Volim Hrvatsku, ali ipak ću malo više biti za Engleze

Paul Stubbs, engleski sociolog koji živi u Zagrebu, o svojim i navijačkim strastima svojih sunarodnjaka

U potrazi za Englezom koji živi i radi u Zagrebu, a veliki je nogometni fan, pronašli smo dr. sc. Paula Stubbsa (61), sociologa koji radi kao znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Ekonomskom institutu u Zagrebu.

Profesor Stubbs se udomaćio u Hrvatskoj, u kojoj živi još od 1993. kada je došao volontirati u izbjegličkom kampu u Savudriji.

– Napustio sam Englesku nezadovoljan poslom sveučilišnog profesora, a ostao sam u Hrvatskoj jer sam bio u prilici kombinirati istraživanje i aktivizam, ali i zato što sam se zaljubio, a 1995. i oženio. Kada se dogodio Brexit, pokušavao sam dobiti sve potrebne papire i žigove za hrvatsko državljanstvo, ali sam na kraju zaključio da je dovoljan stalni boravak.

Nedjeljnu utakmicu Engleske i Hrvatske gledat će izvan Zagreba.

– Gledat ću u Zagorju, uz roštilj, s punicom, njenim sinom i njegovom suprugom koji će svi, dakako, navijati za Hrvatsku. Moja kći Mia poći će sa mnom, no ona nije zainteresirana za utakmicu, baš kao ni supruga Jasmina. Moj sin Luka planira gledati s prijateljima u Zagrebu.

Hoće li u takvom okruženju navijati za Englesku 100 posto ili ...?

– Ne, neću biti 100 posto za Englesku, ali, recimo, više od 50 posto. Nisam toliko veliki navijač reprezentacije, više me zanima moj Liverpool.

Ima li još Engleza s kojima dijeli navijačku strast a da žive u Hrvatskoj?

Čekamo finale od 1966.!

– Obično kažem ljudima da nisam došao živjeti i raditi u Hrvatsku kako bih upoznao druge Engleze. Od Engleske mi nedostaju samo igra kriket i začin curry. Međutim, igram kriket i tako sam upoznao neke Engleze i jednog Velšanina.

Koji je od engleskih poraza od Hrvatske bilo teže preboljeti? Onaj kvalifikacijski 2007. na Wembleyju (2:3) ili onaj u polufinalu SP– a (1:2)?

– Onaj u polufinalu. I prije isteka 90 minuta bilo je jasno da je Hrvatska bolja momčad, manje umorna i odlučnija. Kao što znate, Engleska nije ništa osvojila od 1966., kada smo bili svjetski prvaci, a ja sam tada imao sedam godina. Sjećam se da sam taj finale gledao kod kuće, na našem malom crno-bijelom televizoru.

A u kojoj je pobjedi Engleske nad Hrvatskom pak najviše uživao?

– Sa sinom i njemačkim prijateljem, koji je nosio hrvatski dres, išao sam na utakmicu u Maksimiru 2008. godine kada je Engleska pobijedila 4:1, no nisam slavio previše.

Kakav je omjer snaga danas, tri godine nakon SP-a u Rusiji?

– Ne zaboravite da su engleske nacionalne vrste često izgledale sjajno na papiru, ali bi na natjecanjima često podbacile. Ovo je bolja Engleska od one iz 2018., a dvojica mladih igrača Mount i Foden donose novo uzbuđenje. Hrvatska je pak slabija jer ima niz neiskusnih igrača a i Mandžukića, i, posebno, Rakitića nemoguće je brzo zamijeniti. No, još imate Modrića, a on je jedan od najkreativnijih veznjaka na svijetu. Uživo sam ga gledao dok je igrao za Dinamo i već tada bi odigrao dodavanja kakvih se malo koji drugi igrač mogao sjetiti.

U to vrijeme naš sugovornik je bio Dinamov pretplatnik.

Sin i ja imali smo godišnje ulaznice nekih pet godina zaredom, dok nismo shvatili da je način vođenja kluba zaista problematičan. Volio sam gledati i Eduarda da Silvu koji bi imao sjajnu karijeru da nije doživio onu strašnu ozljedu igrajući za Arsenal. U međuvremenu sam izgubio interes za HNL jer je bilo premalo zanimljivih utakmica, a najbolji igrači prebrzo su se prodavali. A uz to su sumnje u korupciju, pa čak i namještanje, uvijek bile prisutne. Bilo mu je, kaže, nestvarno kada je Dinamo s 3:0 pobijedio Tottenham? – Iznenadilo me to prilično, no Dinamova je momčad tu utakmicu igrala s velikom strašću, a suparnički igrači više nisu bili motivirani da se bore za trenera pa nije iznenađujuće da je nakon toga Mourinho ostao bez posla. Ovih dana svi imaju svoje mišljenje o odluci hrvatskih nogometaša da ne kleče tijekom intoniranja nacionalnih himni u znak podrške pokretu Black Lives Matter. – Mislim da nisu pokušali shvatiti da je to znak globalnog pokreta u borbi protiv rasizma u sportu. Volim način na koji mnogi Hrvati pokazuju strast prema svojoj reprezentaciji, no u društvu postoji i potreba za povlačenjem crte između patriotizma, nacionalizma i šovinizma.

Jednako strastveni za nogomet

Tko više voli nogomet, Englezi ili Hrvati?

– Nemoguće je to reći. Ako uzmete 11-godišnjaka u bilo kojoj od ove dvije zemlje, i on će vam reći da im je nogomet najvažniji sport. U Engleskoj je nogomet tradicionalno služio kao neka vrsta ispušnog ventila za ljude koji su imali dosadne ili rutinske poslove. Kao navijač Liverpoola, ja sam proveo 30 godina čekajući naslov prvaka i znam da je strastveno praćenje tog kluba bio i neki način održavanja povezanosti s mojim korijenima. To me vraćalo u vrijeme kada me je otac vodio na utakmice i kada bismo stajali na Kopu, pa često nisam vidio puno. No, on mi je usadio strast. Nažalost, umro je 2019. i ostao sam iznenađen kada sam na njegovu sprovodu shvatio da su mnogi članovi obitelji zapravo navijači Evertona, velikog gradskog rivala.

Najteži trenutak u tih 30 godina za bilo kojeg navijača Liverpoola zacijelo je bila ona tragedija koja se dogodila 1989. u Sheffieldu kada je na stadionu Hillsborough u navijačkom stampedu, nastalom zbog loše kontrole priljeva navijača na tribinu, smrtno stradalo 96 osoba.

– U to sam vrijeme bio socijalni radnik u Liverpoolu i zapisivao sam imena stradalih, a i dobrovoljno sam se javio da budem jedan od onih koji odgovaraju na pozive na liniji za pomoć. Iako je sada toliko očito da navijači nisu bili krivi, bojim se da nitko od nadležnih koji su krivi nikada neće biti kažnjeni.

Ljubav prema nogometu usadio mi je otac, jako smo često išli na utakmice Liverpoola

Ova Engleska jača je od one iz 2018., a ova Hrvatska slabija je od one momčadi iz Rusije