Večernji list

Srbijanska bi vlast htjela pomirbu i snošljivost, a čini sve da toga ne bude

Piše Milan Ivkošić

Subota 5. lipnja SLAVNI HARRY KANE IGNORIRA HRVATSKU PROTIV KOJE JE GUBIO I KOJE SE BOJI

Ne znam postoji li i u Engleskoj poslovica “Ne spominji uže u kući obješenoga”, ali proširimo li joj značenje, itekako vrijedi za možda najboljeg njihova igrača Harryja Kanea. Sjajni strijelac, koji drži da će mu karijera biti promašena ako s reprezentacijom ne osvoji neku veliku titulu, očekuje uspjeh Gordog Albiona na Euru te spominje šest zemalja – Francusku, Belgiju, Njemačku, Španjolsku, Italiju i Portugal – koje bi joj mogle biti prepreka, ali Hrvatsku izostavlja! Nije teško pogoditi zašto. Zagorčali smo samodopadnim, bezobraznim “imperijalistima” život na mitskom Wembleyju 2007. u kvalifikacijama za Euro, pobijedili smo ih nedavno u Rusiji na Svjetskom prvenstvu, kad je pokunjen i ponižen sa suigračima dočekao kraj utakmice i sam Kane, pa će biti da u nabrajanju momčadi koje bi Engleskoj mogle omesti u pohodu prema vrhu iz straha od “užeta” ne spominje Hrvatsku s kojom Englezi igraju prvu utakmicu na Euru. Treba ga razumjeti, priželjkuje titule ne samo s reprezentacijom nego i s klubom, pa želi otići iz netrofejnog Tottenhama. Tipični Englez, osvajanje mu je u krvi i tradiciji, ali i u nedjelju bi imperiju krv mogla pustiti “mala” Hrvatska. Pobjede nad Engleskom su najslađe.

Nedjelja 6. lipnja VLAST HRVATE ŠALJE U INOZEMSTVO DA ONDJE ČUVAJU NACIONALNI IDENTITET

Čitam – “Andrej Plenković dijaspori: Želimo da čuvate naš kršćanski i hrvatski identitet”. Tom naslovu na jednom portalu spontano sam dodao – “...zato vas i šaljem u tuđinu”. Slično je izjavio i predsjednik Milanović. Kako se čuva hrvatski identitet, pokazat ću na jednom primjeru. Na jednoj proslavi blagdana Stepinčeva bio sam u Münchenu, u dvorani u kojoj se okupilo mnoštvo Hrvata. Nasred dvorane hrvatska mladež plesala je hrvatska kola i pjevala hrvatske pjesme, u jednom trenutku sam izrazio oduševljenje prizorom s podija, na što će jedna gospođa za stolom: “Dragi moj gospodine, svi oni između sebe govore njemački”. To me sneveselilo, ali nisam se prvi put uvjerio u to da se već prvi potomci naših gastarbajtera odnarođuju. Uzalud hrvatske škole, nacionalni klubovi, katoličke misije, pristupačnost hrvatskih medija... Prirodno je da je njemstvo u Njemačkoj prejako i da se mali Hrvati jednako tako prirodno u njega utapaju i postaju Nijemci. Istina, patriotizam dijaspore nije upitan, vidjelo se to i u pomoći u vrijeme rata. A slanjem novca rodbini u domovinu Hrvati iz inozemstva uvelike pridonose deviznim zalihama, i to je najveći “uspjeh” Plenkovićeve Vlade zbog čije nesposobnosti tamo odlaze.

Ponedjeljak 7. lipnja IMA LI IKOGA, OSIM INSTITUCIJA, TKO OSUĐUJE ZADARSKE NAVIJAČE?

Naveliko se piše o nelegalnom ulasku navijača na utakmicu za prvaka u košarci Zadar-Split, pokreću se istrage, izriču kazne, ali nađite mi nekoga normalnog tko navijače i one koji su ih pustili u dvoranu osuđuje. Dapače, njihov je čin trijumf prirodnosti nad terorom korone i tzv. epidemioloških mjera koje su svima dozlogrdile. Ne samo da nas virus i te mjere u svakidašnjici uvelike ograničavaju i diktiraju ponašanje, nego i život čine posve apsurdnim, lišavajući ga slobodne volje, ljubavi, motiva za odgoj i školovanje djece, za druženje, život u zajednici, svekoliku društvenost... I pogledajte po kafićima, restoranima, u prodavaonicama, na ulici... drže li se ljudi obveze o razmaku od dva metra pa ćete vidjeti da su manje-više svi neposlušni, a ako kojim slučajem uđete u neki prostor gdje morate navući masku, a to niste učinili, čekaju vas agresivne policijske opomene službenika, prodavača i drugih čuvara discipline, kao da je ušao teški zločinac. Ali pogledajte vlast, Plenkovića, Božinovića, Beroša..., epidemiologe ili šefove bolnica kako – cvatu, jer oni su gospodari i smrtonosnog i spasonosnog ozračja. Pomislim kako bi Smoje trebao biti živ pa da napiše: “Pišan se na taki život.”

Utorak 8. lipnja ZLATI ĐURĐEVIĆ DOKAZI NISU VAŽNI

Zlata Đurđević, kandidatkinja za predsjednicu Vrhovnog suda, uporno ponavlja da bi kao šefica toga suda “napokon ukinula utjecaj politike na sudstvo” te da “zato žele spriječiti njezin izbor”. No u svom programu ambiciozna dama sudi o promjenama u sudstvu s početaka hrvatske samostalnosti isključivo prema političkim kriterijima. Tako, na primjer, tvrdi kako su neki kandidati za Vrhovni sud devedesetih odbijeni zato što nisu Hrvati, no nikad nigdje, pa ni kod nje, nismo čuli ni pročitali, imenom i prezimenom, tko su ti ljudi i tko su ljudi koji su ih odbili jer su srpske ili druge nacionalnosti. Zacijelo joj se dokazi svode na “rekla-kazala”, pretpostavke, zaključke prema osobnom tumačenju političkog ozračja koje je tada vladalo ili slično. To je stil velikosrpske propagande koja je optuživala i optužuje Hrvatsku za nepostojeće grijehe. Za profesoricu Đurđević svaka je promjena u sudstvu naslijeđenom iz komunizma politička čistka, a znamo kakvi su bili suci u zločinačkoj Jugoslaviji koji su donijeli na tisuće presuda protiv hrvatskih domoljuba i mnoge poslali na dugogodišnji zatvor u Staru Gradišku i drugdje. Po toj logici i hrvatska je država nastala na čistki komunističkih i velikosrpskih kadrova.

Srijeda 9. lipnja POVRATKA INE NEĆE BITI – SVIJET ĆE NASTAVITI CIJENITI RADODAJKU HRVATSKU

Kadšto poneki hrvatski dužnosnik spomene iluzornu mogućnost da Hrvatska otkupi dionice mađarskog MOL-a koje ima u Ini, a sad mediji s uskličnicima pišu da “Ina preuzima većinski udio u OMV-u Slovenija”. Iz naslova se izostavlja MOL kako bi ta kupnja i nacionalno veselje zbog preuzimanja druge po veličini prodajne mreže u susjednoj državi kojom je osigurana i dugoročna budućnost naftne rafinerije u Rijeci bili nepomućeni. Tako se govori i piše i o uspjesima u poslovanju “hrvatskih banaka” i nekad strateških, budzašto prodanih velikih državni tvrtki koje već dugo nisu hrvatske, a golema se dobit iz njih iznosi u inozemstvo na račune stranih vlasnika. U uljuđenoj, europskoj, poniznoj Hrvatskoj čiji je suverenitet davno prenesen u Bruxelles, nitko i ne pomišlja učiniti ono što je učinila Argentina koja je svoju najveću naftnu kompaniju YPF jednostavno – nacionalizirala. Naravno, “podivljali” su Španjolci jer je njihov Repsol većinski vlasnik YPF-a, zgranula se i Europska komisija i drugi. Budući da otkupa MOL-ovih dionica, a još manje nacionalizacije Ine, banaka, Plive, Telekomunikacija... neće biti, svijet će nastaviti cijeniti radodajku Hrvatsku, što je i Plenkovićev glavni cilj.

Četvrtak 10. lipnja ‘CEO SVET’ PROTIV SRBA I SRBI PROTIV ‘CELOG SVETA’

Predsjednica srbijanske Vlade Ana Brnabić izjavila je da je sud u Den Haagu, koji je potvrdio doživotnu kaznu Mladiću, “nesumnjivo politički sud”, koji nije pridonio pomirenju, “već nas je od njega udaljio”. Kaže, nesnošljivost među narodima gora je nego “tijekom sukoba”. O nesnošljivosti među narodima i udaljavanju od pomirbe govori dužnosnica vlasti koja je za to najveći krivac, iz koje su pojedinci izravno sudjelovali u agresiji, poput Vučića, ili bili prvi suradnici zločinca Miloševića, poput Dačića, a otkad su na vlasti, ne govore nimalo prijateljski ni o Kosovu ni o Hrvatskoj ni o Bosni i Hercegovini. Htjeli bi oslobađajuće presude Haaškog suda koji ne priznaju, Hrvatsku ustrajno optužuju zbog “genocidne” Oluje, nikad se neće suočiti s istinom da su bili agresori, Kosovu niječu državnost, niječu pokolj u Srebrenici, htjeli bi u Europsku uniju, a krše bitna načela europske uljudbe... Brnabićka prijeti “strašnim” govorom koji će Vučić održati u UN-u, no ondje samo može potvrditi da je “ceo svet” protiv Srba i Srbi protiv “celog sveta”. Što se Hrvatske tiče, pomirenju sa Srbijom ne bi trebala ni težiti kad zna da su srbijanske elite protuhrvatstvo u Srbiji učinile običajem.

Petak 11. lipnja JOŠ ČEKAMO JASAN DESNI GOSPODARSKI PROGRAM

Nezavisni saborski zastupnik Milan Vrkljan pojadao se da u Hrvatskoj ne vidi “jasnu i ideološki iskrenu desnicu” ni “vođu desnog političkog spektra”. Izazvao je tako zastupnika Hrvatskih suverenista Hrvoja Zekanovića koji mu uzvraća da je “prvo pitanje... tko je u Hrvatskoj uopće desnica”, za razliku od “fake” desnice “mi Suverenisti smo pokazali da smo iznimno vjerodostojni” dok “u podjeli lijevo-desno mi jesmo desno”. No jesu li desni nazor i politika nešto čime se javno maše i resi? Ako je jugonostalgija obilježje ljevičara i crvena krpa za desničare, treba podsjetiti – u vrijeme raspada Jugoslavije i stvaranja hrvatske države takoreći cijela Hrvatska bila je desno. Na referendum o samostalnosti izašlo je 83,56 posto birača, čak 94,17 posto izjasnilo se za samostalnost, a samo 1,2 posto za ostanak u Jugoslaviji. I danas bi rezultati sličnog referenduma bili takvi. Ako su k tome kršćanstvo i domoljublje za veliku većinu neupitni, onda nam ostaju presudni kriteriji za politiku – gospodarstvo, demografija i odnos prema EU. No još nismo imali prilike pročitati ili čuti neki jasan desni gospodarski program ili program izlaska Hrvatske iz kolonijalnog položaja i demografske krize.

Obzor

hr-hr

2021-06-12T07:00:00.0000000Z

2021-06-12T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/282372632556026

Vecernji List