Publication:

Max - 2021-03-13

Data:

NBA JE KAŽNJAVALA SVE ONE KOJI NE BI DOŠLI NA MEDIA DAY PA I MICHAELA JORDANA KOJI JE RADIJE IGRAO GOLF

KOŠARKA

Dražen Brajdić Privatni album, Reuters / Pixsell

Biti izvjestiteljem s NBA All-Star Weekenda uvijek je bilo veliko profesionalno zadovoljstvo. Ne zbog toga što je to značilo put u Sjedinjene Američke Države i priliku za upoznavanje s nekim novim američkim gradom, a takvo što uvijek je imalo prizvuk ekskluziviteta, već ponajprije zbog medijskih mogućnosti koje je to okupljanje najvećih NBA zvijezda nudilo. Najbolji košarkaši svijeta u toj su prigodi bili obvezni razgovarati s medijima, a onaj koji bi izbjegao takozvani “media day”, koji je bio na programu petkom, morao bi platiti kaznu od 10.000 USD. Doduše, s obzirom na njihove ugovore, ta je svota za njih bila isto što i nama trošak za kavu pa je Michael Jordan, zvijezda nad zvijezdama, tu mogućnost uglavnom koristio jer je bio enormno popularan. U vrijeme dok su njegovi kolege razgovarali s novinarima, on je obično igrao golf. Dakako ako bi se All-Star Weekend događao u nekom toplijem dijelu SAD-a. Oni koji ne bi eskivirali, a takva je bila velika većina, bili bi na raspolaganju novinarima po 45 minuta. A sve bi se događalo u velikoj konferencijskoj dvorani igračkog hotela u kojoj bi svaki od njih imao svoj stol za kojim bi ga čekali zainteresirani novinari. Tako je bilo prvih mojih desetak All-Star godina kada si doista mogao sjediti za istim stolom sa Shaquilleom O’Nealom, Kobeom Bryantom, LeBronom Jamesom... Nažalost, posljednjih godina čelnici NBA lige novinare su udaljili od svojih superstarova pa ste se, da biste kvalitetno snimali izjave, morali dobro laktariti ili ste trebali imati diktafon na teleskopskoj “pecaljki”. Mogućnost za postavljanje pitanja postojala je i između dva subotnja treninga kada bi igrači Istoka i Zapada ostali po 15 minuta na parketu i davali izjave. Svojedobno je bilo moguće i ući u svlačionicu, između 90 i 45 minuta prije početka utakmice, kao i 10 minuta nakon utakmice pa je ovaj novinar doista dolazio u rijetku priliku za Večernji list, a potom i za magazin Max, razgovarati s najpopularnijim košarkašima svijeta. A sve je krenulo 1994. u prvoj NBA sezoni Tonija Kukoča i Dina Rađe. Kada su Kuki i Dino izabrani za utakmicu novaka, na taj All-Star Weekend u Minneapolisu Večernjak je odlučio poslati svog čovjeka. Taj sretnik bio je autor ovih redaka kojem, doduše, to nije bio prvi put u Ameriku. Ali jest prvi susret sa svijetom NBA košarke. Premda se čak i u tim ratnim godinama više putovalo nego danas, Toni i Dino bili su ugodno iznenađeni vidjeti hrvatskog novinara. Koji je pak bio iznenađen tretmanom koji je imao od organizatora kao reporter pristigao iz ratom poharane Hrvatske. Sjećam se da sam tih prvih godina (Minneapolis, Phoenix, San Antonio, Cleveland, New York) odsjedao u službenim hotelima, od organizatora ponuđenim po povoljnijoj cijeni, u kojima je tržišna cijena sobe bila i viša od 200 dolara za noć. No, kako je vrijeme odmicalo, tako se i putni proračun Večernjakova novinara smanjivao pa sam neko vrijeme tražio hotele s četiri zvjezdice, a na koncu se odsjedalo i u hotelima s upitne tri zvjezdice. No, program All-Star Weekenda ionako je bio toliko natrpan da mi doista nije bio presudan hotelski komfor jer u njemu ionako nisam imao kada uživati. Užitak je bio biti dijelom atmosfere AllStar Weekenda, košarkaške svetkovine koja je, osim utakmice najvećih zvijezda, utakmice novaka, natjecanja u tricama i zakucavanju, sadržavala i NBA All-Star Jam Session. A u sklopu njega mogli ste gledati revijalnu utakmicu poznatih osoba (Celebrity Game), ali ste se i sami mogli okušati u haklu i sličnim izazovima. Dakako, u takvom sajamskom ozračju najviše su uživali klinci na kojekakvim simulatorima, odnosno interaktivnim aktivnostima kojima su se približavali onome što sanjaju, a to je da jednog dana u NBA ligi i sami zaigraju. Dakako, pored mogućnosti da zakucaju na sniženim koševima ili da odigraju tekmu na PlayStationu, to je za klince i klinceze uvijek bila prilika da dobiju besplatan autogram od neke aktualne NBA zvijezde ili pak neke legende. Daleko najveći skup legendi dogodio se 1997. u Clevelandu kada je NBA liga slavila prvih 50 godina svojeg postojanja kojom prigodom su proglašena i pedesetorica najboljih NBA-evaca u povijesti. Od njih 50, čak 49 ih je u tom času bilo živo (samo je Pete Maravich bio pokojni), a čak njih 47 je došlo u Cleveland. Nedostajali su samo tada još relativno mladi Shaquille O’Neal, koji je bio ozlijeđen, i Jerry West, koji je bio na nekom operativnom zahvatu. Među onima koji su došli bio je i tada 73-godišnji George Mikan kojem je Bill Russell pomogao da se popne na postolje predviđeno za najveće svih vremena. Bila je to iznimna prilika da upoznam NBA legendu hrvatskih korijena, prvog dominantnog centra lige, Shaqa svog vremena, zbog kojeg su se mijenjala i pravila igre. On mi je ispričao da su njegovi roditelji, i otac i majka, preko Atlantika dospjeli iz Vivodine, sela s padina Žumberka, iz vinorodnog kraja. Za mene kao hrvatskog izvjestitelja važne su bile i 2003. i 2015. godina. U Atlanti 2003. pratio sam nastup Gordana Giričeka, a 2015. Bojana Bogdanovića i to u revijalnim utakmicama novaka. Nažalost, Hrvata izabranog u All-Star selekciju nisam dočekao pri čemu se mora reći da su i Dražen Petrović i Toni Kukoč u tom smislu bili zakinuti, zacijelo zbog američke ksenofobije. Dakako, danas to više nije slučaj. Štoviše, Europljani su se u NBA podneblju toliko nametnuli da smo među 24 allstarovca ove sezone imali njih petoricu – Antetokounmpa, Dončića, Goberta, Sabonisa i Vučevića. Od preostalih hrvatskih novinara koji su pratili All-Star festivale najviše “nastupa” ima kolega Tonči Vlašić, novinar Dubrovačkog vjesnika koji je sakupio 16 All-Star zvjezdica. No, to su još uvijek četiri zvjezdice manje od autora ovog teksta (20) kojem je, u šali, jedan grčki kolega kazao da sada ima jedan All-Star više od igračkog NBA rekordera Kareema Abdul-Jabbara. A on ih ima 19, jedan više od pokojnog Kobea Bryanta (18) i dva više od LeBrona Jamesa (17), rekordera među aktivnim igračima. Teško je vjerovati da će LeBrona itko od aktivnih dostići jer prvi sljedeći je Kevin Durant s 11 zvjezdica, nakon kojeg slijede Carmelo Anthony (10), James Harden (9), Dwight Howard (8), LaMarcus Aldridge (7), Stephen Curry (7), Paul George (7), Kyrie Irving (7), Blake Griffin (6), Damian Lillard (6), Kyle Lowry (5), Giannis Antetokounmpo (5)... No, zato je kolega Vlašić bio na jednom događaju na kojem ja nisam. Bili smo zajedno u Atlanti 2003. na oproštajnoj All-Star utakmici Michaela Jordana, ali ne i na posljednjoj reviji svih zvijezda Kobea Bryanta, 2016. u Torontu. A zajedno s njim u toj prigodi bio je i Vlado Radičević, novinar T-portala. – Vlado i ja smo lutali službenim hotelom, među svim tim silnim konferencijskim dvoranama, i zalutali na oproštajni party Kobea Bryanta – prisjetio se Tonči Vlašić. – Tako smo mi završili s njegovom obitelji i sponzorima s kojima se fotografirao za uspomenu. I mi smo to slikali, ali kada su nas otkrili, jasno su nam dali do znanja da smo suvišni i da te fotografije nigdje ne možemo objaviti. Tonči je bio i autor fotografija koje se također nisu mogle objaviti, ali višom silom. Naime, po povratku u Dubrovnik njegova, tada četverogodišnja, kći Andrea nekako se dokopala fotoaparata, otvorila ga i tako i osvijetlila film. Braneći se, godinama poslije Tonči mi je, u šali, običavao reći: – Ma nije tebi žao fotografije sa Shaquilleom O’Nealom, nego one s plesačicama. A Shaq je često bio susretljiv sugovornik. Prisjetili smo se Tonči i ja da nas je 2001. u Washingtonu, nakon što smo s njim odradili razgovor u svlačionici, pitao kako se na hrvatskom kaže “goodbye”, što je u njegovoj verziji izgledalo kao “dovidzienia”. Tijekom tog razgovora, nestašni Shaq Tončiju je uzeo notes i pokušavao pročitati što je ovaj zapisivao. – Da smo to tada nekome pričali, ne bi nam vjerovao, no vrijeme je da se i to spomene – kazao mi je Tonči ovih dana. O njihovim najdražim iskustvima pričao sam i s drugim hrvatskim novinarima s kojima sam dijelio izvjestiteljski AllStar posao. S Vladom Radičevićem koji ima sedam All-Star zvjezdica, Marijem Zorkom s pet te Tomislavom Gabelićem kao šesterostrukim All-Starom koji nam je ispričao ovo: – Najbolja zgoda bila mi je kada smo kolega Radičević i ja šetali po gradu, a tom prigodom pristupili su nam neki lokalni taksisti jer su čuli poznati jezik. Kazali su nam da su iz BiH i da znaju Predraga Stojakovića. Na moje pitanje kako to, jedan od njih mi je otkrio da ga je Stojaković dan prije udario autom straga i da mu je platio 500 dolara da ne zovu policiju. Sutradan, prigodom medijskog dana, pitali smo Stojakovića koliko stoji kada u Americi udariš taksista straga na što se on zaprepastio ponadavši se da to nećemo objaviti. Inače, na tom All-Star Weekendu u Atlanti (2003.) posve neočekivano pojavila se i folk-pjevačica Svetlana Ceca Ražnatović. S obzirom na to da je jedini srpski košarkaš na tom događanju bio Stojaković vrlo brzo je postalo jasno čija je to Ceca bila gošća što je ona i sama tada priznala u diktafon Večernjakovu novinaru. Osim što je igrao All-Star utakmicu, Stojaković je tog vikenda pobijedio i u natjecanju u tricama, a lako je moguće da je na marginama tog događanja u još nečemu ostvario pun pogodak. Kolega Gabelić podsjetio nas je i na naše razgovore s Dirkom Nowitzkim, bivšim rukometašem koji je kao takav tih godina (2003., 2004.) pozorno pratio njemačku rukometnu reprezentaciju koja je pak imala peh da u dva finala (Svjetsko prvenstvo pa Olimpijske igre) izgubi baš od Hrvatske, od Balića i društva. Na užas američkih novinara, koji nisu imali pojma o čemu mi to govorimo, ja sam Dirku nekako uspijevao nametnuti temu rukometa, sporta koji je očito volio. Baš kao što je Shaq volio razgovarati na temu borilačkih sportova pa mi je jednom prigodom kazao da obožava Cro Copa i da bi volio da mu hrvatski gladijator otkrije tajnu high-kicka. A kada je u pitanju ležernost NBA zvijezda prigodom svlačioničkih susreta s novinarima, Zorko nam je ispričao svoju zgodu. – Na svom prvom All-Star Weekendu uspio sam akreditirati i svog domaćina, Hrvata koji je živio u Minneapolisu i kod koga sam odsjeo. Dok sam razgovarao s Karlom Maloneom, ovaj je zafrkavao mog prijatelja za podvinute hlače. Kada se ovaj opravdao da mu je to žena napravila, Malone je kazao: “Znam, i meni supruga svašta prekroji i ja nosim onako kako mi ona kroji.” Ležeran odnos s novinarima vrijedio je za većinu allstarovaca osim za Johna Stocktona koji je uvijek bio hladan prema predstavnicima sedme sile, a najmanje je volio pitanja na temu nacionalnosti njegove supruge Nade. A ona je napola Hrvatica, a napola Crnogorka. Kolega Radičević posebno pamti povijesni trenutak koji smo prošli zajedno. – U Dallasu 2010. bili smo na postavljanju rekorda od 108.713 gledatelja jer je ta All-Star utakmica igrana na stadionu američkog nogometa. No, najdraži su mi oproštaj Jordana u Atlanti 2003. i oproštaj Bryanta 2016. u Torontu. Meni je pak jedan od pamtljivijih bio All-Star Weekend u New Yorku 2015. godine. A pamtit ću ga ponajprije po spoznaji da, u vrijeme digitalne (internetske) revolucije, ekskluzive gotovo da više i nema. Naime, kada sam od LeBrona Jamesa dobio priželjkivani i opširni odgovor (Dražen Petrović) na pitanje “tko je najbolji Europljanin u NBA svih vremena i zašto” pomislio sam da imam ekskluzivu. No, mojoj radosti vrlo brzo je došao kraj jer je jedan grčki novinar “prisluškivao” moj razgovor s najvećim košarkašem današnjice i taj odgovor, bez pardona, odmah objavio. Tako se dogodilo da su hrvatski mediji prepisivali od Grka odgovor na moje pitanje koje sam ja mislio čuvati za ekskluzivan tekst po povratku u Hrvatsku. Ekskluzivom mi se činila i scena koju nikad neću zaboraviti, a to je kada je na utakmicu u Los Angelesu došao glazbena legenda Stevie Wonder. Čovjek koji je bio bez vida, ali je imao apsolutni sluh, očito je uživao u zvukovima košarkaške utakmice i sportske arene. A All-Star utakmica uvijek je bila događaj na kojem je trebalo biti viđen. Nezaboravno je i to kako smo nas trojica hrvatskih novinara u Las Vegasu spavala u ekskluzivnom MGM Grand Hotelu, poprištu niza velikih boksačkih mečeva, zahvaljujući tome što nam je ondje zaposleni sunarodnjak Marko Kustura spustio cijenu na razinu hotela od tri zvjezdice. A tko da zaboravi 1998. i boravak u hotelu Marriott, službeno ponuđenom od NBA lige, nasred Times Squarea. Zapravo, u središtu svijeta. Uostalom, NBA liga sama po sebi, a posebice All-Star svetkovina, već je desetljećima središte košarkaškog svijeta koju je uvijek vrijedilo pohoditi.

Images:

Categories:

Max

© PressReader. All rights reserved.