Publication:

Max - 2021-03-13

Data:

U KLUB SE VRATILO 90 POSTO STARIH ČLANOVA, A NOVOST JE SKUPINA VRTIĆANACA

BORILAČKI SPORTOVI

Damir Mrvec Davor Puklavec / Pixsell

Kickboxing klub Armus ovih dana uselio se u novi, moderniji prostor. Do prošle godine klub je imao jedan mali prostor na Samoborskoj cesti, a sada se preselio u puno veći, a nalazi se u okviru tržnice Špansko. – Na mjestu današnjih prostorija kluba bio je noćni klub. Onda sam kupio još jedan dodatni prostor koji je bio uz klub. Sada raspolažemo s prostorom za vrhunski trening na 215 četvornih metara. U tom prostoru nalazi se boksački ring, puno vreća, manjih i većih za treninge, puno utega, nekoliko sprava za vježbanje, dvije moderne svlačionice – kaže Ivica Ivić, vlasnik kluba. Prostor je pohvalio i Stipe Božić, bivši boksač koji je došao na svečano otvaranje. – Stipe i ja smo veliki prijatelji, ali zanimljivo je da se nikad nismo susreli u ringu. On je bio u mnogo sličnih dvorana po cijelom svijetu i rekao je da mu se ova jako sviđa i da zadovoljava sve standarde za jedan ozbiljan trening u bilo kojem borilačkom sportu – istaknuo je Ivić. Oprema je nova? – Da, sve sprave za vježbanje su nove, jedino je željezna konstrukcija od ringa dopremljena iz starog prostora. I nekoliko vreća iz starog prostora sam ovdje dopremio i to samo one koje su bile u dobrom stanju. Inače, redovito održavamo te vreće, čistimo ih nakon svakog treninga, kao i cijeli prostor – naglasio je Ivić. Boksački ring nije olimpijskih dimenzija? – Nije, nešto je kraći, ali se u njemu bez problema može trenirati pa čak i održati borba. Za pravi ring nedostaje nekih 15 centimetara – rekao je Ivić. Prostor kluba nije namijenjen samo članovima kluba? – Nije. Mogu slobodno doći i rekreativci željni vježbanja. Mislim da smo možda jedini klub na svijetu čiji su prostori otvoreni od 0 do 24 sata. Neki ljudi rade preko dana pa nemaju vremena trenirati osim u sitnim noćnim satima. Za takvu populaciju odredili smo ovako radno vrijeme i po tome smo doista jedinstveni. Naravno, nećete sad u klubu naći nekoga tko vježba u dva ili tri ujutro, ali ima onih koji ostanu do ponoći, do jedan ujutro – istaknuo je Ivić. Klub Armus osnovali su braća Ivić, Ivica i, nažalost preminuli, Stipe. – Stariji brat Stipe tri puta je bio državni prvak u poluteškoj i teškoj kategoriji po K1 pravilima i viceprvak na Svjetskom kupu. Kad smo brat i ja počeli trenirati, uzor nam je bio Mirko Filipović, a danas nas u medijima katkad usporede s braćom Kličko. Naravno, oni su svjetska razina, a zajedničko nam je to što brat i ja, kao ni poznata ukrajinska braća, nikad nismo ušli u ring jedan protiv drugoga – rekao je Ivica i sjetio se svojih početaka. – Svaki konobar želi u jednom trenutku postati vlasnik restorana, novinar – vjerojatno vlasnik novina, pa tako i mi koji treniramo borilačke vještine. Inače, trenirati smo počeli u Freiburgu u Njemačkoj, kamo smo se kao djeca doselili 1991., a nastavili u Bjelovaru kamo smo se vratili 1998. godine. Po dolasku u Zagreb, trenirali smo kod Leonarda Pijetraja i bili sparing-partneri Mariju Preskaru koji je bio jedna od najvećih nada hrvatskog profesionalnog boksa. U klubu je na samom početku bilo registrirano 70-ak članova, među kojim je veliki broj djece svih uzrasta, ali bilo je i rekreativaca koji su se dva ili tri puta tjedno došli ispuhati, istesati mišiće i smanjiti kilažu – istaknuo je Ivica Ivić. U proteklih godinu dana nije bilo previše natjecanja u kik-boksu? – Da, zbog pandemije se nije ništa održavalo. Što je meni itekako odgovaralo jer sam mogao na miru raditi na otvaranju nove dvorane. Svu energiju unio sam u gradnju jednog modernog centra za borilačke sportove. Treninga ionako nije bilo zbog lockdowna, pa zatim zbog novih mjera i tek smo od 1. ožujka, kada su mjere popustile, mogli ući u dvoranu, kao zatvoreni prostor u kojem se može trenirati. Moji borci nisu ništa izgubili time što nisu imali gdje trenirati jer nije bilo natjecanja. Sada je bitno da sve prijašnje članove vratimo u klubu i da počnemo trenirati za natjecanja kojih će valjda nešto sitno biti ove godine. Već se vratilo 90 posto starih članova. Tako da imamo dvadesetak aktivnih boraca koji svaki dan treniraju – kaže Ivić. Starim članovima nije smetalo što umjesto u Podsused sada moraju dolaziti u Špansko? – Naravno da nije. Nekima je čak i bliže Špansko. U Podsusedu smo nekako bili na kraju grada, daleko od svega. Dobro, ima nekih koji su ionako prestali trenirati, neki su se zaposlili, neki oženili, neki su se počeli baviti nekim ozbiljnim poslom pa ne stignu – istaknuo je naš sugovornik. Koliko imate trenera u klubu? – Imam jednog trenera, naravno, uz mene – rekao je Ivić. Kako funkcionira kada netko dođe u neko gluho doba noći? – Svaki naš član ima svoju karticu kojom može ući. Cijeli prostor je pod videonadzorom pa tu nema bojazni da bi netko došao i nešto odnio iz kluba. Na svakoj članskoj kartici koja služi za ulaz su osnovni podaci vlasnika. U prijašnjem prostoru imali smo također kamere postavljene unutar dvorane i ondje su roditelji mogli u kafiću iznad promatrati trening svoje djece. Ovdje nemamo tu mogućnost – rekao je Ivić. U klubu ste uveli i jednu novu grupu? – Da, riječ je o vrtićancima, o djeci od četiri do pet godina. Oni malo uče o motorici – istaknuo je Ivić. Klub je u protekle četiri godine bio redovno proglašavan za najbolji klub u Zagrebu. Imali ste u klubu Matiju Mađerića koji je došao do statusa reprezentativca Hrvatske i osvajača brojnih medalja na međunarodnim natjecanjima. Bio je i sudionik Europskog prvenstva u Bratislavi 2019. godine. – On se sada malo primirio, Zaljubio se, priprema svadbu, odselio se u Zaprešić. A hoćemo li i vas opet gledati u ringu? – Naravno. Uskoro počinjem s ozbiljnim pripremama i vraćam se u borbe. Prije godinu dana operirao sam rame i sada sam opet spreman. Borilački sportovi su moj život i to me uvijek držalo i držat će do daljega – rekao je Ivić koji se prije dvije godine vratio u ring nakon desetak godina stanke...

Images:

Categories:

Max

© PressReader. All rights reserved.