produkcije. Film vas drži prikovanim 52 minute za stolicu - rekao je Matej Meštrović.

Ono što je ovdje zanimljivo je da ima puno originalnih kadrova navijača i Dražena koji daje izjave.

- Stalno je prisutan huk dvorane i upravo u tom kontekstu dao sam si jako truda da čitava glazba koju pišem dobije zvuk kao da je snimana za vrijeme tih utakmica, da štoviše pripada tim prostorima. Bitan je i dizajn zvuka s kojim sam se posebno potrudio. Važno je bilo i ne pretjerati s glazbom, a opet držati određenu tenziju, pratiti tenzije i situacije u kojima ima puno sreće, ali i suza. Sve to skupa nije lagan posao, ali to je ono što radim čitav život - rekao je Meštrović i dodao kako je išao na univerzalnu glazbu.

- Većina filma je u Šibeniku, no način na koji je napravljen nije me tražio da u glazbi idem s dalmatinskim motivima. Budući da su se na njegovim utakmicama pojavljivali i navijači u sombrerima, poigrao sam se i s meksičkim motivima. Zaista je na kraju ispalo kao da netko u dvorani svira meksičke trube. Vjerujem da će ovaj film dugo živjeti. Zaslužuje i festivalsku karijeru, a nakon toga i televizijsko prikazivanje - rekao je Meštrović.

Ovo je još jedan film koji je nastao u koprodukciji Večernjeg lista, a kako nam je rekao Večernjakov glavni urednik Dražen Klarić, to je samo jedan od dijelova našeg projekta kojim ćemo obilježiti 30 godina od smrti velikog košarkaša.

- Večernji list je još prošle godine postavio cilj da ćemo napraviti veliki multimedijalni projekt, jer Dražen je apsolutno jedan pojam i osoba oko koje se itekako može ispričati priča koja budi sjećanja, ali je i poticaj za nove generacije koje trebamo maknuti od prevelike ovisnosti o virtualnom svijetu. Kada smo počeli pripremati projekt koji je uključivao i film o Draženu, naši prvi razgovori s Biserkom Petrović doveli su do otkrića kako film već priprema Ivana Guberina. S obzirom na to da se radi o osobi koja je stasala u Šibeniku i poznaje mentalitet tog grada i koja je već snimila veliki dio materijala s njegovim prijateljima, ali i Funcutima, procijenio sam da bi bilo nepotrebno raditi još jedan dokumentarac. Pozvali smo Ivanu na razgovor i ponudili joj svoju suradnju, koja je na kraju prerasla u koprodukciju Večernjeg lista - rekao je Dražen Klarić i dodao kako nije bilo sumnje da u ovaj projekt ponovno pozove Mateja Meštrovića.

- Naše dosadašnje suradnje bile su sadržajne i poticajne, stoga sam odmah predložio Ivani da ga angažiramo. To je rezultiralo jednom nevjerojatnom simbiozom priče, mita Dražena Petrovića i šibenskog duha, koji je Ivana uhvatila, s glazbom Mateja Meštrovića. Moram priznati da sam, kada sam pogledao prvih 20 minuta filma, doslovno plakao, iako se radi o sretnim trenucima i osvajanju Šibenkine titule - ispričao je Klarić.

Činjenica jest da je Dražen mit i da današnji klinci itekako znaju tko je on bio. - Uvijek se sjetim kada sam upisivao školu košarke da je nas 90 posto sigurno htjelo biti Dražen Petrović. Smatram da je društvo nedovoljno posvećeno Draženu. Nije to promocija na način da Biserka priča o svom sinu koji je apsolutno iznad svih segmenata i velik u tom što je napravio. Mi kao medij, ali i mi kao društvo, morali bismo imati više Petrovića i više Dalića, dakle ljudi koji današnjim generacijama mogu prenijeti priču da nije sve u novcu nego da ima nešto i u prijateljstvu i upornom radu koji će se vratiti. Kroz tu prizmu gledam i Dražena i zato nisam imao sumnje da se Večernji list mora uključiti i podržati taj projekt. Osim ovog dokumentarnog filma pripremamo i specijalno magazinsko izdanje na 140 stranica, gdje će o Draženovom odrastanju i kročenju kroz karijeru od sedam milja ispričati priča o Našem malom, kako se zove dokumentarac.