Bandić ima etiketu Uskokova optuženika, a spriječio je da Zagreb postane Napulj

Mirka Jozić, pročelnica Ureda za gospodarstvo, od jučer više ne radi u upravi Grada Zagreba. Prisjeća se početaka, odnosa s pokojnim i aktualnim gradonačelnikom

Prije dolaska u zagrebačku Gradsku upravu, bila je direktorica financija u Holdingu i to za vrijeme SDP-ove vlasti. Poslije je kao pročelnica Ureda za gospodarstvo postala glavni operativac pokojnog Milana Bandića, a dolaskom novog gradonačelnika Tomislava Tomaševića Mirka Jozić odlučila je sama otići. Jučer joj je bio posljednji radni dan...

Kako je bilo raditi u vrijeme SDPove vlasti u Holdingu i kako to da ste poslije bili izbor gradonačelnika za mjesto pročelnice?

Javila sam se na natječaj za direktoricu financija u Holdingu jer sam sve što spada u taj posao već obavljala, iako nisam imala takav ugovor ni plaću. Imenovanje je trajalo dvije godine jer su me tad smatrali “Bandićevim čovjekom“zato što sam došla u vrijeme Slobodana Ljubičića. Imenovao me Ivo Čović, tada predsjednik Uprave. S druge strane, u Gradu su me smatrali simpatizerkom SDP-a. Odnosi koje je imala uprava Holdinga s Gradom bili su jako loši, to je ono vrijeme kada je u Skupštini Holdinga bilo 11 ljudi iz različitih stranaka, a svi su predstavljali jednog člana, odnosno osnivača, a to je Grad Zagreb. U takvoj konstelaciji odnosa nije bilo moguće donijeti niti jednu odluku jer su trebale biti jednoglasne da bi bile valjane. Situacija je bila puno lošija nego danas jer je gradonačelnik kao izvršno tijelo bio na jednoj strani, a Skupština Grada i Uprava Holdinga na suprotnoj. To je bila apsurdna situacija. Dugovi Holdinga su se gomilali i nije bilo lako držati likvidnost na adekvatnoj razini, ali, eto, prebrodili smo i to, Holding nikada nije bio blokiran i uspijevali smo plaćati svoje obveze.

Kako je izgledao vaš prvi susret s pokojnim gradonačelnikom?

Gradonačelnika Bandića upoznala sam tek 2013., nakon što sam pripremila i sa Slobodanom Ljubičićem provela financijsko restrukturiranje. Napravili smo to u mjesec dana. Ljubičiću nije smetalo što me zatekao kao direktoricu iz oporbene postave, bilo mu je važno je li osoba sposobna. Kad sam mu izložila plan, rekao je da mi daje odriješene ruke. Bili smo dobar tim. Poslije se otvorilo mjesto pročelnika Ureda za gospodarstvo, s obzirom na to da sam bila u fazi zasićenja u Holdingu, prijavila sam se i prošla. Nakon toga sam prvi put razgovarala s Milanom Bandićem. Trajalo je to 20-ak minuta. Tada mi je rekao: “Šefice, ti si se dokazala u Holdingu, neću ti puno govoriti, ja samo želim prijeći na drugu stranu brda, a kako ćeš ti to napraviti i s kim, to je tvoja stvar. Meni su važni rezultati i oni će biti presudni za ostanak ili odlazak.” S obzirom na to da mi je samostalnost u radu jako važna, odgovarao mi je takav pristup.

Je li vam nekad bilo teško pratiti žestoki tempo Milana Bandića?

Ako sam išta voljela kod njega, to je taj tempo, energija, volja i žar. Gorio je za poslom. Nije dozvoljavao nemoguće, tražio je rješenja. Trebalo ga je znati pratiti i birati trenutke kada što reći, pitati ili predložiti. Meni je to dobro išlo jer sam inače konkretna, otvorena i jasna, uglavnom jako kratka bez suvišnih riječi. Nije imao strpljenja slušati nepotrebna objašnjenja. To je on volio kod mene, a meni je to odgovaralo.

Po čemu ćete ga pamtiti? Jeste li se znali prepirati?

Pamtit ću ga po jako razvijenoj emotivnoj i inteligenciji općenito, po osmijehu i mekom srcu. Volio je ljude, pamtio imena, događaje, datume… nevjerojatno kakvo je pamćenje imao. Prepirki je bilo, i to ne malo. Prepirali smo se oko svega, uglavnom konstruktivno. Vrijeme će pokazati kolika je nepravda napravljena i Bandiću, a kao kolateralima i Petru Pripuzu i Slobodanu Ljubičiću i drugim suradnicima. Bandiću su zalijepili etiketu USKOK-ova optuženika zato što se borio da mu se Grad po napuljskom scenariju ne zatrpa smećem jer je tadašnji ministar odlukom zabranio odlaganje glomaznog otpada na odlagalište i dao rok od nekoliko dana da Grad riješi problem. Jasno je da nije bilo vremena za postupke javne nabave koji traju po pola godine. Kada pogledamo cijene zbrinjavanja glomaznog otpada, vidimo da jedna Marišćina koja je u javnom vlasništvu naplaćuje svojim komunalnim poduzećima 1990 kuna po toni, dok Grad Zagreb, odnosno Čistoća danas plaća 1800 kuna po toni. C.I.O.S. je te 2013. naplatio Čistoći 520 kn po toni, skoro četiri puta manje nego što je tada naplaćivao drugim klijentima, upravo zato da ih se ne prozove za pogodovanje. To se politički iskoristilo, vode se postupci koji su besmisleni, ali su uvelike utjecali na tijek stvari u političkom životu i nekim ljudima dali prostora da se na tim temeljima politički grade.

Koji projekt vam je tijekom godina rada zadavao najviše muka?

Meni nisu problem projekti, nego politika i politička prepucavanja oko projekata. Evo uzmimo primjer gospodarenja otpadom. Tu sam problematiku preuzela 2018. kada mi je pripojen Ured za zaštitu okoliša i energetiku. Odmah iste godine izradili smo Plan gospodarenja otpadom, a on je bio preduvjet za povlačenje sredstava iz EU radi izgradnje postrojenja i nabavu opreme. Bili su protiv postrojenja za obradu biootpada u Brezovici na lokaciji Obreščice koja je dugi niz godina ucrtana u prostornom planu, tako da smo morali seliti postrojenje čak u Novsku. Pojedinci su iskorištavali političke pozicije i slali krive poruke, što je otežavalo rad. Uspostava sustava gospodarenja otpadom bila je otežana i čestom promjenom zakonskih odredbi. Kako ste se s novim gradonačelnikom Tomaševićem prethodnih godina slagali u Skupštini i izvan klupa?

Aktualni gradonačelnik Tomašević bio je aktivan zastupnik, zanimale su ga sve teme. Viđali smo se po hodnicima i na TV emisijama. Pozdravljali smo se kratko bez puno razgovora. Nije me kao zastupnik nikad ništa pitao da mu objasnim od poslova koje sam vodila, osim javno preko mikrofona pa smo uglavnom tako i komunicirali. Najdulje smo razgovarali neki dan kada sam tražila razrješenje. Nakon toga je uslijedio 1,5–satni razgovor o projektima koje ostavljam. Razgovor je bio ugodan.

Njegovim dolaskom vi ste odlučili otići iz Gradske uprave. Što biste mu poručili?

Odlučila sam otići jer to smatram korektnim. Poručila bih svakako da završi ova tri započeta projekta za gospodarenje otpadom, dakle Centar za gospodarenje otpadom u Resniku za koji smo završili studiju izvedivosti, sortirnicu za koju bismo uskoro trebali dobiti građevinsku dozvolu i postrojenje za obradu biootpada u Novskoj, za što je također gotova studija. Ta tri projekta su preduvjet za zatvaranje odlagališta Jakuševec. Ako nastavi gdje smo mi stali, moći će 2025. zatvoriti odlagalište i biti neovisan o privatnom sektoru što se tiče gospodarenja otpadom. Morat će i nadograditi Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda na treći stupanj, na čemu sam također puno radila, a to je preduvjet za financiranje projekata Aglomeracije Zagreb iz EU vrijedne 1,9 milijardi kuna. Generalno, poručila bih da nastavi tamo gdje smo mi stali jer ako okrene priču u drugom smjeru, izgubit će vrijeme i vratit će se na početak.

Koji je, po vama, najveći problem gradskih financija?

Nisu to tako veliki problemi da se ne bi mogli riješiti. Nakon svakih izbora, radi se isto. Rebalans proračuna, restrukturiranje, promjene, spajanja, odvajanja… Rješavali smo mi i teže stvari. Ako nema dovoljno gotovog novca za podmirivanje obveza, onda se kuca na vrata bankama s kojima radi Grad i društva u vlasništvu Grada. Kreiraju se dugoročni plasmani za podmirivanje kratkoročnih obveza, reprogramiraju se otplate kredita, ali se paralelno radi i operativni plan koji će prikazati iz kojih budućih novčanih tokova će se te dugoročne obveze podmirivati. Banke treba uvjeriti da će Grad ili Holding biti sposoban vratiti kredite (meni je to dosad uspijevalo). Operativno restrukturiranje može smanjivanjem troškova pokriti samo jedan manji dio potreba jer Grad mora funkcionirati, odnosno postoje granice do kojih se troškovi mogu smanjiti. Ostaju cijene i plaće, prodaja imovine. Svaki političar odredi svoj optimalni model, a stručnjaci ga provedu. Ne smijemo zaboraviti da Zagreb i Holding i dalje svakodnevno imaju značajne novčane primitke. Mislim da je financijska situacija lakši problem. Obnova Zagreba je teži i kompleksniji.

Koju biste ocjenu dali sebi i čitavoj Bandićevoj upravi? Što biste učinili drukčije?

Mene neka ocjenjuju drugi, po mogućnosti s vremenskim odmakom. Drukčije? Žao mi je da nismo bolje komunicirali projekte s građanima i medijima. Tako je za sada stao projekt Zagreb City, koji su prozvali “zagrebački Manhattan”, što smatram velikom štetom. Ondje je planirano više od 50% zelene površine, planiran je arhitektonsko-urbanistički natječaj. Komuniciralo se u javnosti drukčije. Prostor je sada zapušten i gradska je sramota – derutne štale i nekoliko desetaka konja na korištenju za nekoliko desetaka pojedinaca na 500.000 kvadrata, prazni i derutni paviljoni na Velesajmu. Projekt ima ogroman razvojni potencijal, velika privatna ulaganja, nova radna mjesta, nove dodane vrijednosti. Stvorila se afera ni iz čega. Tresla se brda, rodio se miš. Sigurna sam da će taj projekt u jednom trenu zaživjeti.

U kojem smjeru ćete dalje poslovno?

Privatno poduzetništvo, osim ako ne iskrsne neka prilika ili ponuda. Čime god da se budem bavila, mislim da ću to raditi dobro i biti uspješna.

Gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću poručila bi, kaže, da nastavi tamo gdje je stala bivša uprava