Biti iz Québeca paradoksalno je stanje identiteta

Redatelj Félix Dufour-Laperrière ima novi film “Arhipelag” na Animafestu

Među filmovima koji su ove godine posebno privukli pozornost posjetitelja Animafesta nalazi se “Arhipelag”, poetičan ali i društveno angažiran film kanadskog autora Félixa Dufour-Laperrièrea. S animatorom smo razgovarali o sudbini Québeca koju tematizira u svojim filmovima, te o svijetu animacije u kojem, naglašava Felix, Animafest i dalje zauzima posebno istaknuto mjesto.

“Arhipelag” je svojevrsni nastavak vašeg prvog filma “Ville Neuve”, koji je također mnogo putovao po festivalima. Međutim, stilski su vrlo različiti, čini se da ste se autorski poprilično oslobodili?

“Ville Neuve” pisao sam i animirao kao fikciju, dok je Arhipelag slobodna meditacija nastala na temelju stvarnih arhivskih materijala, karata, dijaloga... U animiranom filmu rijetko se ostavlja prostor za tu vrstu improvizacije u samom studiju, animacija je strogo kontrolirani, skup i dugotrajan proces, pogotovo kad se radi o dugometražnom filmu. Imao sam sreće da je priprema “Arhipelaga” bila zaista opuštena, a financiranje jednostavno, jer smo radili s razmjerno malim budžetom. Dobro smo se zabavljali i u samoj produkciji bez obzira na pandemijske uvjete. A ta lakoća stvaranja došla je upravo iz osjećaja kreativne slobode, intimnih sjećanja i težnji ugrađenih u film, te na kraju krajeva ljubavi prema Québecu, koji i ovdje tematiziramo.

Oba vaša filma su i jako politična, upravo u pristupu geopolitičkom i povijesnom položaju Québeca?

Oba filma na svoj način istražuju poveznice između naših kolektivnih i individualnih sudbina. Arhipelag pokušava propitati što čini neki teritorij - fizički, ali i imaginarni, onaj stvoren od govora, ideja, želja i sjećanja. Oba filma jesu politička u svojoj potrazi za tim zajedničkim iskustvima, no još više u kritičkom pogledu na zajedničku povijest, sadašnjost i budućnost tog našeg prostora.

Koliko je danas snažan pokret za osamostaljenje Québeca koji je svoj vrhunac imao tijekom referendumskog izjašnjavanja sredinom devedesetih? Je li takva radikalna promjena danas zaista moguća?

Težnja za neovisnošću još je vrlo živa, ali i neizvjesna. Između trideset i četrdeset posto građana smatra da bi se Québec trebao odcijepiti od ostatka Kanade, no čini se da to nije prioritet pokrajinskih vlasti. Afirmacija identiteta Québeca, naših uvjeta života, potreba i društvenih izazova i dalje je u središtu političke svakodnevice. Više je faktora koji gone tu želju za neovisnošću, jer Québec zaista jest identitetski posebno društvo unutar anglofone sjeverne Amerike. Prije svega, tu je činjenica francuskog jezika, specifične kulture i povijesti. Dugo smo bili podčinjeni britanskom imperiju, a ni poslije naš položaj unutar federacije nije bio jednostavan, pa čak ni pošten. Biti Kvebečaninom paradoksalno je stanje. To znači biti dio frankofone kapljice vode u anglosaskom oceanu Kanade, usprkos tome što smo u samom Québecu etnička većina. To donosi i nemogućnost ovladavanja našom političkom sudbinom i iskorištavanje mogućnosti sjevernoameričkog blagostanja. To znači i biti britanska kolonija, a usprkos tome sudionik britanskog kolonijalizma. Kompleksno je to nasljeđe, istovremeno dragocjeno i iscrpljujuće, na neki način i dalje neostvareno.

Mnogo ste kopali po arhivima pripremajući ovaj film. Što je najzanimljivije što ste pronašli?

Prikupili smo pravu hrpu knjiga, dokumenata, ilustracija... Najveće otkriće bio je vladin film iz 1940-ih koji je postao okosnica naše animacije jer je sadržavao upravo slike i tvrdnje na koje sam želio reagirati. To je materijal koji smo poslije rezali, lomili, prilagođavali... Sam film zaista se mnogo mijenjao tijekom samog procesa animacije, a reakcije međunarodne publike na gotov proizvod točno su onakve kakvima smo se nadali. Usprkos činjenici što se radi o jednoj vrlo lokalnoj priči, ispričanom u nerijetko mračnim tonovima, ljudi u njemu i dalje pronalaze univerzalni osjećaj potrage za domom i pripadanjem.

Težnja za neovisnošću koju smo propitali u filmu još je živa, ali čini se da nije prioritet trenutačne vlasti