Večernji list

Luka Korlaet

Nema razvoja Zagreba bez Siska, Karlovca i Krapine

Zamjenik gradonačelnik Zagreba Luka Korlaet odmjeren je i studiozan sugovornik, koji je duboko uronjen u problematiku svoga rodnog grada, za koji smatra da je ugodno mjesto za življenje, ali da sada treba puno raditi jer se godinama to činilo na pogrešan način, pri čemu je zapostavljan razvoj prostora, kvalitetno osmišljena urbanizacija i zeleni plan. S ovim četrdesetsedmogodišnjim profesorom na Arhitektonskom fakultetu razgovarali smo o problematici urbanog razvoja i viziji Zagreba, njegovoj metropolitanizaciji i aglomeraciji te razvoju u budućnosti. Kako nam je kazao, neke konkretne pokazatelje – osim jasno vidljive teške financijske situacije – još snimaju pa bi bilo neozbiljno iznositi tek površne dojmove bez dubinske analize, studioznog proučavanja i uvida u dokumentaciju te, slijedom toga, temeljno promišljanje cijele problematike poput žičare, stadiona u Maksimiru, Paromlina, Gredelja, komunalnog otpada i drugih bremenitih i naslijeđenih slučajeva koji more grad. Korlaet inače na Arhitektonskom fakultetu predaje projektiranje stambenih zgrada, a s kolegom Sveborom Andrijevićem projektirao je nekoliko stambenih zgrada u Zagrebu. Bavi se i istraživanjem arhitektonske baštine Zagreba pa je tako i koautor i urednik “Džepnog vodiča zagrebačke arhitekture 20. st.”. Platformi Možemo pridružio se prije dvije godine i voditelj je Radne grupe za stanovanje, urbanizam i postpotresnu obnovu te je koautor izbornog programa iz tih dijelova za lokalne izbore 2021.

Kakvi su prvi dojmovi? Kakve ste i kolike probleme zatekli?

Nema previše vremena i prostora za neke posebne dojmove, osim da je radno. Preuzeli smo upravu krajem prošlog tjedna i, naravno, odmah smo organizirali sastanke s dotadašnjom vršiteljicom dužnosti gradonačelnika, voditeljicom Ureda stručne službe gradonačelnika i voditeljicom Ureda za financije. One su nam predale izvješće na dvije tisuće stranica u kojem su sakupljeni opisi obavljenog, aktualnog i pripremljenog posla svih 27 gradskih ureda te nas izvijestile o financijskom stanju. Poslije toga još smo održali nekoliko bilateralnih sastanaka kako bismo se podrobnije uputili u način poslovanja Grada. U ovom ćemo tjednu obaviti razgovore s pročelnicima svih ureda.

Znalo se već da financijsko stanje nije bajno, ali je li rješivo?

Financijsko stanje doista nije dobro, ali vjerujemo da se dubinskim uvidom u strukturu prihoda i rashoda, racionalizacijom poslovanja, rezanjem nepotrebnih troškova te povlačenjem EU sredstava može zaustaviti negativan trend. Taj će proces biti dugotrajan jer je do ovakvog stanja dovelo višegodišnje nesavjesno vođenje Grada, a onda i dodatne nepovoljne okolnosti, tj. potres i pandemija. Uskoro će biti poznati i objelodanjeni precizni podaci o stanju blagajni, kako Grada tako i Holdinga. Dobro je što se čini da se gospodarstvo počelo oporavljati.

Žičara je, reklo bi se, očekivano jedan od glavnih problema?

Što se žičare tiče, činjenica je da je višestruko preplaćena u odnosu na inicijalno ugovorenu cijenu. Sedmosatni film koji je osvanuo na YouTubeu upućuje na brojne malverzacije u procesu i sam je Grad naručio vanjsku reviziju tog procesa. Osim višestruko probijenih planiranih troškova, problem je i njezino puštanje u promet, za što je potrebno ishoditi devet uporabnih dozvola. Osam dozvola je izdano, ali Sanitarna je inspekcija ocijenila da žičara stvara preveliku buku. Vidjet ćemo koja su nam rješenja na raspolaganju.

Koji su prvi potezi koje ćete povući kada je riječ o sanaciji grada od potresa i jeste li već stupili u kontakt s čelnikom Fonda za obnovu te kakvu suradnju očekujete?

Da. Intenzivna suradnja s ravnateljem Fonda Damirom Vanđelićem, ministrom graditeljstva Darkom Horvatom i načelnikom Sektora za sanaciju oštećenih objekata pri Gradskom uredu za prostorno uređenje i graditeljstvo Darijem Krnjakovićem su nam prioritet. Očekujemo dobru suradnju jer se obnova tiče dobrobiti svih. Osim financiranja, velik su problem vlasnički odnosi kao i dugotrajne procedure za ugovaranje projektne dokumentacije i izvođenja. To moramo pojednostaviti i ubrzati. Isto tako, obiteljima i pojedincima koji su ostali bez krova nad glavom nastojat ćemo – ako je moguće - osigurati smještaj u gradskim stanovima.

Kao dogradonačelnik zaduženi ste za problematiku urbaniteta i urbanog razvoja Zagreba. Koji su planovi na tom području i koji su ciljevi?

Provodit ću smjernice našega ambicioznog programa na kojem je radilo dvjestotinjak ljudi i koji je pisan simultano top-down i bottom-up. Ekspertize stručnjaka iz pojedinih područja kao što su promet, zeleni plan, stanovanje, obrazovanje, digitalni grad... ukupno njih šesnaest, uvezale su se s uvidima i prijedlozima koji su za sve gradske četvrti sastavile kvartovske grupe. Ovakav pristup rezultirao je sveobuhvatnom, rendgenskom slikom grada kakvu nema nijedna stranka. Grad vidimo kao otvoreniji, prometno pristupačniji, zeleniji, čišći i potresno otporniji. Odluke ćemo donositi u suradnji sa strukom, ali i građanima.

Sigurno postoje i neki prioriteti? Poput što brže i konkretnije obnove potresom stradalih, ali da se pri tome ne zapostavi i normalni razvoj naselja i kvartova.

Kada je riječ o prioritetima, volio bih da se prošire pješačke zone, da se poveća mreža biciklističkih i tramvajskih trasa, da bolje profunkcionira javni i željeznički prijevoz, da se stanovanje učini priuštivijim, ulice zelenijima i zrak čišćim. Bolje, pametnije organiziranije zbrinjavanje otpada opsjeda nas već godinama, još od one za nas kultne fotografije Zagreb je naš! na Jakuševcu. Tema broj jedan je ipak postpotresna obnova i naši prvi potezi ticat će se otvaranja komunikacijskih kanala između Grada i građana, Grada i Fonda za obnovu te Grada i Ministarstva graditeljstva. Moramo pojednostaviti i ubrzati procedure koje se tiču obnove. U skladu s našom participativnom metodom, vijećnici mjesnih odbora i vijeća gradskih četvrti predlagat će scenarije razvoja svojih naselja, odnosno kvartova. Oni ih najbolje poznaju i u redu je da imaju glavnu riječ kada se riječ o temama i problemima koji ih se neposredno tiču. Grad je ultrasloženi organizam i u rješavanju njegovih problema dionici smo svi.

Urbana aglomeracija Zagreb ustrojena je 2016., a godinu dana poslije donesena je i Strategija razvoja Urbane aglomeracije Zagreb. U kojoj je fazi ta strategija i projekti koji su išli uz nju?

Zakon o regionalnom razvoju propisao je da se radi učinkovitijeg planiranja, usklađivanja i provedbe politike regionalnog razvoja, posebno njezine urbane dimenzije, ustrojavaju urbana područja, odnosno urbane aglomeracije. Za njih se izrađuju strategije razvoja kao temeljni strateški planski dokumenti kojima se određuju ciljevi i prioriteti razvoja za urbana područja, a što je preduvjet za korištenje sredstava iz tzv. ITU mehanizma, odnosno Mehanizma integriranih teritorijalnih ulaganja Europske unije. Kao što je poznato, Europska unija počiva na načelu suradnje te Bruxelles u korištenju europskih fondova potiče različite vrste suradnje koje nadilaze administrativne podjele, od prekograničnih suradnji do ovakvih financijskih mehanizama kojima se potiče suradnja više jedinica lokalne samouprave unutar zajedničkih prostornih funkcionalnih područja.

Kada je i zbog čega uveden ITU mehanizam?

ITU mehanizam je mehanizam EU za razdoblje 2014. – 2020. koji je uveden radi jačanja uloge gradova kao pokretača gospodarskog razvoja. Mehanizam služi za provedbu aktivnosti održivog urbanog razvoja koje imaju naglašenu teritorijalnu dimenziju te omogućava pružanje financijske potpore za provođenje integriranih aktivnosti. Mjere se provode u sedam najvećih urbanih središta s najvišom koncentracijom stanovništva i kapacitetima za provedbu projekata. Pri tome gradovi središta urbanih područja nisu ograničeni na svoje administrativne granice, već uključuju i susjedne jedinice lokalne samouprave koji zajedno stvaraju prostorno-funkcionalnu cjelinu – urbanu aglomeraciju, odnosno urbano područje. Strategija razvoja Urbane aglomeracije Zagreb za to razdoblje definirala je tri strateška cilja: unaprijediti kvalitetu življenja, javnu i društvenu infrastrukturu i ljudske potencijale; razvijati konkurentno i održivo gospodarstvo; unaprijediti upravljanje okolišem, prirodom i prostorom.

Što se sve financira Strategijom?

Iako Strategija u nazivu nosi obilježje „do 2020. godine“, projekti koji iz nje proizlaze još se provode, što je u skladu s europskim financijskim mehanizmima. Provedba Strategije kontinuirano se prati, rade se detaljniji akcijski planovi te je iz tih dokumenata vidljivo da je na području urbane aglomeracije ostvareno puno projekata koji su bili usmjereni na razvoj društvenog standarda, gospodarstva, civilnog društva te prometne i turističke infrastrukture. Konkretno, u Zagrebu odnosilo se to, primjerice, na ulaganja u gradnju i opremanje obrazovnih ustanova, objekata kulture, sportskih objekata, zaštitu spomenika kulture, pokretanje strateškog projekta Nacionalne dječje kliničke bolnice, gradnju stanova i društvene infrastrukture u naselju Podbrežje, nabavu autobusnih vozila itd.

Imali smo brojne strategije, ali one uglavnom ostanu mrtvo slovo na papiru. Koji je problem strategije?

Svi dosadašnji strateški dokumenti Zagreba međutim „boluju“od iste boljke, a to je činjenica da su oni svojevrsni popis želja, odnosno popis mogućnosti korištenja europskih fondova, no nedostaje strateška razvojna odrednica razvoja nekog područja. Sukladno tome, i sredstva se „rasprše“na niz malih projekata, a često nedostaje sinergijski učinak. Kao što podsjeća kolega Nikša Božić, predsjednik Odbora za urbanizam Hrvatske komore arhitekata, a naglašava i Završno izvješće o vrednovanju tijekom provedbe Strategije razvoja Urbane aglomeracije Zagreb iz 2019. godine, u budućem osmišljavanju razvoja naglasak bi trebalo staviti na razvoj strateških tema koje predstavljaju ona područja/sektore djelovanja unutar kojih se nalazi područje interesa najvećeg broja jedinica lokalne samouprave s područja urbane aglomeracije. U sljedećem planskom razdoblju strategija bi se trebala konkretnije usmjeriti na razvoj strateških tema koje mogu doprinijeti ciljanom razvoju urbane aglomeracije, odnosno koje bi bilo usmjereno na nekoliko konkretnih i jasnih područja razvoja.

Koliko je u doglednoj budućnosti realno da Zagreb te gradovi i naselja u njegovu prstenu budu jedinstvena urbana aglomeracija?

Za početak, potrebno je objasniti da je zagrebačka aglomeracija – kao geografski i prostorni fenomen spajanja naselja i gradova u jednu prostornu, morfološku i funkcionalnu cjelinu – postojala i prije ulaska Hrvatske u EU, odnosno uvođenja strateškog planiranja kao preduvjeta za korištenje EU fondova. Još je Regionalni plan Zagreba iz 1949. razvoj Zagreba planirao u širokom prstenu međusobno povezanih gradova. Razvoj industrije tako se planirao u trokutu jakih industrijskih centara Zagreba, Karlovca i Siska, mreža naselja uključivala je cijeli niz međusobno povezanih manjih središta, a u turističkoj osnovi valorizirali su se i prirodni potencijali okolice od Žumberka i doline Save do zagorskih toplica. U razdoblju od 1972. do 1978. izrađen je Prostorni plan Zagrebačke regije koji je usmjeravao dugoročni razvoj grada do kraja 20. stoljeća. Rezultat upravo toga plana jest jačanje prstena gradskih središta na udaljenosti 30-ak kilometara od Zagreba, te su se tako snažno razvili Zaprešić, Samobor, Jastrebarsko, Velika Gorica, Ivanić- Grad… Jedna od osnovnih postavki toga plana bilo je uspostavljanje policentričnog razvoja šireg metropolitanskog područja Zagreba. Nekadašnja mala povijesna naselja dobila su potrebnu infrastrukturu koja je omogućila ujednačavanje uvjeta života na cjelokupnome prostoru aglomeracije.

Zagreb je rastao i raste. Nastaju novi kvartovi, a na periferiju se sele gospodarske i trgovačke zone....

Dakle, širi metropolitanski prostor Zagreba u prostornom je smislu već dulje vrijeme dobrim dijelom planirana aglomeracija koja je funkcionalno jedinstvena iako administrativno podijeljena. Zanimljivo je također primijetiti da je to i privlačan prostor za život, ali i doseljavanje. U razdoblju od 1991. do 2001. broj stanovnika u gradovima zagrebačkog prstena porastao je za 27.000 stanovnika. To znači da je u metropolitanskom području Zagreba u tom razdoblju nastao jedan novi grad veličine Čakovca ili Virovitice. I dok se većina osnovnih društvenih i komunalnih potreba tih stanovnika rješava na razini gradova u Zagrebačkoj županiji, ovi procesi kontinuirano opterećuju i Grad Zagreb – od povećanih potreba za razvojem prometne infrastrukture do cijelog niza sadržaja kao što su srednje i visoko obrazovanje, sekundarna zdravstvena zaštita, kultura i slično koje stanovnici okolnih područja koriste u Zagrebu. Prisutni su i procesi iseljavanja određenih funkcija iz središta prema periferiji, pa tako svjedočimo i razvoju brojnih gospodarskih i trgovačkih zona izvan administrativnih granica Grada Zagreba. To je i danas jedinstven prostor, što se očituje u svakodnevnim migracijama stanovnika. Funkcionalno, granice ne postoje pa primjerice namještaj kupujemo na području susjedne općine na istoku, novi veliki tehnološki centar upravo niče u susjednom gradu na zapadu, a svi su oni upravo tu baš zbog centralnih funkcija Zagreba.

Kod nas je previše tih administrativnih jedinica, s čime kuburi i Zagreb i njegovo okruženje. A aglomeracija se prostire na grad, dvije županije i brojne gradove i općine. Kako sve to uskladiti?

Neki sustavi jednostavno traže šire sagledavanje i suradnju izvan administrativnih granica, pogotovo u našemu hrvatskom kontekstu vrlo usitnjenih administrativnih jedinica. Podsjetit ću da zagrebačka obilaznica dobrim dijelom trase ne prolazi područjem Grada Zagreba, naša zračna luka je na području susjedne županije, cijeli niz infrastrukturnih sustava, od vodocrpilišta do velikih trafostanica, dijelimo sa susjednim prostorom. Dakle, već je i danas taj prostor jedinstven i suradnja postoji – od planerske razine do one svakodnevne, operativne.

Koji su to u Europi primjeri dobro osmišljene i kvalitetno provedene aglomeracije nekoga grada i njegove okolice?

U teoriji planiranja često se koristi metafora jaja za prikaz povijesnog razvoja gradova. U toj metafori povijesni razvoj grada započeo je s „kuhanim jajetom“, koje predstavlja antički i srednjovjekovni utvrđeni grad s jasnim granicama. Nakon toga dolazi faza „jaja na oko“, koje predstavlja gradove sa snažnim središtem i razvojem gradske periferije. Suvremeni grad kraja 20. stoljeća najviše nalikuje „kajgani“zbog činjenice da život stanovnika više nije vezan isključivo za jedno gradsko središte, već se život i rad odvijaju u različitim manjim centrima gradskih aglomeracija, često bez jasne organizacijske strukture. Takvi sustavi traže i složene suradnje jer, da bi bili uspješniji od drugih, ne mogu si dopustiti gubljenje energije na međusobne antagonizme i kompeticije, već je cilj prepoznati i razviti vlastite prednosti kojima će se cijela aglomeracija istaknuti u odnosu na druge.

Obnova od potresa jest prioritet. Vijećnici mjesnih odbora i gradskih četvrti predlagat će scenarije za svoja naselja

Možete li konkretno navesti koje biste primjere metropolizacije, odnosno aglomeracije u Europi izdvojili?

Velika konurbacija regije Ruhr u zapadnom dijelu Njemačke sastoji se od niza povezanih gradova uz rijeke Rajnu i Ruhr koja se proteže od Bonna i Kölna do Dortmunda, Duisburga i Essena. Čini je mnogo samostalnih gradova koji su međusobno povezani i u stvarnosti funkcioniraju kao jedan grad. Randstad je velika konurbacija od četiri najveća nizozemska grada (Amsterdam, Rotterdam, Den Haag i Utrecht) koji su također odlično povezani s komplementarnim gospodarstvima koja se nadopunjuju. Zanimljivi su i primjeri prekograničnih metropolitanskih područja – primjerice područje regije Øresund, koje uključuje danski Kopenhagen i švedski grad Malmö s okolnim područjima, povezani mostom i tunelom preko tjesnaca Øresund.

Koji su primjeri u našem bližem okruženju?

Pedesetak kilometara udaljeni Beč i Bratislava u posljednje vrijeme sve više surađuju na razvoju zajedničkih infrastrukturnih i gospodarskih projekata i polako se pretvaraju u sve povezanije metropolitansko područje. Jedan od trenutačno možda najuzbudljivijih metropolitanskih projekata u našem okruženju upravo je predstavljen javnosti u Budimpešti. Njihov je plan kroz razvoj željezničke mreže budimpeštanske aglomeracije obnoviti željezničke kolodvore, međusobno ih povezati tunelom ispod središta grada te modernizirati postojeće i izgraditi nove linije prigradskih željeznica, uključujući željezničku vezu sa zračnom lukom. Projekt je vrijedan 5,6 milijardi eura, a kada se realizira, cilj je da šire metropolitansko područje Budimpešte ima vlak do centra grada svakih 15 minuta. Tako se pretpostavlja da će se broj korisnika željeznice povećati za 500.000 korisnika dnevno, dok će se istovremeno broj automobila na gradskim ulicama smanjiti za 115.000 vozila dnevno.

Život u metropolitaniziranom području ima prednosti, ali i mana. Kako vi na to gledate?

Prednosti su dobra povezanost i veća mogućnost izbora – od izbora mjesta stanovanja do mjesta rada, školovanja, kulture i zabave. Dolazi do koncentracije radne snage, koncentracije usluga, koncentracije gospodarskih aktivnosti, čime se stvara povoljna klima za razvoj gospodarstva. Često se razvoj usmjerava i na stvaranje klastera određenih gospodarskih aktivnosti, što pomaže protoku novih i inovativnih ideja među tvrtkama. Prednosti su svakako i kultura suradnje te povećanje atraktivnosti cjelokupnog područja. Pozitivna je i činjenica decentralizacija urbanog područja, odnosno njegov policentrični razvoj. U takvim područjima moguće je živjeti i u manjem gradu a imati nadohvat ruke sve servise i usluge velikoga grada. I obrnuto – možete živjeti u velikom gradu i imati zgodna mjesta za vikend-izlete u prirodu. Hrvatski gradovi još su premaleni u odnosu na velike svjetske metropolitanske regije u kojima do izražaja dolaze i nedostaci takvog oblika života, pri čemu prednjači gubitak veza s prirodnim okolišem.

Što nedostaje Zagrebu i njegovu okruženju da bi se realizirao projekt aglomeracije?

Već sam naveo da smatram kako nam treba malo više suradnje i fokusiranja na definiranje i ostvarenje zajedničkih ciljeva koji bi povećali atraktivnost cijelog metropolitanskog područja. Velike mogućnosti vidim u razvoju prometnog povezivanja cijele urbane regije, što je danas nezadovoljavajuće. Za početak, neshvatljivo mi je da prostor od Zaboka do Velike Gorice i od Svetog Ivana Zeline do Jastrebarskog nije povezan u jedinstveni tarifni sustav, gdje bi se moglo s jednom kartom koristiti usluge svih prijevoznika – od autobusnih prijevoznika do željeznice. To primjerice ne traži znatna ulaganja, samo određenu dozu spremnosti za dogovor.

Ovo je i prostor koji su u posljednjih godinu dana poharala dva potresa. Što je važno i nužno odmah učiniti?

Kada govorimo o prostoru nedavno potresom pogođene Sisačko-moslavačke županije, treba reći da je od same obnove bitniji dugoročni o(p) stanak ljudi na tom prostoru. Formiranje policentrične metropolske regije koja bi – uz Baniju, odnosno Banovinu – obuhvaćala Zagreb te njegove rubne županije, Karlovačku, Zagrebačku, Krapinsko-zagorsku i Sisačko-moslavačku županiju, bila bi prevažan korak u tom smislu. Prioriteti su dovršetak autoceste Zagreb – Sisak, koja je trebala biti dovršena još 2007.; izgradnja drugog kolosijeka željezničke pruge Zagreb – Sisak kako bi se mogao organizirati smisleni željeznički promet kakav imaju sve europske metropole. Sisak bi mogao postati pozadinska kontejnerska luka onoj u Rijeci. Potrebno ga je smjestiti na željeznički smjer Rijeka – Budimpešta.

Naslovna Strana

hr-hr

2021-06-12T07:00:00.0000000Z

2021-06-12T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/282230898635258

Vecernji List