KOJE JE BOJE TRENER?

Ne tako davno, prije tjedan-dva, proslavljeni nizozemski nogometaš Clarence Seedorf (44) požalio se javnosti. Za Gazzettu dello Sport rekao je da ne može pronaći trenerski posao zbog boje kože. – Ne postoji jednakost u davanju prilika među trenerima. Brojke govore same za sebe. U današnjem nogometu nema afroameričkog trenera koji ima jaku poziciju... Prihvaćao sam sve vrste ponuda kako bih dokazao vrijednost. Riskirao sam jer nije bilo puno ponuda i znamo zašto. Vrata moraju biti otvorena svima, bez obzira na to odakle ste i kako izgledate. Najvažnije je jeste li sposobni za nešto ili ne – rekao je nekadašnji veznjak Ajaxa, Intera, Real Madrida i Milana koji trenutačno nema posao.

Statistika ne laže

Inače, malo je onih, ako takvi uopće i postoje, koji ne znaju tko je Seedorf. Nekada respektirani nogometaš, trenersku karijeru započeo je u Milanu prije sedam godina. Vodio je i Shenzhen, Deportivo La Coruñu i reprezentaciju Kameruna, no do neke važnije pozicije u trenerskom poslu, kaže, ne može se probiti. Zato smo se zapitali, ima li on stvarno pravo kada kaže da zbog boje kože ne može naći posao?

Nažalost, statistika ne laže, crnih trenera u najjačim ligama europskog nogometa uvijek je bilo na kapaljku, a sada su samo dva. U međuvremenu, broj afričkih i(li) crnih igrača na nogometnim terenima Starog kontinenta neprestano raste. Pa zašto to nije slučaj i s trenerima i tko su uopće bili oni koji su se uspjeli probiti u ovaj probrani, izgleda, elitni svijet. Pogledavši sve klubove iz pet velikih liga (engleski Premiership, La Ligu, Serie A, Ligue 1 i Bundesligu) samo su dva crna trenera u tom ruletu – i to su Nuno Espírito Santo koji vodi Wolverhampton te Antoine Kombouaré koji je ove veljače postavljen na klupu Nantesa.

Recimo, 2018. godine na istoj poziciji, od 72 kluba u top pet velikih liga, postojala su samo tri crna trenera – u Premier ligi Chris Hughton, u Ligue 1 Thierry Henry i Patrick Vieira.

Baš zbog tog nerazmjera, nazovimo to tako, bijelih i crnih trenera u europskom vrhunskom nogometu Seedorf kaže da posao ne mogu naći ni spomenuti Vieira i Henry. Sve od reda nekada vrhunski nogometaši, trenersku karijeru ne mogu graditi u vrhunskom nogometu.

Dwight Yorke: Nije pošteno

Istim problemom bavio se 2017. i bivši nogometaš Manchester Uniteda Dwight Yorke koji se požalio da nije mogao otići niti na jedan intervju za posao na koji se prijavio kao trener jer smatra da to ima veze s bojom kože...

Napadač reprezentacije Trinidada i Tobaga u karijeri je najljepše trenutke doživio na Old Traffordu, s Manchester Unitedom osvojio je Ligu prvaka 1999. godine. Trenersku karijeru nikako da pokrene. – Ako to nema veze s bojom kože, recite mi s čim ima? Pa mogu me barem pozvati na razgovor za posao – govorio je tada ogorčeni Yorke za BBC i dodao: – Nogomet je globalni sport i crni igrači mu pridonose čitav niz godina. Ljudi poput mene koji su igrali na najvišem nivou nogometa, očekuju da mogu dobiti posao ili barem biti pozvani na razgovor, ali mene niti ne zovu. Gledam trenere kako napuštaju svoje poslove, dobivaju otkaze i onda preuzmu druge klubove. A ja ne mogu dobiti ni razgovor za posao. Mislim da to nije pošteno.

TRENUTAČNO SU U PET VELIKIH EUROPSKIH NOGOMETNIH LIGA SAMO DVA TAMNOPUTA TRENERA

Napadač Manchester Cityja Raheem Sterling također je nedavno prozvao nogometne autoritete i glavešine da se pozabave nedostatkom reprezentacije crnaca na visokim trenerskim pozicijama.

Pitajte vlasnike...

Problem je to koji pogađa sve više crnih igrača koji imaju, imat će ili su imali trenerske ambicije.

– Možemo igrati, ali ne i voditi, možda je crnac svima dobar samo za igranje i zabijanje – rekao je u jednom intervjuu Florent Ibengé, sada već bivši izbornik Demokratske Republike Kongo. Na pitanje zašto je tomu tako, odgovorio je:

– Morate pitati vlasnike. Ljudi su tamo, obučeni su kao i drugi, ali nitko im ne vjeruje.

Sadašnjost je takva kakva je, no ako ćemo se vratiti koju godinu unazad, recimo da je tamnoputi Talijan sa somalijskom putovnicom Fabio Liverani vodio Parmu od kolovoza 2020. do 7. siječnja 2021., prije toga u prvoj talijanskoj ligi imao je i posao kao trener Genoe.

U Serie A je bio i spomenuti Seedorf kojeg je angažirao Milan 2014. godine, ali se na klupi velikana sa San Sira nije dugo zadržao.

Na Otoku smo s klupe mogli pratiti i legendu nizozemskog nogometa Ruuda Gullita. On je 1996. godine preuzeo ulogu menadžera Chelseaja. Poslije je vodio Newcastle, a neko vrijeme radio je i u nizozemskom Feyenoordu. Chris Hughton jedan je od najcjenjenijih menadžera engleskog nogometa i, poput Gullita, vodio je više od jednog premierligaškog kluba – Newcastle, Norwich City i Brighton.

Paul Ince vodio je 2008. Blackburn Rovers, Jean Tigana neko je vrijeme vodio Fulham u Premier ligi, Darren Moore vodio je WBA.

Trenera ima, možda je tržište i pomalo

NA SP-u U RUSIJI OD 32 MOMČADI SAMO JEDNU JE VODIO CRNI TRENER – NA KLUPI SENEGALA BIO JE ALIOU CISSÉ

zasićeno, no je li uistinu sve ovo povezao samo s bojom kože.

Gdje će Drogba, Evra, Touré...?

Naravno, to nigdje nije zapisano, ne može se samo uprijeti prstom u to kao činjenicu, ali istina je da brojke pokazuju da crni treneri prilike dobivaju na kapaljku. Zanimljivo, jedini crni izbornik na Svjetskom prvenstvu 2018. godine bio je čovjek na klupi Senegala Aliou Cissé, a 32 nacije došle su se natjecati u Rusiju. I naravno da nas sada zanima gdje će i kako će završiti Didier Drogba, Patrice Evra, Kolo Touré... i svi ostali koji su sada pomoćnici, koji žele biti glavni treneri, koji su na zalasku igračke karijere... a sanjaju najvažniju sjedalicu na klupi nekog velikog kluba.