Marija Čudina

Što bi Hrvati i Hrvatići sa Šejkinom muzom kad nemaju pojma ni tko je Šejka? Igor Mandić je, međutim, imao milosti, pa je kršeći vlastiti princip, ili možda dokazujući da nikakvog principa tu nema, načinio čudesan izbor Čudine, u kojemu je jedna od meni dražih pjesama uopće, koja mi se u neka vremena života uvlačila u misli kao melodija šlagera i kao životni moto. Naslov pjesme je “Treba brzo plakati”, a rado bih je citirao cijelu: “Treba brzo plakati za konjima, za anđelima,/ za djevojčicama, koje bez grudi leže na ulici,/ za ranjenicima sa izgubljene tačke svijeta,/ što otvaraju svoja usta za varljivim ljubavima./// Treba brzo, brzo plakati, plač je mudrost,/ koja će ublažiti nevini bol ljudi, što su došli/ vidjeti užitak umirućih pod noževima, a da pri tome nisu osjetili kako ih okružuje laž./// Svakoga dana netko nekome pojede srce,/ a netko sjedeći pred vratima izgubi bisere,/ zato treba brzo i spretno plakati,/ da se ne bi ugušili u iskonskoj žalosti svijeta.”